Home

Vedska kultura je poznata kao Sanatan ili vječna kultura. Sat Sanatan Dharma znana je kao apaurušeja, što znači da nije temeljena na ličnosti već se bazira na duhovnim iskustvima desetine tisuća duhovno prosvijetljenih pojedinaca, muškaraca i žena, rišija koji su prenosili poruku duhovnosti. U prenošenju te mudrosti rišiji su imali na umu  kal – vrijeme i deš – mjesto, tako da se ta mudrost  prilagođavala mjestu i vremenu. Rišiji, njeni prenositelji i utemeljitelji su odabrali biti neimenovani nazivajući se prema svojoj ulozi, kao npr. Vyasa – kompilator, prevoditelj, onaj koji je sakupio znanje. Na taj su način omogućili da se njihove spoznaje jednostavno povežu sa ranijim učenjem, prilagode mjestu i vremenu te prenose u neprekinutom lancu sa Učitelja na učenika – Guru parampara.

Sat Sanatan Dharma je odnos između individue i univerzuma te dharma ujedno podrazumijeva i vječnu, kozmičku mudrost, zakon i akciju. Sat – istinska, Sanatan – vječno i univerzalno, Dharma – ono što sadržava i održava univerzum. Tako je Sat Sanathan Dharma ono što drži društvo i civilizaciju u zajedništvu putem ispravnog življenja. U širem smislu označava upoznavanje sa vječnim zakonima univerzuma koji upravljaju svime. Potraga za njima te primjena ovih zakona za dobrobit sviju je način prakticiranja Sat Sanatan Dharme

 

LINKOVI:

YouTube YogaindailylifeHr

YouTube SwamiVivekpuri

Sat Sanatan Dharma

Vedska kultura je poznata kao Sanatan ili vječna kultura. Sat Sanatan Dharma nije religija u smislu jedne religijske doktrine kao većina danas postojećih religija. One imaju jednu osobu – utemeljitelja čija duhovna iskustva formiraju bazu te vjere. Sat Sanatan Dharma se bazira na duhovnim iskustvima desetine tisuća duhovno prosvijetljenih pojedinaca, muškaraca i žena, rišija (od riječi driš – vidjeti), koji su prenosili poruku duhovnosti. Pri tom su bitni kal – vrijeme i deš – mjesto, tako da se ta kultura prilagođavala mjestu i vremenu. Rišiji, njeni prenositelji i utemeljitelji su odabrali biti neimenovani nazivajući se prema svojoj ulozi, kao npr. Vyasa – kompilator, prevoditelj, onaj koji je sakupio znanje.

Na taj su način omogućili da se njihove spoznaje jednostavno, nepristrano i bez predrasuda povežu sa ranijim učenjem, prilagode mjestu i vremenu te prenose u neprekinutom lancu sa Učitelja na učenika – Guru parampara.

Sanatan ima daleko previše osnivača da bi ih se pobrojalo. Učenja Sanatan Dharme su znana kao apaurušeja, što znači da nisu temeljena na ličnosti, nego na principima. Ovo je vrlo bitno naglasiti budući da Sat Sanatan Dharma nije otkriće, izum bilo kojeg pojedinca ili grupe pojedinaca već kao što znanstvenici ne pronalaze zakone prirode, nego ih otkrivaju, tako ovi osnivači, rišiji nisu pronašli duhovne zakone, već ih otkrili tj. primili u meditaciji.

Sat Sanatan Dharma je odnos između individue i univerzuma te dharma ujedno podrazumijeva i vječnu, kozmičku mudrost, zakon i akciju. Sat – istinska, Sanatan – vječno i univerzalno, Dharma – ono što sadržava i održava univerzum. Tako je Sat Sanathan Dharma ono što drži društvo i civilizaciju u zajedništvu putem ispravnog življenja. U širem smislu označava upoznavanje sa vječnim zakonima univerzuma koji upravljaju svime. Potraga za njima te primjena ovih zakona za dobrobit sviju je način prakticiranja Sat Sanatan Dharme.

Sve religije koje do danas poznajemo, nastaju, traju i nakon nekog vremena se gase da bi prepustile mjesto nekoj drugoj koja je trenutno usklađena sa mentalitetom, kulturom i društvenim uređenjem tog vremena. Sanatan je vječna jer sadrži vječne vrijednosti na kojima se temelji ljudska evolucija. Ona je podijeljena u 2 ogranka:

  • Gjana kanda – Obuhvaća gjanu – znanje i vigjanu – znanost što se bazira na iskustvenom znanju koje je osoba stekla tijekom života. Vigjana obuhvaća teorijske i filozofske zapise i koje prenose univerzalno duhovno znanje ne ograničavajući se na neki određeni božanski pojam ili lik. To je znanje o duhovnim načelima i kozmičkim zakonima kao i o tattvama – elementima. U Gjan Kandu pripadaju jogiji i Sanjasiji, Svamiji.
  • Karma kanda – grana akcije ili rituala. Obuhvaća teme o karmama – djelima i upasanama – žrtvama. Karma kanda se bavi praksom te obuhvaća himne, molitve i mantre, tj Samhite i Brahmane, običaje i ceremonije. Tu pripadaju Panditi – svećenici.

Sat Sanatan Dharma govori kako čovjek ne smije negirati rad, potrebe tijela i obitelj pa tako postoji purušarth – čovječja svrha, četiri principa koja svako ljudsko biće treba postići u svom životu da bi bio Čovjek, a to su:

  • Artha – materijalno blagostanje, što znači da čovjek treba imati dovoljno za sebe i svoju porodicu. Ako imate krov nad glavom, hranu i odjeću nećete biti u stalnoj panici što donosi sutra, a stabilno i bogato društvo je moguće jedino kroz bogatstvo svakog pojedinca. Nije grijeh imati i biti bogat, u jednom bhađanu se pjeva: „Evo ti moja mala Gospode, ja gladan ne mogu meditirati.“
  • Kama – uživanje u sreći, sigurnosti, kreativnosti, korisnosti i inspiraciji. Sat Sanatan Dharma ne govori da su emocionalne potrebe za srećom i zadovoljstvom loše već da trebamo biti zadovoljni jer kada počne naše duhovno putovanje „plakanje nas jedino može povući unazad“.
  • Dharma – ispravan život. Ispunjavanje vrlina, dužnosti i odgovornosti, pošten posao, odgovornost prema obitelji, društvu – to je moralna dharma. Čovjek ne smije negirati dužnosti i obećanja. Duhovna dharma je postići atam gjanu, samorealizaciju u ovom životu.
  • Mokša – oslobođenje. Sloboda od ponovnog rađanja i umiranja, samorealizacija. Mokša dolazi kroz poštivanje dharme, kame i arthe, a cilj svakog čovjeka je spoznati svoje vlastito jastvo i postati napokon slobodan od vezanosti prema svjetovnim užicima i slobodan od patnje. To je vrhovni cilj života, ponovno se sjediniti sa našim izvorom – Paramatmom – apsolutom, Bogom.

U Sanatan ili vječnoj kulturi život je podijeljen u četiri stupnja. To nije slučajno jer je glavni princip da je naš fenomen odraz univerzuma. U kozmičkim razmjerima vrijeme je podijeljeno na četiri juge, četiri godišnja doba, pa je tako i ljudski život podijeljen na četiri perioda – ašrama. Bramačarja ašram je do 25 godina života i on je posvećen studiranju, učenju. Grihastha ašram, od 25. do 50. godine života, posvećen je osnivanju porodice i poslu. Vanaprašta ašram, od 50. do 75. godine je vrijeme kada se polako povlačimo iz aktivnog života i prepuštamo posao svojoj djeci. Podučavamo unuke i možemo reći da imamo savjetodavnu funkciju. Sanjas ašram, od 75 godina pa do kraja života je period kada se povlačimo i potpuno posvećujemo našem cilju, atam gjani.

Mahamandaleshwar Paramhans Swami Maheshwarananda – dio predavanja o Sanatan Dharmi, Strilky Ašram, Češka, 2007

„U svetim spisima koje su nam donijeli rišiji, u Upanišadama i Vedama pa čak ni u Mahabharathi, Bhagavat Giti i Srimad Bhagavatam se ne spominje neko posebno ime neke religije jer je tada postojala samo jedna religija, Sanatan Dharma. Sanatan Dharma znači univerzalni princip koji se slijedi od samog stvaranja Univerzuma.

Hinduizam vjeruje samo u jednog Boga, i taj Bog nema imena, on je Išvara, univerzalni princip, kozmički zakon, a kozmički zakon je Sanathan Dharma. Oni koji to razumiju, poštuju i prihvaćaju, oni se zovu sljedbenici Dharme. Ako ste Dharam Karan to znači da prihvaćate, slijedite Dharmu. Vede i Upanišade su učenje samo o jednoj stvari – o Univerzalnom i samo jednom Bogu. S druge strane, u Hinduizmu postoje milioni Bogova i vjerovanje u njih. I jedno i drugo je točno. Ako se pitate kako je to moguće, Holiguruđi će vam jednostavno odgovoriti: „Jedno u svemu i sve u jednome“. Svi oblici tekućine na zemlji potjeću iz jednog korijena, iz vode. Vi vidite forme i oblike, ali u suštini to je jedno, ista kvaliteta. Tako je samo jedna kvaliteta, Bog, Išvara i razni oblici koji proizlaze iz njega. Brahma Satja Đagat Mithja – Krajnja istina je Brahman, a Đagat Mitja, sav ovaj promjenjivi svijet je nestvaran. Sanatan Dharma znači za nas Dharmu koja nam je namjenjena u ovom životu. Sanatan vrijednosti su ljubav, sreća, zadovoljstvo, sklad, mir – to su univerzalni principi i nitko nema „Copyright“ na njih. To je jednako podareno svim bićima kako biljkama, životinjama tako i ljudima“.

