Kumbha Mela

Susret svih naših osjetila, uma, svijesti, Atme i Đive je Kumba Mela.
Posuda (Kumbh) je naše tijelo. U nama je stalna borba između Deva (božanskih osobina) i asura (demonskih kvaliteta), a što će prevladati ovisi o nama".

Paramhans Svami Mahešvaranada,
Zagreb, 22.6.2010, predavanje “Kumbha Mela”

Kumbha Mela je masovno hodočašće na kojem sudjeluju milijuni ljudi. Događa se svakih 12 godina na 4 lokacije koje se izmjenjuju: Prajag (Ilahabad) gdje se spajaju rijeke Ganga, Jamuna i Sarasvati, Haridvar na Gangi, Uđain na rijeci Kšipri i Nasik na rijeci Godavari. Ardh Kumbha Mela se održava svakih 6 godina u Haridvaru i Prajagu, a Purna (potpuna) Kumbha Mela se uvijek održava u Prajagu svakih 12 godina. Maha Kumbha Mela (velika Kumbha Mela) dolazi nakon svakih 12 Purna Kumbha Mela (svakih 144 godine) i održava se također u Prajagu (Maha Kumbha Mela je bila 2001. godine, na njoj je sudjelovalo oko 60 miliona ljudi, čineći tako najveće okupljanje ljudi na svijetu).

Porijeklo naziva Kumbha Mele

Prema drevnim tekstovima iz Purana, devasi i asure (bogovi i demoni) su miješali ocean kako bi dobili amrit (nektar besmrtnosti). Nakon što su skoro uništili svijet ipak su dobili posudu nektara, no tada je počela užasna borba oko toga kome će nektar pripasti. Tijekom te borbe, Đajanta, Indrin sin je nosio kumbhu amrita (riječ kumbha znači posuda) i iz nje su četiri kapi pale na zemlju i to u Prajagu, Uđainu, Nasiku i Haridvaru. Tragajući za „nektarom besmrtnosti“ odnosno samorealizacijom i oslobođenjem duhovni tragaoci posjećuju ta četiri mjesta, a pri posebnim konstelacijama na njima se održavaju Mele (mela znači okupljanje).

Obredno kupanje i okupljanje svetaca 

Kupanje u svetim rijekama tijekom Kumbha Mele smatra se vrlo značajnim dijelom života svake duhovne osobe jer donosičistoću tijela i duše i vodi ka oslobođenju. Majci Gangi se predaju svi grijesi da ih pročisti, ali na dar joj se nude i dobra djela i molitve. Osim toga, na Kumbha Melama se već tisućama godina, na tim istim mjestima, okupljaju sveci i prosvijetljeni učitelji. Jedinstvena je to prilika kada se na jednom mjestu u isto vrijeme nađu Mahatme, Paramhanse, prosvjetljeni učitelji, sadhui… i tako već tisućama godina. Kaže se da svako zrno pijeska na Kumbha Meli nosi neizmjeran blagoslov jer ga je dotaknulo stopalo sveca, zrak koji se udiše nosi blagoslov jer je vjetar ga donio sa tijela nekog sveca. Mjesta su to gdje legende i priče nisu daleki i nedostižni već postaju život i svakodnevnica, a tradicije i religije se stapaju u jedno, ono iz čega su proizašle, Sat Sanatan Dharmu. Kumbha Mela je duhovnim tragaocima taj trenutak kada duhovni život dobiva još jednu dimenziju sreće i ispunjenja koji daju poticaj za nastavak putovanja prema cilju – Atma Gjani.

Haridvar

Prema hinduističkoj mitologiji Haridvar je jedno od sedam najsvetijih mjesta jer se vjeruje da su Bogovi u Haridvaru ostavili tragove svojih stopala. U starim spisima nazivan i Majapur, Gangadvar i Mokšadvar, Haridvar uvijek ostaje najvažnijim mjestom hodočašća za Hinduse.

Haridvar leži u podnožju Himalajskog područja Šivalik, a legenda kaže da je Gospod Šiva poslao Gangu da utaži žeđ ljudima tako što ju je ispleo iz svoje uvezane kose (punđe) pa se ona spustila u polja Haridvara. Odavde Ganga nastavlja prema istoku i jugu kroz Ilahabad (Prajag), Varanasi, Patnu i Kalkutu sve do Ganga Sagara, gdje se spaja s oceanom.

Tijekom čitave godine posvećenici i vjernici iz cijelog svijeta dolaze u Haridvar radi hodočašća, izvode puđe, molitve i obredna kupanja.

