Šest osnovnih filozofskih pravaca

NJAJA-ŠASTRA

Njezin je osnivač GAUTAMA RIŠI. On je napisao 521 sutru (teze), koje su podijeljene u 5 dijelova sa 10 poglavlja i 80 odlomaka. Njega slijedi veliki broj autora koji razmatraju njegove teze i tumače ideje o tome te dodaju nove ideje. Njaja doslovno znači logika i ne upotrebljava se samo za opisivanje nekog sustava izgrađenoga prema pravilima logike, već i kao sama logička metoda.

Učenje Njaje kaže da je obrazloženje tuge ljudske egzistencije jest u krugu rađanja i smrti. Ponovno rađanje uslijedi zbog djela u prijašnjem životu. Uzrok djela jest u želji za ugodnim iskustvima i izbjegavanju neugodnih, želja i izbjegavanje nastaju neznanjem koje se tiče istinske prirode ljudske duše i njezine veze s tijelom i drugim Stvoriteljevim tvorevinama.

Pravo znanje o biti duše koja se razlikuje od tijela i ostalih tvorevina, uklanja neznanje; nestanak neznanja pretvara želju i izbjegavanje u sreću  Anandu i dalje oslobađanje od karme te tako vodi do prestanka ponovnog rađanja i tuge ljudskog postojanja.

To se znanje može steći s pravih izvora spoznaje:

a) promatranjem,
b) uspoređivanjem,
c) zaključivanjem i
d) Učiteljevim učenjem.

Izvori znanja pružaju podrobno objašnjena pravila induktivne i deduktivne logike, kao i njezinih uzroka i djelovanja. Slijedi 12 predmeta spoznaje:

  • duša koja je različita od ljudskog uma i tijela te svih ostalih tvorevina,
  • intelekt ili budhi, koji je atribut duše, a ne uma,
  • pet osjetilnih organa spoznaje: osjetilo vida, sluha, opipa, njuha i okusa
  • pet osjetilnih objekata: eter, zrak, vatra, voda, zemlja,
  • pet vrsta veza osjetilnih organa sa osjetilnim objektima:
    • slušanje etera ušima
    • osjećanje zraka na koži
    • gledanje vatre očima
    • kušanje vode jezikom
    • mirisanje zemlje nosom
  • Ljudsko tijelo sastavljeno je od 5 osjetilnih objekata: zemlja, voda, vatra, zrak i eter.
  • karma ili djela,
  • pozitivne i negativne posljedice i postupci,
  • želja i izbjegavanje (Raga i Dveša),
  • reinkarnacija,
  • vjera,
  • spoznaja.

Taj sustav indijske filozofije priznaje postojanje Boga kao Stvoritelja Univerzuma koji kao i svi objekti u njemu mora imati Stvoritelja. Glavna tema je spoznaja istinske prirode Atme i njezine različitosti od tijela i drugih tvorevina. Bog ili Paramatma smatra se sveprisutnim i sveprožimajučim. Ta škola postavlja također i jednu detaljističku teoriju atoma i tvari.

VAIŠEŠIKA-ŠASTRA

Kanada riši

Njezin je utemeljitelj KANADA RIŠI. On je napisao 100 sutri koje su raščlanjene u 10 dijelova sa 20 poglavlja. Kao i Gautami i na njegov su rad slijedile brojne rasprave i tumačenja, pri čemu je njegova prvobitna ideja bila proširena i novim idejama nadopunjena. Ime Vaišeshika izvedeno je od
Viseš = razlika i označuje međusobno različite sastavne dijelove ljudske duše i objekata koji se mogu rastaviti.

Kao i Njaja cilj je te filozofije uklanjanje tuge putem oslobođenja od ponovnog rađanja, želja i neznanja, putem prave spoznaje da se duša razlikuje od tijela i drugih tvorevina.

I ta škola priznaje postojanje Boga ili uzvišene duše koja prožima cijeli Univerzum, te usmjerava svoje učenje na ostvarenje istinske biti duše kao različite od svega stvorenoga.