 

test

Linkovi

Joga u svakodnevnom životu www.yoga-in-daily-life.hr
The Divine Life Society (Swami Sivananda) www.dlshq.org
Free e-books The Divine Life Society www.dlshq.org/download/download.htm
Advaita Ashrama (Swami Vivekananda) https://advaitaashrama.org/
Himalayan Academy www.himalayanacademy.com
Hinduism Today Magazine www.hinduismtoday.com
Advaita Vedanta Anusandhana Kendra www.advaita-vedanta.org
Hindu mjesečev kalendar www.hinduism.co.za/moon2.htm#2010
Spiritual Calendar  www.dlshq.org/religions/calendar.htm
Sanskritski riječnik spokensanskrit.de/index.php

Knjige

Mahabharata.pdf Download File
Hindu Fasts & Festivals.pdf Download File
Hinduism.pdf Download File

Rakša Bandhan 7. kolovoza 2017.

 Ovo je dan kada svatko može izabrati brata ili sestru prema kome osjeća blisku vezu i osjećaj pravog bratstva. Brat preuzima doživotnu dužnost zaštite i brige za svoju sestru, a sestra obećava bratu doživotnu ljubav, podršku i razumijevanje. Ova veza se smatra čak jačom od krvne veze.

Opširnije

Izložba fotografija "Himalaja - gdje oblaci prenose poruke"

U foto - galeriji Badrov, Trg žrtava fašizma 1 u Zagrebu,  u četvrtak 20. listopada 2016. s početkom u 20 sati održat će se otvorenje izložbe fotografija „Himalaja – gdje oblaci prenose poruke“ grupe autora predvođene fotografkinjom Ivanom Pavlović. Izložbu organiziraju Indijsko veleposlanstvo u republici Hrvatskoj i Hinduistička vjerska zajednica Hrvatske u suradnji sa udrugom "Joga u svakodnevnom životu Zagreb".

Opširnije...

Pitru Pakša 28. 9. – 12. 10 2015

 Period koji je posvećen  našim petcima. To je sjećanje, zahvala za sve ono što su dali sadašnjoj generaciji. Sve što imamo i sve što znamo naslijedili smo od prošlih generacija, naših predaka. To je način na koji im kažemo da su i dalje važan dio naše familije i da postoje u našim sjećanjima. Prema Vedama naši predci nisu samo oni sa kojima smo familijarno vezani već su to svi koji su utjecali na naš uspjeh. naši mentori, učitelji, prijatelji i uzori u životu koji su nam pomogli u razvoju.

Opširnije...

Navaratri 21 - 28 ožujak 2015

21.ožujka 2015. počinje Navaratri u prijevodu doslovno znači devet noći. Ovaj se festival slavi kod nas početkom proljeća  – Ram Navaratri

Opširnije...

Praznik Holi

shutterstock 11326507

Praznik Holi ove godine je  6. ožujka u petak.  To je jedan od najveselijih praznika u Indiji i hinduističkoj populaciji širom svijeta. HVZH će taj praznik proslaviti u Rijeci u "Dvorani kulture - Joga u svakodnevnom životu"

Slavljenje praznika Holi je vrlo staro po svom porijeklu i opisuje se još u drevnim spisima, sutrama. U samom korijenu taj praznik je proslava konačne pobjede dobra nad zlom. Doslovno, Holi znači izgaranje, zlo na kraju bude pobijeđeno, spaljeno, a dobro slavi pobjedu. Širom Indije se uvečer prije praznika Holi (dan prije punog mjeseca) pale lomače kako bi zlo izgorilo u njima. Kao i svim drugim duhovnim praznicima, inačicu možemo naći gotovo u svakoj tradiciji. Kod nas se otprilike u isto vrijeme slavi Fašnik - jedno od imena tog vrlo raširenog praznika u našim krajevima, koji u svojem korijenu ima gotovo isto značenje kao Holi, ismijava se i spaljuje zlo na velikim lomačama, a ljudi se raduju i vesele pobjedi dobra nad zlom i dolasku proljeća.

OPŠIRNIJE

 

 

Proslava Mahašivaratrija u zagrebačkom ašramu

shivalingam

 Kao i svake godine u zagrebačkom Sri Devpuriji Ashramu je proslavljen Šivaratri.

Opširnije...

Satsang o Šivaratriju

S73R0375Danas je jedna od najljepših konstelacija i jedan od najljepših dana u godini. Svaki dan je lijep, ali današnji dan je poseban. Danas se slavi Gospod Šiva, obožavan u cijelom svijetu, na kojeg meditiraju milioni i milioni ljudi i ponavljaju njegovo ime. Danas je Šivaratri, noć Gospoda Šive!

Opširnije...

Mahashivaratri

Kailas-Mansarovar

Ove je godine Mahašivaratri noć između 17. veljače (utorak) na 18. veljače (srijeda). Bhakte poste 17. veljače cijeli dan i tu noć.

Opširnije...

Hinduizam

Mnoge su svjetske religije dobile naziv prema prorocima koji su ih osnovali u drevnim vremenima. Kršćanstvo je dobilo ime prema Kristu, Budizam prema Budhi, no riječ Hindu nije izvedena iz imena niti jednog pojedinog proroka. Riječ Hindu je izvedena iz imena rijeke smještene na sjeverozapadu Indije, a koja se zove Sindhu. Sindhu je rijeka koju danas znamo pod imenom Ind. Učenja Hinduizma su znana kao apaurušeja, što znači da nisu temeljena na ličnosti. Ono što ovaj termin doista znači jest da hinduistička religija nije bazirana na ličnosti, nego na principima.Ovo je vrlo bitna izjava  budući da naglašava da je Hinduizam otkriće, a ne izum bilo kojeg pojedinca ili grupe pojedinaca. Kao što znanstvenici ne pronalaze zakone prirode, nego ih otkrivaju, tako rišiji, prenositelji  hinduističke religije, nisu pronalazili duhovne zakone, već ih otkrivali. Hinduizam predstavlja živuću sintezu najrazličitijih religijskih spoznaja i njihovih realizacija koje se baziraju na Božjoj objavi i neposrednom iskustvu manifestacije Božanskog kroz nebrojene oblike, te također kroz neuobličeno, transcendentalno načelo.

Hinduizam se naziva i Vaidika Dharma – religija Veda. On je i način života koji je u skladu sa vječnim duhovnim, etičkim i moralnim zakonima Sat Sanatan Dharme – iskonske duhovnosti i religije.

Sat Sanatan Dharma znači „vječna religija“, „istinska veza sa Božanskim jastvom“, ono što drži društvo i civilizaciju u zajedništvu putem ispravnog življenja. U širem smislu označava upoznavanje sa vječnim zakonima koji upravljaju svime. Potraga za njima i primjena ovih zakona za dobrobit sviju je način prakticiranja religije.  Ona je nedogmatična i univerzalna – poštuje slobodu mišljenja svakog pojedinca, štuje istinu u svim religijama i unutarnje jedinstvo svih živih bića i svega što jest. Sanathan dharma uči čestitom životu u skladu s načelima jame i nijame, kao što su  nenasilje – ahimsa, istina – satja, čistoća – sauća, mudrost, poštenje, samokontrola,  kontrola požude, neosvetoljubivost, neagresivnost, miroljubivost, ljubav prema kreaciji i svim živim bićima te oslobađanje od negativnih osobina kao što su mržnja, ljutnja, pohlepa, ljubomora i ponos. Hinduizam pridaje veliku vrijednost predanosti, poniznosti, milosrđu, nesebičnom služenju, spremnosti na žrtvu i skromnosti, a prakticira obožavanje Božanskog kroz ceremonije puđe, unutarnju kontemplaciju – upasanu i meditaciju – dhjanu, kao i razvijanje Božanskih vrlina. Krajnji cilj je doseći istinsku unutarnju slobodu – mokšu, kroz pobjedu nad neznanjem – avidjom i ostvarivanjem vrhovnog znanja – paravidje koja donosi najvišu, potpunu unutarnju slobodu i  radost. Taj cilj znači i doseći jedinstvo sa našim izvorom – Paramatmom  tj.  postići Samorealizaciju – atamgjanu, spoznaju našeg vlastitog jastva koje je isto što i Apsolut.

Prenositelji Hinduizma

Iako je hinduizam utemeljen na načelima, on također veliki naglasak stavlja na osobe  koje su otkrile i oživjele ta duhovna načela. Oni mogu različito proživljavati i prenositi poruku Hinduizma o čemu govori i sljedeća priča:

Četiri prijatelja su šetala šumom i otkrila visok, kružni zid iza kojega je izgleda bilo mnogo veselja i glazbe. Bili su znatiželjni da vide što je iza zida. Trojica su podignula četvrtog na vrh zida da vidi što se događa. On je bio tako preplavljen utiscima da nije mogao reći prijateljima što je vidio. Jednostavno se popeo preko zida i nestao na drugoj strani. Zatim su dvojica od preostale trojice podignuli trećega na vrh zida. On je, također, postao tako uzbuđen onim što je vidio da je počeo pjevati i plesati na vrhu zida i nakon nekog je vremena i on nestao preko na drugoj strani. Preostala su dva prijatelja također željela pogledati preko zida. Jedan je pomogao drugom da se popne. On je također bio preplavljen onim što je vidio. Nije nestao iza zida, nego se protegnuo preko zida i pomogao četvrtom prijatelju da dođe na vrh tako da i on  može vidjeti na drugu stranu.