No, posebna prigoda za hodočašće i ono počemu je Haridvar poznat su Kumbh i Ardh Kumbh Mela  koje se održavaju svakih 12 godina solarnog ciklusa. Tada se milioni posvećenika i posjetitelja uranjaju u najsvetiju indijsku rijeku kako bi postigli oslobođenje. Uz to jedan od najljepših prizora u to vrijeme je pjevanje Aarti (molitve) na Har ki Pauri ghatu (ghatovi su ulazi/prilazi/stepenice na Gangu) sa stotinama sudionika i uljanicama koje plutaju niz Gangu.

Prajag (Illahabad)

Originalno ime ovoga grada je Prajag, kako ga i danas zove večina hindusa. Prajag znači sveto mjesto spajanja dvije ili više rijeka, ušće. U Iilahabadu se spajaju sve tri svete rijeke Indije Ganga, Jamuna i Sarasvati i to se smatra najsvetijim od svih ušća u Indiji. Prajag je drugi grad po starosti u Indiji, a nazivaju ga i Thirti Rađ (kralj svih mjesta hodočašća). Mjesto na kojem se sreću sve tri rijeke se naziva Sangam (ujedinjenje) i to je središnje mjesto za hodočasnike, na Sangamu se za vrijeme Kumbha Mele okupljaju milioni ljudi te ono postaje mali grad unutar grada. Vjeruje se da je ašram velikog sveca Bharadvaje u kojem su Gospod Rama, Sita i Lakšman bili za vrijeme svog progonstva bio smješten na Sangamu.

Adi Šankar i njegova četiri učenika 

Adi Šankar je imao četiri glavna učenika koji su se zvali Padampad, Hastamalak, Surešvar i Trotak. On je i osnovao 4 pitha (pith doslovno znači stolica, ovdje ima značenje loze (kao duhovna loza, obiteljska loza itd.): Đjotir Math (Math je manastirski red, samostan) na sjeveru, Šringeri Math na jugu, Govardhan Math u mjestu Đagannath Puri na istoku i Sarada Math na zapadu, a svakog od svojih četiri učenika je postavio za poglavara jednog matha. Učenici Hastamalaka (Govardhan Math, Đagannath Puri) pišu "Van" i "Aranja" u nastavku svojih imena. Učenici Surešvara (Đjotir Math, Badri Math) nose nastavak svojim imenima "Giri", "Parvat" i "Sagar", a Trotakovi učenici (Šringeri Math) pišu "Puri", "Bharthi" i "Sarasvati" iza svojih imena. Tako su svi sanjasiji uzimali jedno od tih prezimena što je izrodilo instituciju Dasnami (10 imena) među sanjasijima. Dasnami redovnici su podijeljeni u dvije kategorije, oni koji nose spise – Šastradari i oni koji drže oružje – Astradhari. 

Akhare i povijest nastanka akhara

Sanatan Dharma i mladi sadhui

Tijekom invazije Mahmud Gazurija, Mohammad Ghorija i Taimura, tisuće hinduističkih hramova su bili sravnjeni sa zemljom, a milijuni hindusa ubijeni. Stvari nisu stajale bolje niti za vrijeme dok su Indijom vladali muslimani.
Spoznavši opasnosti od teroriziranja i progona sljedbenika Sanatan Dharme od fanatika i agresora ostalih vjeroispovijesti, AdiŠankara je shvatio da samo duhovna snaga nije dovoljna. Nastojao je da mlađi sadhui steknu i mišićnu snagu kroz fizičke vježbe te da steknu vještinu rukovanja oružjem. Mathovi u kojima su se vježbale takve vještine su postali poznati kao “akhare” (dolsovno: mjesto za hrvanje). 

Adi Šankara je savjetovao akharama da se odupru silom, ako je to potrebno, progonu hindusa i oskvrnuću njihovih svetišta. Tijekom muslimanske invazije i muslimanskog vladanja, te su akhare bile barijera od napada na hinuduse, njihova svetišta i institucije. Mnogo puta su naoružani članovi akhara hrabro pružili otpor progonu hindusa i oskvrnuću svetišta. Nerijetko su vladari tražili pomoć od Naga vojnika u svojim ratovima. Oni su slavno izvojevali mnoge bitke, a brojna snaga određenih akhara je dosezala i do 40.000 ljudi. Nakon indijske neovisnosti, akhare su izgubile svoj vojni karakter, a njihovi sveci su se snažno posvetili propovijedanju i promicanju vječnih vrijednosti drevne indijske kulture i filozofije. 