Nasuprot Gautamiju, Kanada se ne bavi toliko mnogo logičnim objašnjenjima, već pokušava objasniti više sa stanovišta znanstvenoga. On kaže da su vrijeme, prostor i duša vječni i da se usredotočenošću uma na dušu može postići oslobođenje kao i sve vrste natprirodnih moći i znanja o stvarnosti i svim svjetovnim stvarima i događanjima.

SANKHJA-SASTRA

Kapila Aćarja

Njezin utemeljitelj je KAPILA-AĆARJA, iako je njegovo izvorno djelo izgubljeno. Riječ Sankhja znači broj. Ta filozofija obrađuje 25 elemenata. Prema tom sustavu savladavanje tuge svakodnevice ovisi o poznavanju 25 elemenata Univerzuma i bitnoj razlici između dvaju elemenata: Puruše ili duše i Prakriti ili prirode. Slijed razmišljanja je sljedeći:

Ako smo sposobni analizirati sastavne dijelove Univerzuma, spoznajemo da je naše pravo Ja, duša, bitno različito od ostalog svijeta uključujući tijelo i um, a ako promotrimo prirodne tijekove cijelog Univerzuma, postat ćemo automatski sasvim ravnodušni prema tjelesnim i psihičkim bolestima, onima što su uzrok teškoća ljudske egzistencije. Prema Sankhja sastri postoje dvije vječne istine:

  1. duša ili Purusha, ona koja je svjesni, vječni i sveprožeti promatrač Univerzuma,
  2. priroda ili Prakriti, uzrok stvaranja.

U prirodi postoje tri gune:

  1. Sattva predstavlja čistoću, vrlinu, sklad, ritam i dobrotu,
  2. Rađas predstavlja želje, pohlepu, sebičnost i egocentričnost,
  3. Tamas je simbol za neznanje, glupost, tamu i tromost.

Sve stvoreno vraća se na te tri prirodne sile. One su od postanka u ravnoteži. Iz njih se najprije razvija 5 elemenata, a u daljnjem tijeku i sva živa i neživa bića kroz povezanost Puruše duše s tri gune (osobine). Prakriti, priroda, neuobličeno je stanje potpune ravnoteže tih triju guna. Stvaranje znači preobrazbu prirode ili Prakriti kroz proces evolucije iz neuobličenog u uobličeno stanje pri čemu razvoj napreduje korak po korak, od suptilnih tvari prema grubljima. Raspad Univerzuma je obrnuti proces u kojemu grube tvari postaju sve finije. Prvo je dakle nastalo ono najfinije, najsuptilnije od svega čime se objašnjava nadmoć Sattve nad preostalima trima gunama. Prvostvoreni predmet naziva se Mahat. To je prijelaz između neuobličene prirode i uobličenog svijeta, a označuje se također kao buddhi ili upravljački um stvaranja. Taj prvobitni um nije individualan već univerzalan. Stvaranje se stoga razvija od Mahate, univerzalnog uma prema Ahamkari, egu ili odvojenoj individui. Prakriti se pretvorila u Mahat, a Mahat u Ahamkaru. Zatim se pojavljuju razum i 5 elemenata koji su se očitovali jedan za drugim, od najfinijega (etera) prema najgrubljemu (zemlja). Prakriti je neočitovana, Mahat je poluočitovana, pet elemenata je očitovano. Ahamkara, razum i čula su očitovani, ali ne u materijalnom smislu kao ostali objekti Univerzuma.

Prema tom filozofskom smjeru, Prakriti, priroda je uzrok stvaranja, a Puruša, duša samo promatrač tog procesa. On svojom povezanošću s prirodom sudjeluje u stvaranju živih bića i tvari.

Slijedi 25 elemenata Sankhya filozofije:

  • Puruša (duša),
  • Prakriti (priroda),
  • Mahat (univerzalni um),
  • Ahamkara (ego),
  • 11 indrija ili osjetilnih organa:
    • razum, 
    • pet osjetila spoznaje Gjana indriji:
      – vid,
      – sluh,
      – opip,
      – njuh/miris,
      – okus,
    • pet osjetila djela karma indriji:
      – jezik – govor,
      – djelo – ruke,
      – micanje – noge,
      – genitalije – rađanje,
      – rektum – izlučivanje,
  • 5 Bhuta  elementi opažanja:
    • eter,
    • zrak,
    • vatra,
    • voda,
    • zemlja,
  • 5 Tanmantri  vrste opažanja osjetilnih objekata osjetilnim organima:
    • zvuk etera ušima,
    • dodir zraka kožom,
    • izgled vatre očima,
    • okus vode jezikom,
    • miris zemlje nosom.