Prvi prijatelj, koji je tiho nestao na drugu stranu zida, simbolizira one tihe proroke i pustinjake koji se, nakon što postanu samorealizirani, neprimjetno stope s Bogom. Drugi prijatelj koji je pjevao i plesao pošto je vidio iza zida, predstavlja one svete osobe koje drugima objave svoju viziju Boga, no nisu u mogućnosti prenijeti svoja iskustva. Treći prijatelj koji se raširio po zidu i pomogao posljednjem prijatelju da se popne na zid simbolizira Gurua. Ovaj je treći prijatelj jedinstven jer ima moć ponuditi iskustvo Boga drugima.

Avatar

Riječ avatar znači „onaj koji silazi“.  Avatar je Bog u ljudskom tijelu. Hindusi kažu da Bog dolazi na zemlju u ljudskom obliku uvijek kada je Dharma ugrožena, a  za dobrobit čovječanstva i pomlađivanje duhovnosti.  Avatar ima jedinstvenu sposobnost da duhovno transformira druge, čak samo dodirom ili pogledom.

Guru

Guru znači učitelj. Sanskrtski korijen riječi gu znači neznanje, tamu, a ru znači svjetlost, dakle ova riječ definira ulogu gurua kao onoga koji uklanja tamu, neznanje. Satguru je duhovni, realizirani učitelj koji je mudrost spisa spoznao vlastitim iskustvom i koji može nadahnuti svojim znanjem i zračenjem – to je Brahmaništha Šrotrija znalac Brahmana, Apsoluta.

Sanjasi

Svamionaj koji poznaje, koji je ovladao sobom, to je titula hinduističkih redovnika, sanjasijaSanjasi je onaj tko se odrekao materijalnog svijeta i prihvatio život po duhovnim načelima. Svamiji tradicionalno nose narančastu odjeću, što simbolizira vatru, pročišćenje, provode život težeći za spoznajom Boga i radeći za dobrobit čovječanstva.

Ačarija

Ačarija doslovno znači poseban učitelj koji podučava putem primjera.  Ačarija je također titula rezervirana za poglavare nekih hinduističkih vjerskih sljedbi.

Načini prenošenja znanja u Hinduizmu

Rišiji su u dubokoj meditaciji primili znanja direktno od Boga putem Dev Vani – Božjeg glasa i prenosili ih dalje. Takvo znanje se naziva Sruti ono što je čujeno i to znanje nije bilo zapisivano sve do modernih dana, već je učeno napamet i ponavljano te prenošeno s Učitelja na učenika.Vede i Agame su sruti. Smriti znači sjećanje, znanje koje nije stiglo putem Dev Vanija već iz iskustva i sjećanja,  to je ono što je zapamćeno – tradicija. Šastre su religiozni zapisi, knjige. Vede su najvažnije skripte Hinduizma, one su sam korijen Hinduizma.  Purana doslovno znači star, drevan. To su poučne priče, legende o Bogovima i junacima koje imaju za cilj podučiti ljude moralnom životu. Najpoznatija Purana je Bhagavata koja obrađuje razne inkarnacije Gospoda Višnua, a posebno Gospoda Krišne. Zajedno sa Ramajanom i Mahabharatom, dva najvažnija epa u Hinduizmu, Purane čine ono što se ponekad uzima kao peta Veda.  Bhagavat Gita, dio Mahabharate je sveti spis, jedan od najvažnijih u Hiduizmu. Gospod Krišna daje Arđuni bit učenja Upanišada. Bhagavat Gita podučava kako upražnjavati religiju u svakodnevnom životu.

Koncept Boga

Jedna od najčešćih grešaka pri tumačenju Hinduizma je da je to politeistička religija. Hinduizam je zapravo pluralistička religija.  Taj naziv označava da svaka osoba ima jedinstven odnos  s Bogom – Brahmanom. Bez obzira na pojavnost, oblik u kojem ga štujemo, Bog je samo jedan. Postoje tri Božanska principa kroz koje se Bog manifestira i to su : Brahma stvarateljski princip, Višnu održavajući princip i Šiva osloboditelj.  Jedna od najvažnijih karakterističnosti Hinduizma je da Boga, Brahmana ne treba tražiti izvan sebe nego u sebi. Krajnji cilj duhovne prakse je ujedinjenje AtmeJastva sa Paramatmom – Apsolutom.

Vjerovanja

Hinduistički vjernici vjeruju ureinkarnaciju (ponovno rađanje) prema zakonu karme (zakon uzroka i posljedice koji sami stvaramo). Dobrim djelima, mislima i riječima stvaramo dobru karmu, a lošim postupcima, mislima i riječima, lošu. Samsara – besmisao je taj krug rađanja i smrti iz kojeg se izlazi kroz mokšu prosvjetljenje, samospoznaju, spajanje Atme s Paramatmom. Jedan od najviših principa je ahimša – nenasilje. Ako vjerujemo da su sva bića izraz Božanskog, da je Bog u svemu i da je Bog sve, tada je nužno da je najviši princip – princip nenasilja.  Iz tog razloga su hinduistički vjernici vegetarijanci.

Samskare – utisci, sakramenti. Postoji 16samskara. Samskare prate čovjeka od začeća pa sve do smrti kod koje je zadnja samskara sprovod.

Šest osnovnih filozofskih pravaca

NJAJA-ŠASTRA

Njezin je osnivač GAUTAMA RIŠI. On je napisao 521 sutru (teze), koje su podijeljene u 5 dijelova sa 10 poglavlja i 80 odlomaka. Njega slijedi veliki broj autora koji razmatraju njegove teze i tumače ideje o tome te dodaju nove ideje. Njaja doslovno znači logika i ne upotrebljava se samo za opisivanje nekog sustava izgrađenoga prema pravilima logike, već i kao sama logička metoda.

Učenje Njaje kaže da je obrazloženje tuge ljudske egzistencije jest u krugu rađanja i smrti. Ponovno rađanje uslijedi zbog djela u prijašnjem životu. Uzrok djela jest u želji za ugodnim iskustvima i izbjegavanju neugodnih, želja i izbjegavanje nastaju neznanjem koje se tiče istinske prirode ljudske duše i njezine veze s tijelom i drugim Stvoriteljevim tvorevinama.

Pravo znanje o biti duše koja se razlikuje od tijela i ostalih tvorevina, uklanja neznanje; nestanak neznanja pretvara želju i izbjegavanje u sreću  Anandu i dalje oslobađanje od karme te tako vodi do prestanka ponovnog rađanja i tuge ljudskog postojanja.

To se znanje može steći s pravih izvora spoznaje:

a) promatranjem,
b) uspoređivanjem,
c) zaključivanjem i
d) Učiteljevim učenjem.

Izvori znanja pružaju podrobno objašnjena pravila induktivne i deduktivne logike, kao i njezinih uzroka i djelovanja. Slijedi 12 predmeta spoznaje:

  • duša koja je različita od ljudskog uma i tijela te svih ostalih tvorevina,
  • intelekt ili budhi, koji je atribut duše, a ne uma,
  • pet osjetilnih organa spoznaje: osjetilo vida, sluha, opipa, njuha i okusa
  • pet osjetilnih objekata: eter, zrak, vatra, voda, zemlja,
  • pet vrsta veza osjetilnih organa sa osjetilnim objektima:
    • slušanje etera ušima
    • osjećanje zraka na koži
    • gledanje vatre očima
    • kušanje vode jezikom
    • mirisanje zemlje nosom
  • Ljudsko tijelo sastavljeno je od 5 osjetilnih objekata: zemlja, voda, vatra, zrak i eter.
  • karma ili djela,
  • pozitivne i negativne posljedice i postupci,
  • želja i izbjegavanje (Raga i Dveša),
  • reinkarnacija,
  • vjera,
  • spoznaja.

Taj sustav indijske filozofije priznaje postojanje Boga kao Stvoritelja Univerzuma koji kao i svi objekti u njemu mora imati Stvoritelja. Glavna tema je spoznaja istinske prirode Atme i njezine različitosti od tijela i drugih tvorevina. Bog ili Paramatma smatra se sveprisutnim i sveprožimajučim. Ta škola postavlja također i jednu detaljističku teoriju atoma i tvari.

VAIŠEŠIKA-ŠASTRA

Kanada riši

Njezin je utemeljitelj KANADA RIŠI. On je napisao 100 sutri koje su raščlanjene u 10 dijelova sa 20 poglavlja. Kao i Gautami i na njegov su rad slijedile brojne rasprave i tumačenja, pri čemu je njegova prvobitna ideja bila proširena i novim idejama nadopunjena. Ime Vaišeshika izvedeno je od
Viseš = razlika i označuje međusobno različite sastavne dijelove ljudske duše i objekata koji se mogu rastaviti.

Kao i Njaja cilj je te filozofije uklanjanje tuge putem oslobođenja od ponovnog rađanja, želja i neznanja, putem prave spoznaje da se duša razlikuje od tijela i drugih tvorevina.

I ta škola priznaje postojanje Boga ili uzvišene duše koja prožima cijeli Univerzum, te usmjerava svoje učenje na ostvarenje istinske biti duše kao različite od svega stvorenoga.