13 Akhara 

Postoji 13 akhara u Haridvaru i svaka od njih, pod vodstvom visoko cijenjenog sveca, ima brojne Mahamandalešvare. Većina njih ima svoje vlastite ašrame i učenike i izvan Haridvara.

Atal Akhara, najstarija ustanovljena je 646. godine u Gondvani. Ta je akhara oživljena 1704. godine i njeno glavno sjedište je u Patanu, makar postoji i ašram u Kankhalu. Sadašnji poglavar akhare je Ačarja Sri Mahamandalešvar Mangalanand Giri.

Maha Nirvani Akhara je izdanak Atal Akhare. Sedam sadhua Atal Akhare je na to što im je uskraćen Gađanandđijev prašad otišlo i započelo tapas na Gangasagaru. Imali su daršan Kapil Munija i sa njegovim su blagoslovom ustanovili akharu 748. godine blizu Nil Dhara u Haridvaru. 1260. godine 22 000 Naga svetaca pod vodstvom svog srčanog vođe Mahanta Bhavand Girija, oslobodili su Kankhal od muslimanskih osvajača i sadašnja akhara je točno na tom mjestu gdje su oni postavili svoju prvu zastavu. Ova akhara posjeduje hram Dakšesvar, a njen sadašnji poglavar je Ačarja Sri Mahamandalešvar Višvadevanand.

Avahan Akhara  je ustanovljena 646. godine i reorganizirana 1603. godine. Glavno sjedište ove akhare je Dasamegh Ghat u Varanasiju (Benares). Ima i ašram u Rišikešu. Svami Anupgiri i Umrao Giri iz te akhare su bili slavni ratnici. Sadašnji ačarja je Sri Mahamandalešvar Svami Šivendra Puri.

Anand Akhara je ustanovljena u Beraru (država Madhja Pradeš) 855. godine, a njen glavni centar je u Varanasiju, makar ašrame ima i u Haridvaru. Njen ačarja je Mahamandalešvar Devanand Sarasvati.

Niranđani Akhara je ustanovljena u Mandvi (Guđarat) 903. godine. Njen glavni centar je Daranganđ, Allahabad. Imaju prekrasan ašram kod Dam Kothija u Haridvaru. Mansadevi i Vilvakesar hramovi u Haridvaru pripadaju toj akhari. Sadašnji ačarja je Sri Mahamandalešvar Punjanand Giri.

Đuna Akhara se naziva i Bhairav Akhara. Ustanovljena je 1145. godine u Karan Prajagu, Uttarkhand. Njen glavni centar je Mara Hanuman Ghat u Varanasiju, a njen ašram u Haridvaru je blizu Majadevi hrama koji posjeduju. Njihov ačarja je Sri Mahamandalešvar Lokešanand Giri.

Agni Akhara je ustanovljena 1136. godine i njihov je ačarja Sri Mahamandalešvar Svami Prakašanand Maharađ.  

Gore navedenih 7 akhara su od Naga svetaca. Osim toga, postoje dvije akhare Udasin Sampradaje – Bara Udasin Akhara i Udasin Naja Akhara, jedna Nirmal Akhara i tri akhare Vaišnav Bhairagi Sampradaje – Digambar Ani  Akhara, Panč Ani Akhara i Nirmohi Ani Akhara.  

Šahi Snana

Prigodom Šahi Snana (kraljevskog kupanja) Maha Kumbha Mele, Mahamandalešvari, Mahante, Ačarje i poglavari svih tih 13 akhara sudjeluju u lijepo ukrašenoj procesiji do mjesta kupanja.

Inicijacija u Mahamandalešvara
u Alahabadu tijekom Kumbha Mele 2013.

U srijedu 13.02.2013. u Prijag Rađu (Alahabadu) u Indiji, gdje se više od 140 milijuna ljudi kupalo na sjecištu triju svetih rijeka Gange, Jamune i Sarasvati, dva su Hrvata postala mahamandalešvari.

Na Kumbha Meli, poglavari hinduističkog samostana su dvojici Hrvata s tom najvišom inicijacijom u mahamandalešvare iskazali za strance izuzetno rijetku i veliku čast.

Ta je titula jednakovrijedna tituli nadbiskupa u kršćanstvu. Novi mahamandalešvari su Mahamandalešvar Swami Gyaneshwar Puri  i Mahamandalešvar Swami Vivek Puri koji su studirali indijsku mitologiju, povijest, duhovnost i sanskrtski jezik. Mahamandalešvar Swami Vivek Puri je i predsjednik Hinduističke vjerske zajednice Hrvatske.

 

 

 

Linkovi (na engleskom):

Kumbha Mela, 2010

Review of Kumbha Mela, 1998