Puruša, Prakriti, Mahat i Ahamkara, 11 Indrija, 5 Bhuta i 5 Tanmantri čine 25 elemenata toga filozofskog sustava. Puruša je među njima, živa, svjesna, vječna, beskrajna, nepromjenjiva, promatrač i uživatelj stvaranja, a nije njegov Stvoritelj. Ona je iznad triju guna, Sattve, Rajasa i Tamasa. Prakriti je također vječna i neograničena, sadrži kako materijalno tako i živo te stvara Univerzum putem povezanosti s Purušom.

Ljudsko se tijelo sastoji od dva omotača:

  1. tijelo suptilnih tvari koje se sastoji od Mahata, Ahamkare, 11 Indrija i 5 Tanmantri,
  2. tijelo grubih tvari sastavljeno od 5 Bhuta – zemlje, vode, vatre, zraka i etera.

Kao ni duša tako ni tijelo finih tvari ne umire, već ide zajedno s Atmom iz tijela u tijelo. Samo tvarno tijelo umire, što znači da se ponovno rastvara u pet elemenata od kojih je i nastalo.

Tri gune u Sankhja sustavu imaju vrlo veliku ulogu. Prije stvaranja u Prakriti vlada stanje potpune ravnoteže među gunama. Poslije stvaranja te su osobine ili sile izražene u ljudima u različitim sastavima. Prema povezanosti tih triju osobina postoje različiti karakteri. Ako prevladava Sattva govorimo o dobru karakteru, a u lošega karaktera prevladava Tamas. Sastav triju guna ovisi o svijesti svake pojedinačne individue.

25 elemenata Sankhja i Joga filozofije:

PURUŠA – JASTVO, ATMA

  • PRAKRITI – priroda
  • PURUŠA – prožima sve.
  • PRAKRITI AVJAKTA – Kaos,
  • MAHAT – Univerzalna inteligencija,
  • AHAMKARA – Rađanje individualnoga, ego,
  • MANAS – Središnji osjetilni organ ili um

MANAS vodi INDRIJE – osjetila kroz osjetilnu podsvijest.
INDRIJI, organi spoznaje i djela imaju kvalitetu Rađasa.

5 osjetila spoznaje su GJANA-INDRIJI:

  1. Sluh – Šrotra-uši
  2. Opip – Tvača-koža
  3. Vid – Čakšu-oči
  4. Okus – Đihva-jezik
  5. Miris – Ghrana-nos

5 osjetila djela su KARMA-INDRIJI:

  • Govor – vani-usta
  • Hvatanje – pani-ruke
  • Pokret – pad-noge
  • Reprodukcija – upastha-reproduktivni organi
  • Organi za izlučivanje – guda-organi zlučivanja i spolni organi

5 MAHA-BHUTHA – elemenata grubih tvari imaju kvalitetu tamasa:

  •  Akaša – eter
  •  Vaju – zrak
  •  Teđas – vatra
  •  Apas – voda
  •  Prithvi – zemlja

5 TANMANTRI – subtilni elementi, imaju Sattva kvalitetu:

  • Šabda – zvuk
  • Sparša – dodir
  • Rupa – oblik
  • Rasa – okus
  • Gandha – miris

JOGA-ŠASTRA PATANJALIJA

Taj je sustav utemeljio RIŠI PATANJALI, koji je napisao 194 Sutri podijeljenih u četiri dijela. Osim na 25 elemenata koje je opisala Sankhya škola odnosi se još i na Boga. Patanjali priznaje nužnost poznavanja tih elemenata, ali izlazi i izvan toga. Prema njegovu učenju odvajanje duše od prirode, koje je nužno za oslobođenje od tuge, moguće je pomoću tehnika joge kao što su koncentracija i meditacija, koje on točno opisuje u svojim sutrama. Patanjali istražuje različita stanja duha nakon prevladavanja jedne od triju guna:

  • dobro ili sattvično,
  • mješovito ili rajastično,
  • loše ili tamastično,

koje su prisutne u svakoj individui. Opisuje tehnike koje se mogu postići koncentracijom i umirenjem duha, kao i prepreke koje se pri tome pojavljuju, postupne korake duhovnog razvoja i njihovo djelovanje na putu samospoznaje. Patanjali definira Jogu kao tehniku za nadziranje zaposlenosti uma. On nas uči da nije moguće umiriti um prije no što ga zajedno s njegovim aktivnostima ne dovedemo pod nadzor koji je pretpostavka za oslobođenje. Na putu do postizanja tog nadzora uma mnogo je prepreka, npr. bolest, ponos, gubitak volje, nemarnost, nesposobnost koncentracije, neznanje, pohlepa, depresija itd. Sljedbenik njegova učenja treba svakodnevno vježbati koncentraciju i meditaciju na Božje vrline, za postizanje željenog cilja. Patanjali također navodi 2 vrlo korisna oruđa kojima se mogu savladati prepreke na tom putu. Abhjas ili stalna vježba koncentracije ne zapažajući poteškoće ili Vairagja, neprekidna vježba ravnodušnosti prema plodovima rada i neodustajanje od strpljivosti unatoč neuspjesima. Patanjali daje točne opise i upute za postizanje nadzora uma pomoću reguliranja i konačno zadržavanje daha, zatim pravila življenja, pravilnog meditiranja, tehnika reguliranja daha, različitih objekata koncentracije, npr. Bog, srčana, čeona ili tjemena čakra (Anahata, Agja, Sahasrara). On također opisuje očekivanja i djelovanja vježbi koncentracije i meditacije. Patanjali izvješćuje o brojnim natprirodnim moćima koje se mogu postići koncentracijom i meditacijom, npr. poznavanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, čitanje misli, vladanje osjećajima gladi i žeđi, spoznaja istinskog Ja itd., do konačnog postizanja oslobođenja Atme. Patanjali pritom upozorava na davanje prevelike važnosti nastajanju tih natprirodnih ili psihičkih moći. Sebično ih primjenjujući sprečavamo oslobođenje – jedini cilj istinske predanosti.

Patanjali opisuje stanje svijesti koje se postiže koncentracijom i meditacijom kako slijedi:

  • mir uma koncentracijom na određeni objekt,
  • ili viši stupanj kada je aktivnost uma djelomice usmjerena i potpuno pod nadzorom.

Samo to posljednje stanje uma vodi k stvarnom odvajanju duše od prirode, što i jest ljudski cilj – oslobođenje.

MIMANSA-ŠASTRA

RIŠI ĐAIMINI napisao je više od tisuću Sutri koje su podijeljene u 12 poglavlja. Prema njegovoj filozofiji jedini put za prevladavanje tuge jest ispravno izvođenje obreda opisanih u Vedama. Vede su za njega nepromjenjiva istina i autoritet. Izvođenje vedskih obreda ne očekujući njihove plodove, vodi, prema njegovu učenju, do oslobođenja od ponovnog rađanja. Zato se taj filozofski sustav bavi tumačenjem obrednih pravila i objašnjava njihovo točno izvođenje. Kao i u Njaji ovdje se također raspravlja o izvorima istinskog znanja (to su vlastiti nadzor, slušanje drugih, istovremeno zaključivanje i učenje metoda). Kao i Vaišešika i tu se nalaze tekstovi o različitim vrstama i osobinama stvari, njihovim funkcijama, sličnostima i razlikama. Kao i u prethodnim sustavima razgovara se o duši, umu, tijelu, elementima i osjetilima. Pritom se posebno mjesto pridaje zvuku, onoj nepogrešivoj stvarnosti zvuka predstavljenoj riječima Veda koje su temelj toga filozofskog sustava. Ta škola također priznaje zakone karme i ponovnog rađanja, a Bog se ne spominje kao u Sankhji. Nade za oslobođenje polažu se u predanom izvođenju vedskih obreda, koji se izvode s duhovnom sviješću o dužnostima i bez traženja nagrada zauzvrat. Oslobođenje ovdje znači svjesnu savršenu sreću putem spoznaje istinskog Jastva.