Nasuprot Gautamiju, Kanada se ne bavi toliko mnogo logičnim objašnjenjima, već pokušava objasniti više sa stanovišta znanstvenoga. On kaže da su vrijeme, prostor i duša vječni i da se usredotočenošću uma na dušu može postići oslobođenje kao i sve vrste natprirodnih moći i znanja o stvarnosti i svim svjetovnim stvarima i događanjima.

SANKHJA-SASTRA

Kapila Aćarja

Njezin utemeljitelj je KAPILA-AĆARJA, iako je njegovo izvorno djelo izgubljeno. Riječ Sankhja znači broj. Ta filozofija obrađuje 25 elemenata. Prema tom sustavu savladavanje tuge svakodnevice ovisi o poznavanju 25 elemenata Univerzuma i bitnoj razlici između dvaju elemenata: Puruše ili duše i Prakriti ili prirode. Slijed razmišljanja je sljedeći:

Ako smo sposobni analizirati sastavne dijelove Univerzuma, spoznajemo da je naše pravo Ja, duša, bitno različito od ostalog svijeta uključujući tijelo i um, a ako promotrimo prirodne tijekove cijelog Univerzuma, postat ćemo automatski sasvim ravnodušni prema tjelesnim i psihičkim bolestima, onima što su uzrok teškoća ljudske egzistencije. Prema Sankhja sastri postoje dvije vječne istine:

  1. duša ili Purusha, ona koja je svjesni, vječni i sveprožeti promatrač Univerzuma,
  2. priroda ili Prakriti, uzrok stvaranja.

U prirodi postoje tri gune:

  1. Sattva predstavlja čistoću, vrlinu, sklad, ritam i dobrotu,
  2. Rađas predstavlja želje, pohlepu, sebičnost i egocentričnost,
  3. Tamas je simbol za neznanje, glupost, tamu i tromost.

Sve stvoreno vraća se na te tri prirodne sile. One su od postanka u ravnoteži. Iz njih se najprije razvija 5 elemenata, a u daljnjem tijeku i sva živa i neživa bića kroz povezanost Puruše duše s tri gune (osobine). Prakriti, priroda, neuobličeno je stanje potpune ravnoteže tih triju guna. Stvaranje znači preobrazbu prirode ili Prakriti kroz proces evolucije iz neuobličenog u uobličeno stanje pri čemu razvoj napreduje korak po korak, od suptilnih tvari prema grubljima. Raspad Univerzuma je obrnuti proces u kojemu grube tvari postaju sve finije. Prvo je dakle nastalo ono najfinije, najsuptilnije od svega čime se objašnjava nadmoć Sattve nad preostalima trima gunama. Prvostvoreni predmet naziva se Mahat. To je prijelaz između neuobličene prirode i uobličenog svijeta, a označuje se također kao buddhi ili upravljački um stvaranja. Taj prvobitni um nije individualan već univerzalan. Stvaranje se stoga razvija od Mahate, univerzalnog uma prema Ahamkari, egu ili odvojenoj individui. Prakriti se pretvorila u Mahat, a Mahat u Ahamkaru. Zatim se pojavljuju razum i 5 elemenata koji su se očitovali jedan za drugim, od najfinijega (etera) prema najgrubljemu (zemlja). Prakriti je neočitovana, Mahat je poluočitovana, pet elemenata je očitovano. Ahamkara, razum i čula su očitovani, ali ne u materijalnom smislu kao ostali objekti Univerzuma.

Prema tom filozofskom smjeru, Prakriti, priroda je uzrok stvaranja, a Puruša, duša samo promatrač tog procesa. On svojom povezanošću s prirodom sudjeluje u stvaranju živih bića i tvari.

Slijedi 25 elemenata Sankhya filozofije:

  • Puruša (duša),
  • Prakriti (priroda),
  • Mahat (univerzalni um),
  • Ahamkara (ego),
  • 11 indrija ili osjetilnih organa:
    • razum, 
    • pet osjetila spoznaje Gjana indriji:
      – vid,
      – sluh,
      – opip,
      – njuh/miris,
      – okus,
    • pet osjetila djela karma indriji:
      – jezik – govor,
      – djelo – ruke,
      – micanje – noge,
      – genitalije – rađanje,
      – rektum – izlučivanje,
  • 5 Bhuta  elementi opažanja:
    • eter,
    • zrak,
    • vatra,
    • voda,
    • zemlja,
  • 5 Tanmantri  vrste opažanja osjetilnih objekata osjetilnim organima:
    • zvuk etera ušima,
    • dodir zraka kožom,
    • izgled vatre očima,
    • okus vode jezikom,
    • miris zemlje nosom.

Puruša, Prakriti, Mahat i Ahamkara, 11 Indrija, 5 Bhuta i 5 Tanmantri čine 25 elemenata toga filozofskog sustava. Puruša je među njima, živa, svjesna, vječna, beskrajna, nepromjenjiva, promatrač i uživatelj stvaranja, a nije njegov Stvoritelj. Ona je iznad triju guna, Sattve, Rajasa i Tamasa. Prakriti je također vječna i neograničena, sadrži kako materijalno tako i živo te stvara Univerzum putem povezanosti s Purušom.

Ljudsko se tijelo sastoji od dva omotača:

  1. tijelo suptilnih tvari koje se sastoji od Mahata, Ahamkare, 11 Indrija i 5 Tanmantri,
  2. tijelo grubih tvari sastavljeno od 5 Bhuta – zemlje, vode, vatre, zraka i etera.

Kao ni duša tako ni tijelo finih tvari ne umire, već ide zajedno s Atmom iz tijela u tijelo. Samo tvarno tijelo umire, što znači da se ponovno rastvara u pet elemenata od kojih je i nastalo.

Tri gune u Sankhja sustavu imaju vrlo veliku ulogu. Prije stvaranja u Prakriti vlada stanje potpune ravnoteže među gunama. Poslije stvaranja te su osobine ili sile izražene u ljudima u različitim sastavima. Prema povezanosti tih triju osobina postoje različiti karakteri. Ako prevladava Sattva govorimo o dobru karakteru, a u lošega karaktera prevladava Tamas. Sastav triju guna ovisi o svijesti svake pojedinačne individue.

25 elemenata Sankhja i Joga filozofije:

PURUŠA – JASTVO, ATMA

  • PRAKRITI – priroda
  • PURUŠA – prožima sve.
  • PRAKRITI AVJAKTA – Kaos,
  • MAHAT – Univerzalna inteligencija,
  • AHAMKARA – Rađanje individualnoga, ego,
  • MANAS – Središnji osjetilni organ ili um

MANAS vodi INDRIJE – osjetila kroz osjetilnu podsvijest.
INDRIJI, organi spoznaje i djela imaju kvalitetu Rađasa.

5 osjetila spoznaje su GJANA-INDRIJI:

  1. Sluh – Šrotra-uši
  2. Opip – Tvača-koža
  3. Vid – Čakšu-oči
  4. Okus – Đihva-jezik
  5. Miris – Ghrana-nos

5 osjetila djela su KARMA-INDRIJI:

  • Govor – vani-usta
  • Hvatanje – pani-ruke
  • Pokret – pad-noge
  • Reprodukcija – upastha-reproduktivni organi
  • Organi za izlučivanje – guda-organi zlučivanja i spolni organi

5 MAHA-BHUTHA – elemenata grubih tvari imaju kvalitetu tamasa:

  •  Akaša – eter
  •  Vaju – zrak
  •  Teđas – vatra
  •  Apas – voda
  •  Prithvi – zemlja

5 TANMANTRI – subtilni elementi, imaju Sattva kvalitetu:

  • Šabda – zvuk
  • Sparša – dodir
  • Rupa – oblik
  • Rasa – okus
  • Gandha – miris

JOGA-ŠASTRA PATANJALIJA

Taj je sustav utemeljio RIŠI PATANJALI, koji je napisao 194 Sutri podijeljenih u četiri dijela. Osim na 25 elemenata koje je opisala Sankhya škola odnosi se još i na Boga. Patanjali priznaje nužnost poznavanja tih elemenata, ali izlazi i izvan toga. Prema njegovu učenju odvajanje duše od prirode, koje je nužno za oslobođenje od tuge, moguće je pomoću tehnika joge kao što su koncentracija i meditacija, koje on točno opisuje u svojim sutrama. Patanjali istražuje različita stanja duha nakon prevladavanja jedne od triju guna:

  • dobro ili sattvično,
  • mješovito ili rajastično,
  • loše ili tamastično,

koje su prisutne u svakoj individui. Opisuje tehnike koje se mogu postići koncentracijom i umirenjem duha, kao i prepreke koje se pri tome pojavljuju, postupne korake duhovnog razvoja i njihovo djelovanje na putu samospoznaje. Patanjali definira Jogu kao tehniku za nadziranje zaposlenosti uma. On nas uči da nije moguće umiriti um prije no što ga zajedno s njegovim aktivnostima ne dovedemo pod nadzor koji je pretpostavka za oslobođenje. Na putu do postizanja tog nadzora uma mnogo je prepreka, npr. bolest, ponos, gubitak volje, nemarnost, nesposobnost koncentracije, neznanje, pohlepa, depresija itd. Sljedbenik njegova učenja treba svakodnevno vježbati koncentraciju i meditaciju na Božje vrline, za postizanje željenog cilja. Patanjali također navodi 2 vrlo korisna oruđa kojima se mogu savladati prepreke na tom putu. Abhjas ili stalna vježba koncentracije ne zapažajući poteškoće ili Vairagja, neprekidna vježba ravnodušnosti prema plodovima rada i neodustajanje od strpljivosti unatoč neuspjesima. Patanjali daje točne opise i upute za postizanje nadzora uma pomoću reguliranja i konačno zadržavanje daha, zatim pravila življenja, pravilnog meditiranja, tehnika reguliranja daha, različitih objekata koncentracije, npr. Bog, srčana, čeona ili tjemena čakra (Anahata, Agja, Sahasrara). On također opisuje očekivanja i djelovanja vježbi koncentracije i meditacije. Patanjali izvješćuje o brojnim natprirodnim moćima koje se mogu postići koncentracijom i meditacijom, npr. poznavanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, čitanje misli, vladanje osjećajima gladi i žeđi, spoznaja istinskog Ja itd., do konačnog postizanja oslobođenja Atme. Patanjali pritom upozorava na davanje prevelike važnosti nastajanju tih natprirodnih ili psihičkih moći. Sebično ih primjenjujući sprečavamo oslobođenje – jedini cilj istinske predanosti.

Patanjali opisuje stanje svijesti koje se postiže koncentracijom i meditacijom kako slijedi:

  • mir uma koncentracijom na određeni objekt,
  • ili viši stupanj kada je aktivnost uma djelomice usmjerena i potpuno pod nadzorom.

Samo to posljednje stanje uma vodi k stvarnom odvajanju duše od prirode, što i jest ljudski cilj – oslobođenje.

MIMANSA-ŠASTRA

RIŠI ĐAIMINI napisao je više od tisuću Sutri koje su podijeljene u 12 poglavlja. Prema njegovoj filozofiji jedini put za prevladavanje tuge jest ispravno izvođenje obreda opisanih u Vedama. Vede su za njega nepromjenjiva istina i autoritet. Izvođenje vedskih obreda ne očekujući njihove plodove, vodi, prema njegovu učenju, do oslobođenja od ponovnog rađanja. Zato se taj filozofski sustav bavi tumačenjem obrednih pravila i objašnjava njihovo točno izvođenje. Kao i u Njaji ovdje se također raspravlja o izvorima istinskog znanja (to su vlastiti nadzor, slušanje drugih, istovremeno zaključivanje i učenje metoda). Kao i Vaišešika i tu se nalaze tekstovi o različitim vrstama i osobinama stvari, njihovim funkcijama, sličnostima i razlikama. Kao i u prethodnim sustavima razgovara se o duši, umu, tijelu, elementima i osjetilima. Pritom se posebno mjesto pridaje zvuku, onoj nepogrešivoj stvarnosti zvuka predstavljenoj riječima Veda koje su temelj toga filozofskog sustava. Ta škola također priznaje zakone karme i ponovnog rađanja, a Bog se ne spominje kao u Sankhji. Nade za oslobođenje polažu se u predanom izvođenju vedskih obreda, koji se izvode s duhovnom sviješću o dužnostima i bez traženja nagrada zauzvrat. Oslobođenje ovdje znači svjesnu savršenu sreću putem spoznaje istinskog Jastva.

VEDANTA-ŠASTRA

Veda = Vede, anta = kraj.
Vedanta ima dva značenja:

  1. dostupno znanje o vedama,
  2. bit Veda.

VEDANTA je također kraj ili savršenstvo znanja. Tu filozofsku školu utemeljio je VED-VJAS, koji je napisao 555 Sutri podijeljenih u 4 poglavlja. Prema njegovu učenju, za ljude postoji jedina mogućnost oslobođenja od tuge postojanja, a to je istinsko znanje o Bogu, o čovjeku, o Univerzumu itd., kao što je razloženo u Vedama i Upanišadama. Vedanta škola dijeli se u 3 podskupine, prema njihovu shvaćanju, veze između Boga i Univerzuma:

  1. apsolutno jedinstvo ili ADVAITA,
  2. relativno jedinstvo ili VIŠISTA-ADVAITA,
  3. dvojnost ili DVAITA.

ADVAITA

ili apsolutno jedinstvo priznaje Boga kao jedinu stvarnost kozmosa i promatra sve stvoreno kao nestvarno. Ništa drugo ne postoji doli beskrajni Brahman. Stvaranje je samo prava bit našeg neznanja, a ta će nam zabluda postati jasna istog časa kad nestane neznanje. ŠANKARAĆARJA, koji je živio u 8. st. bio je jedan od najznačajnijih predstavnika te filozofije. On je iznio bit Vedanta filozofije u svom dijelu "VIVEKA ĆUDAMANI" (znači: Dragocjenost razlikovanja).

VIŠISTA-ADVAITA

ili relativno jedinstvo prihvaća Boga kao krajnju stvarnost, ali priznaje još i dva načela kao istinu: um i istinu – iako se oni čine kao dva aspekta jednoga. RAMANUJA iz 13. st. bio je glavni predstavnik tog smjera.

DVAITA

ili dvojnost postulira raskol između Boga i Univerzuma. Ta škola zastupa stajalište da koliko god ljudska duša želi doći blizu Bogu, nikada se s njim ne može sjediniti te da su um i priroda stvarnosti odvojene od Boga. MADHURA-AĆARJA (14. st.) bio je veliki filozof te škole.

Zapisi Advaite odlikuju se briljantnom logikom i dokazivanjem. Relativno jedinstvo je vrsta kompromisa između idealne logike i ograničene ljudske spoznaje, a dualistički je smjer izraz predanosti Bogu. Unatoč postojanju razlika, sva se tri smjera pridržavaju osnovnog učenja Veda i Upanishada.
Vedanta filozofija je posljednja i najrasprostranjenija od 6 indijskih filozofskih sustava. Ved Vjasa poriče učenje Sankhje da se stvaranje događa kroz Prakriti (prirodu) i njezinu povezanost s Purušom (dušom). Pozivanjem na Vede i Upanishade on tu podvlači da je Univerzum stvorio Bog iz njega samoga u ime pomoći Njegovoj božanskoj maji.
Mnogi su filozofi pisali rasprave i tumačenje Vedante. Najznačajniji od njih je ŠANKARAĆARJA koji zastupa teoriju apsolutnog jedinstva, dakle Advaite. Za njega postoji samo jedna istina – Bog. Cijeli Univerzum i stvaranje nestvarni su i pokazuju se kao istinski samo kroz božansku maju ili iluziju. Stvaranje svijeta od strane Boga i iz njega samoga može se usporediti s paučinom za koju pauk sam proizvodi materijal u svom tijelu. Naša zabluda odnosno realnost Univerzuma jest u našem neznanju, kao što čovjek u zabludi smatra da je komad užeta koji leži na zemlji zmija ili da je voda zrcalo.

Spoznaja jedinstva Boga sa kreacijom može se postići trima tehnikama:

  1. proučavanjem ili slušanjem svetih spisa,
  2. meditacijom na činjenice u tome sadržane,
  3. samadhijem ili duhovnim čišćenjem kojim se na koncu dozna ili spozna istina.

Osim toga Vedanta daje točne upute za pročišćavanje uma, koje omogućuju spoznaju najviše istine o Bogu i Univerzumu, a pridržavajući ih se postiže se oslobođenje.

Simboli

Om

OM je prvotni zvuk iz kojeg je sve nastalo, esencija čitavog Univerzuma, Apsolut. Sastavljen je od 3 zvuka A-U-M koji predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost, odnosno tri Božanska principa – Brahmu, Višnua i Šivu.

Yoga in Daily Life YouTube

Opširnije...

Sanjasa

Riječ Sanjasa na sanskritu znači odricanje. Sanjasi, svami, je onaj tko je primio sanjas dikšu i postao dio svetog reda sanjasija. Sanjasiji nose titulu svami ili u slučaju žena, svamini ili sadhvi. Svami doslovno znači muž, gospodar, vlasnik. U ovom slučaju to znači onaj koji je ovladao samim sobom.

Odricanje

Odricanje kao pojam treba pravilno shvatiti. Ovdje se radi o sanskritskoj riječi tjaga koja se prevodi kao napuštanje, puštanje, odricanje, odvajanje, odvezivanje. Pritom taj proces ne donosi bol, čežnju ili bilo kakav osjećaj nedostatka. Odvezivanje u ovom slučaju donosi beskrajnu sreću kao kad plod prirodno otpadne sa drveta, nitko ga nije na silu otrgnuo. Tjagi je onaj koji se odvezao u prirodnom procesu rasta svijesti, onaj koji u zagrljaju maje (nestvarnost, iluzija) ne vidi više ništa privlačno. I pri tom za njega nema razlike da li se radi o lijepim trenucima i uživanju ili patnji i bolu, maja, iluzija je za njega ista. No u tome postoji i daljnja dimenzija, biti tjagi znači odreći se svega, baš svega, ne samo dosadašnjeg načina života, odjeće i okruženja, biti tjagi znači potpuno se odreći svojeg malog ja i rastočiti se u Božanskom. 

Vairagja ima korijen u dvije riječi: vai – osušiti, presušiti i raga što znači boja, strast, osjećaji, interesi, vezanost. Netko je vairagi kada za njega sve svjetovne strasti i vezanost presuše, istope se.