VEDANTA-ŠASTRA

Veda = Vede, anta = kraj.
Vedanta ima dva značenja:

  1. dostupno znanje o vedama,
  2. bit Veda.

VEDANTA je također kraj ili savršenstvo znanja. Tu filozofsku školu utemeljio je VED-VJAS, koji je napisao 555 Sutri podijeljenih u 4 poglavlja. Prema njegovu učenju, za ljude postoji jedina mogućnost oslobođenja od tuge postojanja, a to je istinsko znanje o Bogu, o čovjeku, o Univerzumu itd., kao što je razloženo u Vedama i Upanišadama. Vedanta škola dijeli se u 3 podskupine, prema njihovu shvaćanju, veze između Boga i Univerzuma:

  1. apsolutno jedinstvo ili ADVAITA,
  2. relativno jedinstvo ili VIŠISTA-ADVAITA,
  3. dvojnost ili DVAITA.

ADVAITA

ili apsolutno jedinstvo priznaje Boga kao jedinu stvarnost kozmosa i promatra sve stvoreno kao nestvarno. Ništa drugo ne postoji doli beskrajni Brahman. Stvaranje je samo prava bit našeg neznanja, a ta će nam zabluda postati jasna istog časa kad nestane neznanje. ŠANKARAĆARJA, koji je živio u 8. st. bio je jedan od najznačajnijih predstavnika te filozofije. On je iznio bit Vedanta filozofije u svom dijelu "VIVEKA ĆUDAMANI" (znači: Dragocjenost razlikovanja).

VIŠISTA-ADVAITA

ili relativno jedinstvo prihvaća Boga kao krajnju stvarnost, ali priznaje još i dva načela kao istinu: um i istinu – iako se oni čine kao dva aspekta jednoga. RAMANUJA iz 13. st. bio je glavni predstavnik tog smjera.

DVAITA

ili dvojnost postulira raskol između Boga i Univerzuma. Ta škola zastupa stajalište da koliko god ljudska duša želi doći blizu Bogu, nikada se s njim ne može sjediniti te da su um i priroda stvarnosti odvojene od Boga. MADHURA-AĆARJA (14. st.) bio je veliki filozof te škole.

Zapisi Advaite odlikuju se briljantnom logikom i dokazivanjem. Relativno jedinstvo je vrsta kompromisa između idealne logike i ograničene ljudske spoznaje, a dualistički je smjer izraz predanosti Bogu. Unatoč postojanju razlika, sva se tri smjera pridržavaju osnovnog učenja Veda i Upanishada.
Vedanta filozofija je posljednja i najrasprostranjenija od 6 indijskih filozofskih sustava. Ved Vjasa poriče učenje Sankhje da se stvaranje događa kroz Prakriti (prirodu) i njezinu povezanost s Purušom (dušom). Pozivanjem na Vede i Upanishade on tu podvlači da je Univerzum stvorio Bog iz njega samoga u ime pomoći Njegovoj božanskoj maji.
Mnogi su filozofi pisali rasprave i tumačenje Vedante. Najznačajniji od njih je ŠANKARAĆARJA koji zastupa teoriju apsolutnog jedinstva, dakle Advaite. Za njega postoji samo jedna istina – Bog. Cijeli Univerzum i stvaranje nestvarni su i pokazuju se kao istinski samo kroz božansku maju ili iluziju. Stvaranje svijeta od strane Boga i iz njega samoga može se usporediti s paučinom za koju pauk sam proizvodi materijal u svom tijelu. Naša zabluda odnosno realnost Univerzuma jest u našem neznanju, kao što čovjek u zabludi smatra da je komad užeta koji leži na zemlji zmija ili da je voda zrcalo.

Spoznaja jedinstva Boga sa kreacijom može se postići trima tehnikama:

  1. proučavanjem ili slušanjem svetih spisa,
  2. meditacijom na činjenice u tome sadržane,
  3. samadhijem ili duhovnim čišćenjem kojim se na koncu dozna ili spozna istina.

Osim toga Vedanta daje točne upute za pročišćavanje uma, koje omogućuju spoznaju najviše istine o Bogu i Univerzumu, a pridržavajući ih se postiže se oslobođenje.