Sanjasa i religija

Najbliže i najčešće spominjano objašnjenje je da je sanjasi hinuistički redovnik, a ne svećenik – pandit, no s druge strane, možemo reći da je to pojednostavljeno i ne odgovara do kraja istini jer sanjasi u suštini ne pripada niti jednoj religiji i istovremeno pripada svim religijama. Kaže se da sanjasa počinje tamo gdje formalna religija sa svojim ograničenjima završava. Za sanjasija sve su crkve, hramovi, sinagoge i džamije, tradicije i rituali jednako bliski i jednako strani. On je u potrazi za realizacijom istine direktno, sljedeći upute svog Gurua.

Tradicija sanjase

U tradiciji Sat Sanathan Dharme postoje dva životna puta. Put obiteljskog čovjeka koji ostvaruje svoju obiteljsku Dharmu, vodeći obiteljski život ispunjen Sat Sanathan Dharmom i duhovnošću, on je stup društva u kojem živi. Sanjasa je isto tako život u skladu sa Dharmom, ali Sanjas Dharmom. Sanjas dharma je život po načelu odricanja, potpunog odricanja od načina življenja obiteljskog čovjeka, dužnosti i obaveza obiteljskog života, uključujući i položaj u društvu, ambicije, bogatstvo i obiteljske veze. Umjesto toga sve svoje vrijeme sanjasi je posvetio meditaciji, svojoj jogijskoj sadhani, životu u ašramu, pomaganju drugima, traganju za Bogom i prenošenju svjetla duhovnosti obiteljskim ljudima.

Tradicija sanjase je dio svih svjetskih tradicija i društava i ne postoji niti jedna kultura koja nema sanjasije – ljude koji su ostavili svjetovnost i posvetili se potpuno višem duhovnom životu i pomaganju drugima u duhovnom napretku. Kroz vrijeme i na raznim mjestima su ih različito nazivali – sveci, mudraci, mistici, isposnici, redovnici,pustinjaci, filozofi…

Adi  Šankaračarja

Sam Gospod Šiva se smatra arhetipom sanjasija. On je poznat i kao Tjagešvar – Gospod sanjasija i jogija, onih koji se odriču. U novije vrijeme Adi Šankaračarja je uveo reforme sanjase i oformio sustav koji se i danas poštuje u Indiji. On je izgradio deset redova (desnami – deset imena) sanjase. Iako postoje različitosti u pravilima sanjase od reda do reda, bit i smisao su uvijek isti. Dašanami Sampradajaili Dasanami, doslovno znači – tradicija deset imena. To je redovnička tradicija ekadand ili onih koji su se odrekli svjetovnih stvari i lutaju, ne noseći ništa osim jednog potpornja, štapa znanja. To je tradicija Advaita Vedanta, koju je utemeljio Adi Šankaračarja. Ona je drugačija od tridandi-sanjase, Vaišnava sanjasija, koji nose tridand (tri  potpornja). Tridandi sanjasiji nose  svetu nit kao znak prihvaćanja odricanja. Svako bez obzira na spol, klasu, kastu, dob može dobiti sanjasu u ekadand red dašanami tradicije.

Tradicija Ekadand bila je ustanovljena u pradavna vremena ali zbog propadanja izazvanog Budizmom koji je i samo ogranak ekadande, Adi Šankaračarija je u 8. stoljeću naše ere uspostavio četiri matha – stupa koja su temelj održanja Sat Sanatan Dharme sve do današnjih dana.

Onaj tko dobije sanjasu u ekadand tradiciji dobije i jedno od deset imena povezanih sa sampradajom – tradicijom svoje škole.

  • Sarasvati
  • Tirtha
  • Aranja
  • Bharati
  • Ašrama
  • Giri
  • Parvat
  • Sagar
  • Vana
  • Puri

 

  • Sarasvati, Puri i Bharati su povezani sa Šringeri Šarada Pithom važnim Advaita mathom smještenom u Sringeriju. Tvrdi se da je to prvi od četri matha koja je osnovao Adi Šankaračarija.
  • Tirtha i Ašramasu povezani sa Dvaraka Pithom ili Dvaraka mathom koji je smješten u priobalnom gradu Dvarici u Guđaratu. To je mjesto hodočašća posvećeno Gospodu Krišni. Poznato i kao zapadni math i Kalika Math
  • Giri, Parvati Sagar povezani su sa Đotir mathom – država Uttarančal
  • Vana i Aranja su povezani sa Govardhan mathom – istočnim mathom koji je smješten u gradu Puri u Orisi.

Sanjas dikša

Gotovo sve duhovne filozofije kažu da prvo moraš umrijeti kako bi se ponovno rodio. Tako i prilikom sanjas dikše – inicijacije u sanjasu posvećenik simbolično dobiva nov život nakon što završi sve životne samskare. U Hinduizmu postoji 16 samskara koje svaki hindus treba obaviti, a zadnja, 16-ta je ceremonija pogreba, pri tom, kao što obično biva pri ulasku u novi život, sanjasi dobiva i novo ime i narančastu odjeću koju nose sanjasiji. Jedino inicirani sanjasi može inicirati nekoga u sanjasu, a obred, kao i 16 samskara, obično predvode panditi. U obrednoj vatri sanjasi spaljuje sve svoje dosadašnje karme i svjetovne vezanosti, postaje slobodan od svjetovnog života i obavezuje se na život po načelima sanjas dharme. Duhovni učitelj, Guru, zna kada je vrijeme da učenik postane sanjasi, kao što seljak zna kada je pravi čas da ubere plod sa stabla. Tek kada je vairagja potpuno zrela i svjetovnost nema više nikakvu privlačnost u očima posvećenika, on je spreman za sanjas dikšu. Narančasta odjeća koju sanjasiji nose je simbol vatre, pročišćenja, ali ujedno ta ista vatra će spaliti i samog sanjasija ako skrene sa puta i ne poštuje sanjas dharmu. Tako da je put sanjase najviši i lijep, ali istovremeno i vrlo zahtjevan i pun izazova.

Prilikom sanjas dikše, budući sanjasi daje nekoliko zavjeta, zavjet odricanja što uključuje odricanje od ega, odricanje od svjetovnih blaga i jednostavnost. Drugi je zavjet poslušnost, posvećenik daje obećanje da će slijediti tradiciju sanjas dharme i Guruvakju, riječ Gurua i prihvaća poslušnost svojoj Parampari – duhovnoj lozi iz koje dolazi. Treći je zavjet čistoće, čistoće u umu, osjećajima, djelima i riječima. U tom je djelu sadržana iahimsa – nepovrjeđivanje, osnovni princip Hinduizma. Svami, sanjasi, dobivši novi život od svog Gurua ne pripada više nikome, jer su sve veze svjetovnog života prestale, ali istovremeno pripada svima, cijelom svijetu. Njegov je zadatak širenje Božanske riječi i služenje čovječanstvu.

 

Ašram i satsang

Ašram

Ašram prema Vedskoj tradiciji i učenju Veda doslovno znači (a-dobrodošli, šram-raditi) mjesto gdje ste dobrodošli nešto raditi za druge i za sebe. Ašram tako označava mjesto gdje se radi na sebi u duhovnom smislu. To je mjesto duhovne aktivnosti kroz svakodnevno prakticiranje joge u svim njenim oblicima jednako, prakticiranje karma joge, bhakti joge, gjan joge i rađa joge uz način života koji omogućava potpuno posvećivanje tom zadatku. Ašram je mjesto gdje ćete naći utočište bez ikakve diskriminacije i gde ste uvijek dobrodošli. Ašram je utočište. Smisao života u ašramu je smisao joge, prosvjetljenje i mokša. U ašramu obično žive sanjasiji i aspiranti koji  žele i imaju mogućnost potpuno posvetiti jedan period svog života duhovnosti. Smisao postojanja ašrama je i taj da predstavlja mjesto duhovnog okupljanja za ljude koji ne žive u ašramu nego vode svjetovan život. Ašrami su, slobodno možemo reći, svjetionici i luke na burnom moru samsare. U ašramu, na satsanzima, obnavlja se duhovna snaga kako bi i u svakodnevnom životu čovjek mogao ostati usredotočen na Sat Sanatan Dharmu i Boga te kako bi lakše prepoznao i izbjegao zamke maje – svjetovnosti. Ašrami osim redovnih satsanga i organiziranih aktivnosti joge za zajednicu često imaju i gurukule (škole u kojoj učenici stanuju i osim svjetovnih znanja prakticiraju i duhovne vještine), Gosale (mjesta za stare i bolesne životinje o kojima se brine) i slično. U stara vremena ašrami su stanovnicima kraja gdje je ašram smješten predstavljali glavnu točku okupljanja, mjesta sigurnosti, mjesta gdje su učenici i mještani dolazili svom učitelju-Guruu na daršan i po savjet, mjesta gdje su mogli dobiti svaku vrstu pomoći i smjernice za svoj život. Isti taj smisao imaju ašrami i danas.

Osim toga značenja, ašram označava i četiri razdoblja života u skladu sa Sanatan Dharmom:

  • Brahmačarija ašram (dob do 25 godina) je doba učeništva i celibata, kada se posvećujemo učenju, učenju duhovnih disciplina i svjetovnih znanja.
  • Grahasta ašram (od 25 – 50 godina) je vrijeme za stvaranje obitelji i domaćinski način života. Vrijeme je to kada se duhovne aktivnosti provode uz svjetovan život i kroz pomaganje drugima.
  • Vanaprastha ašram (od 50 – 75 godina) je vrijeme da se čovjek više posveti duhovnosti, a zajednici i svojoj okolini predstavlja uzor, savjetnika i prenositelja tradicije i kulture na mlađe naraštaje.
  • Sanjasa ašram (od 75 godina nadalje) je vrijeme za potpuno povlaćenje od svijeta, prestaju sva svjetovna zaduženja i pozicije. Sanjasa se kao životni put može izabrati u bilo kojem životnom dobu.

Pravila ponašanja u ašramu

Ašram je mjesto duhovnosti, mira i unutarnje radosti. To je mjesto duhovnog rada – kako unutarnjeg tako i vanjskog. Stoga u ašramu treba njegovati i održavati atmosferu svetosti, sklada, razumijevanja, jedinstva, nesebičnosti i služenja. U ašramu nisu prikladni razgovori niti aktivnosti u suprotnosti s duhovnim principima i ahimsom (sveobuhvatnim nenasiljem). Ašram svake duhovne škole ima i svoj poseban kodeks, no postoje i neka opća pravila. U ašramu nije preporučljivo razgovorati o svjetovnim temama, politici, neozbiljno ponašanje, kritiziranje, ogovaranje, dolazak u neprikladnoj odjeći ili dolazak u neodgovarajuće vrijeme (za vrijeme, meditacije, molitve, drugih programa i noćnog odmora). Odjeća u kojoj se dolazi u ašram treba poticati duhovnu atmosferu i biti čista, a neke škole imaju i svoje „uniforme“ koje treba shvatiti kao npr. kimono u borilačkim vještinama – to je odjeća kojom odajete poštovanje ašramu, svojoj školi, učitelju i na kraju sebi samima i svima oko vas.

Satsang

Satsang je doslovno „susret sa istinom“. Sat na sanskritu znači istina, a sanga je društvo. Satsang predstavlja susret sa najvišom istinom i prosvijetljenim Guruom. Satsang je jedan od devet dijelova bhakti joge prema Naradinim Bhakti sutrama, a nasuprot satsangu (dobro društvo u kojem njegujemo svoju duhovnost i bhakti, a vodi nas Uttana – naprijed u duhovnoj evoluciji) postoji i kusang (loše društvo, Patana –  koje nas vodi u propadanje u duhovnoj evoluciji). Rečeno je da je satsang toliko važan da samo jedna riječ sa satsanga može spasiti život, a o tome postoji i bezbroj priča i bhađana

Oltar

Oltar je mjesto gdje „stanuje“ Bog. Oltar i predmeti na njemu su mjesto gdje možemo fizički izraziti naše obožavanje, molitve i predanosti Svevišnjem, univerzalnoj istini, u kojem god obliku ga štovali. To je središnje mjesto svakog hrama, ašrama, ali i domova ljudi. Prema našem poimanju Boga, na oltaru će se naći određene slike i predmeti.

Oltar je jedno od mjesta gdje se izvodi puđa. Puđa je čin kojim štujemo Gospoda kroz pjevanje mantri, molitve i određene rituale. Puđa je za bhaktu direktan odnos sa Bogom i Guruom. Postoje puno oblika i vrsta puđe, no zajedničko im je jedno, to je čin štovanja Svevišnjeg u nekom od njegovih aspekata. Jedna od najčešćih je Guru puđa, puđa koja nije određena čvrstim pravilima ceremonija. Sljedeći predmeti će se naći na oltaru hinduizma (ovdje nema pravila i nije nužno da svaki oltar sadržava sve navedeno):

Slike i fotografije – Na oltaru su obično slike svetaca i božanstava. Posvećenici, bhakte, na oltaru imaju fotografiju vlastitog Gurua i loze prosvijetljenih učitelja, Guru Parampare kojoj on pripada.

Trozubac – oružje i jedan od simbola gospoda Šive. Tri zupca simboliziraju tri Božanske šakti (snage). Iććha šakti – snagu volje, krija šakti – snagu djelovanja i gjan šakti – snagu mudrosti. Ujedno predstavljaju i tri glavna nadija – idu, pingalu i šušumnu.

Uljanica – Uljanica je jedini predmet koji je obavezan na svakom oltaru. Svjetlo simbolizira znanje, a tama neznanje. Svjetlo razgoni tamu kao što znanje razgoni neznanje, bez truda, samom prisutnošću. Gospod je princip znanja, Ćetanija, svijest, inteligencija koja je izvor svog znanja. Ruku onoga koji pali uljanicu se poštuje kao Gospoda samog. Znanje je trajno unutarnje bogatstvo kojim se postižu sva dostignuća. Tako palimo uljanicu kao simbol najvećeg poštovanja prema znanju, najvećem od sveg bogatstva. Uljanica, posuda, se smatra ženskim principom dok je plamen muški princip. Upaljena uljanica je jedinstvo ta dva principa, simbol prosvjetljenja. Guru svojim plamenom samorealiziranog pali, prenosi svjetlo  na svoje učenike koji su neupaljene svjetiljke.

Agarbati (mirisni štapići) – Miris je „hrana“ Bogovima, ali i Rakšasima (demonima). Tako lijepi mirisi ugađaju, dozivaju dobru energiju, dok mirisi krvi i alkohola, prizivaju Rakšase. Mirisi pročišćavaju i mijenjaju energiju okoline.

Zvono (Ghanta)Ghanta se koristi upuđama za prizivanje Bogova. Zvonjenje zvona proizvodi poseban zvuk koji predstavlja poštovanje i pozdrav. To je zvuk Oma – univerzalno ime Gospoda. Taj povoljan zvuk kao i mirisi pročišćava okolinu i našu unutrašnjost. Također zvuk zvona otklanja bilo kakve nepovoljne zvukove ili galamu koja iritira i koja bi mogla ometati puđu i božansku atmosferu te unutarnji mir. Molitva ili bilo koja vrsta službe je nepotpuna bez zvuka zvona.

Kamfor (karpuras) – Karpuras ima jedinstveno mjesto u hinduističkim ritualima i tradicionalnoj puđi. On je čist, bijele boje i kad gori daje određenu nijansu plamena te izgara u potpunosti bez ostatka. Paljenje kamfora pred Bogom simbolizira paljenje iluzija, ega sa vatrom istinskog znanja. Na taj način se stapamo sa Bogom ne ostavljajući nikakav „ostatak“.

Riža Akšat znači neslomljeno rižino zrno bez ljuske koje se nudi radi blagostanja. Ujedno simbolizira snagu i postojanost mozga i simbol je mira. Zrno riže bez ljuske je sjeme koje ne može proklijati i simbolički znači zadnje rođenje, izlazak iz kruga rađanja i smrti kroz prosvjetljenje. Nuđenjem takvog rižinog zrnja u puđi potvrđujemo svoje stremljenje ka tome da živimo načinom života kojim ćemo postići prosvjetljenje.

Školjka – U Vedama je napisano Nada rupa Parabrahma – Oblik Najvišeg je zvuk. Šankha (školjka) simbolizira svojim zvukom čistoću i početak, ona pročišćava okolinu od svega lošega, negativne energije i bolesti. Zvuk i vibracija  školjke je zvuk Oma. Stvaranje zvuka puhanjem u školjku označava blagoslov za početak i kraj. Kada školjku prislonimo uhu, u njoj ćemo čuti zvuk Oma bez ikakvog našeg sudjelovanja i radnje, tako je i zvuk Oma potaknuo kreaciju iz totalnog mirovanja šunjakaše (uspavana potencijalna energija, praznina, latentna mogućnost). Kreacija je započela time što se Božanska svijest očitovala kroz taj prvi zvuk, zvuk Oma. U zvuku Oma Božanska šakti je ujedinjena u svoja tri elementa – Brahma, Višnu i Šiva.

Prašad Prašad je još jedna od stvari ponuđena na oltaru. To je naša ponuda Gospodu i najčešće je prašad sladak. Prašad može biti voće, orašasti plodovi, kristalizirani šećer, razne slastice. Nakon što je hrana ponuđena Bogu kroz mantre i molitvu, ona postaje prašad, tako da svaki naš obrok postaje prašad ako ga pripremimo s ljubavlju i prvo ponudimo Bogu na oltaru uz molitvu pa tek onda podijelimo sa drugima. Takva hrana je nektar i lijek za svakoga.

Na oltaru se još mogu naći Šiva Lingam (predstavlja Šivu, čistu svijest, Purušu), kipovi ili slike Ganeša, Lakšmi, Sarasvati... Cvijeće je također nezaobilazni dio ponude na oltaru, a cvjetne male i latice osim što također nude miris, ukrašavaju fotografije svetaca i simboliziraju našu ljubav i predanost.

Kumbha Mela

Susret svih naših osjetila, uma, svijesti, Atme i Đive je Kumba Mela.
Posuda (Kumbh) je naše tijelo. U nama je stalna borba između Deva (božanskih osobina) i asura (demonskih kvaliteta), a što će prevladati ovisi o nama".

Paramhans Svami Mahešvaranada,
Zagreb, 22.6.2010, predavanje “Kumbha Mela”

Kumbha Mela je masovno hodočašće na kojem sudjeluju milijuni ljudi. Događa se svakih 12 godina na 4 lokacije koje se izmjenjuju: Prajag (Ilahabad) gdje se spajaju rijeke Ganga, Jamuna i Sarasvati, Haridvar na Gangi, Uđain na rijeci Kšipri i Nasik na rijeci Godavari. Ardh Kumbha Mela se održava svakih 6 godina u Haridvaru i Prajagu, a Purna (potpuna) Kumbha Mela se uvijek održava u Prajagu svakih 12 godina. Maha Kumbha Mela (velika Kumbha Mela) dolazi nakon svakih 12 Purna Kumbha Mela (svakih 144 godine) i održava se također u Prajagu (Maha Kumbha Mela je bila 2001. godine, na njoj je sudjelovalo oko 60 miliona ljudi, čineći tako najveće okupljanje ljudi na svijetu).

Porijeklo naziva Kumbha Mele

Prema drevnim tekstovima iz Purana, devasi i asure (bogovi i demoni) su miješali ocean kako bi dobili amrit (nektar besmrtnosti). Nakon što su skoro uništili svijet ipak su dobili posudu nektara, no tada je počela užasna borba oko toga kome će nektar pripasti. Tijekom te borbe, Đajanta, Indrin sin je nosio kumbhu amrita (riječ kumbha znači posuda) i iz nje su četiri kapi pale na zemlju i to u Prajagu, Uđainu, Nasiku i Haridvaru. Tragajući za „nektarom besmrtnosti“ odnosno samorealizacijom i oslobođenjem duhovni tragaoci posjećuju ta četiri mjesta, a pri posebnim konstelacijama na njima se održavaju Mele (mela znači okupljanje).

Obredno kupanje i okupljanje svetaca 

Kupanje u svetim rijekama tijekom Kumbha Mele smatra se vrlo značajnim dijelom života svake duhovne osobe jer donosičistoću tijela i duše i vodi ka oslobođenju. Majci Gangi se predaju svi grijesi da ih pročisti, ali na dar joj se nude i dobra djela i molitve. Osim toga, na Kumbha Melama se već tisućama godina, na tim istim mjestima, okupljaju sveci i prosvijetljeni učitelji. Jedinstvena je to prilika kada se na jednom mjestu u isto vrijeme nađu Mahatme, Paramhanse, prosvjetljeni učitelji, sadhui… i tako već tisućama godina. Kaže se da svako zrno pijeska na Kumbha Meli nosi neizmjeran blagoslov jer ga je dotaknulo stopalo sveca, zrak koji se udiše nosi blagoslov jer je vjetar ga donio sa tijela nekog sveca. Mjesta su to gdje legende i priče nisu daleki i nedostižni već postaju život i svakodnevnica, a tradicije i religije se stapaju u jedno, ono iz čega su proizašle, Sat Sanatan Dharmu. Kumbha Mela je duhovnim tragaocima taj trenutak kada duhovni život dobiva još jednu dimenziju sreće i ispunjenja koji daju poticaj za nastavak putovanja prema cilju – Atma Gjani.

Haridvar

Prema hinduističkoj mitologiji Haridvar je jedno od sedam najsvetijih mjesta jer se vjeruje da su Bogovi u Haridvaru ostavili tragove svojih stopala. U starim spisima nazivan i Majapur, Gangadvar i Mokšadvar, Haridvar uvijek ostaje najvažnijim mjestom hodočašća za Hinduse.

Haridvar leži u podnožju Himalajskog područja Šivalik, a legenda kaže da je Gospod Šiva poslao Gangu da utaži žeđ ljudima tako što ju je ispleo iz svoje uvezane kose (punđe) pa se ona spustila u polja Haridvara. Odavde Ganga nastavlja prema istoku i jugu kroz Ilahabad (Prajag), Varanasi, Patnu i Kalkutu sve do Ganga Sagara, gdje se spaja s oceanom.

Tijekom čitave godine posvećenici i vjernici iz cijelog svijeta dolaze u Haridvar radi hodočašća, izvode puđe, molitve i obredna kupanja.

No, posebna prigoda za hodočašće i ono počemu je Haridvar poznat su Kumbh i Ardh Kumbh Mela  koje se održavaju svakih 12 godina solarnog ciklusa. Tada se milioni posvećenika i posjetitelja uranjaju u najsvetiju indijsku rijeku kako bi postigli oslobođenje. Uz to jedan od najljepših prizora u to vrijeme je pjevanje Aarti (molitve) na Har ki Pauri ghatu (ghatovi su ulazi/prilazi/stepenice na Gangu) sa stotinama sudionika i uljanicama koje plutaju niz Gangu.

Prajag (Illahabad)

Originalno ime ovoga grada je Prajag, kako ga i danas zove večina hindusa. Prajag znači sveto mjesto spajanja dvije ili više rijeka, ušće. U Iilahabadu se spajaju sve tri svete rijeke Indije Ganga, Jamuna i Sarasvati i to se smatra najsvetijim od svih ušća u Indiji. Prajag je drugi grad po starosti u Indiji, a nazivaju ga i Thirti Rađ (kralj svih mjesta hodočašća). Mjesto na kojem se sreću sve tri rijeke se naziva Sangam (ujedinjenje) i to je središnje mjesto za hodočasnike, na Sangamu se za vrijeme Kumbha Mele okupljaju milioni ljudi te ono postaje mali grad unutar grada. Vjeruje se da je ašram velikog sveca Bharadvaje u kojem su Gospod Rama, Sita i Lakšman bili za vrijeme svog progonstva bio smješten na Sangamu.

Adi Šankar i njegova četiri učenika 

Adi Šankar je imao četiri glavna učenika koji su se zvali Padampad, Hastamalak, Surešvar i Trotak. On je i osnovao 4 pitha (pith doslovno znači stolica, ovdje ima značenje loze (kao duhovna loza, obiteljska loza itd.): Đjotir Math (Math je manastirski red, samostan) na sjeveru, Šringeri Math na jugu, Govardhan Math u mjestu Đagannath Puri na istoku i Sarada Math na zapadu, a svakog od svojih četiri učenika je postavio za poglavara jednog matha. Učenici Hastamalaka (Govardhan Math, Đagannath Puri) pišu "Van" i "Aranja" u nastavku svojih imena. Učenici Surešvara (Đjotir Math, Badri Math) nose nastavak svojim imenima "Giri", "Parvat" i "Sagar", a Trotakovi učenici (Šringeri Math) pišu "Puri", "Bharthi" i "Sarasvati" iza svojih imena. Tako su svi sanjasiji uzimali jedno od tih prezimena što je izrodilo instituciju Dasnami (10 imena) među sanjasijima. Dasnami redovnici su podijeljeni u dvije kategorije, oni koji nose spise – Šastradari i oni koji drže oružje – Astradhari. 

Akhare i povijest nastanka akhara

Sanatan Dharma i mladi sadhui

Tijekom invazije Mahmud Gazurija, Mohammad Ghorija i Taimura, tisuće hinduističkih hramova su bili sravnjeni sa zemljom, a milijuni hindusa ubijeni. Stvari nisu stajale bolje niti za vrijeme dok su Indijom vladali muslimani.
Spoznavši opasnosti od teroriziranja i progona sljedbenika Sanatan Dharme od fanatika i agresora ostalih vjeroispovijesti, AdiŠankara je shvatio da samo duhovna snaga nije dovoljna. Nastojao je da mlađi sadhui steknu i mišićnu snagu kroz fizičke vježbe te da steknu vještinu rukovanja oružjem. Mathovi u kojima su se vježbale takve vještine su postali poznati kao “akhare” (dolsovno: mjesto za hrvanje). 

Adi Šankara je savjetovao akharama da se odupru silom, ako je to potrebno, progonu hindusa i oskvrnuću njihovih svetišta. Tijekom muslimanske invazije i muslimanskog vladanja, te su akhare bile barijera od napada na hinuduse, njihova svetišta i institucije. Mnogo puta su naoružani članovi akhara hrabro pružili otpor progonu hindusa i oskvrnuću svetišta. Nerijetko su vladari tražili pomoć od Naga vojnika u svojim ratovima. Oni su slavno izvojevali mnoge bitke, a brojna snaga određenih akhara je dosezala i do 40.000 ljudi. Nakon indijske neovisnosti, akhare su izgubile svoj vojni karakter, a njihovi sveci su se snažno posvetili propovijedanju i promicanju vječnih vrijednosti drevne indijske kulture i filozofije. 

13 Akhara 

Postoji 13 akhara u Haridvaru i svaka od njih, pod vodstvom visoko cijenjenog sveca, ima brojne Mahamandalešvare. Većina njih ima svoje vlastite ašrame i učenike i izvan Haridvara.

Atal Akhara, najstarija ustanovljena je 646. godine u Gondvani. Ta je akhara oživljena 1704. godine i njeno glavno sjedište je u Patanu, makar postoji i ašram u Kankhalu. Sadašnji poglavar akhare je Ačarja Sri Mahamandalešvar Mangalanand Giri.

Maha Nirvani Akhara je izdanak Atal Akhare. Sedam sadhua Atal Akhare je na to što im je uskraćen Gađanandđijev prašad otišlo i započelo tapas na Gangasagaru. Imali su daršan Kapil Munija i sa njegovim su blagoslovom ustanovili akharu 748. godine blizu Nil Dhara u Haridvaru. 1260. godine 22 000 Naga svetaca pod vodstvom svog srčanog vođe Mahanta Bhavand Girija, oslobodili su Kankhal od muslimanskih osvajača i sadašnja akhara je točno na tom mjestu gdje su oni postavili svoju prvu zastavu. Ova akhara posjeduje hram Dakšesvar, a njen sadašnji poglavar je Ačarja Sri Mahamandalešvar Višvadevanand.

Avahan Akhara  je ustanovljena 646. godine i reorganizirana 1603. godine. Glavno sjedište ove akhare je Dasamegh Ghat u Varanasiju (Benares). Ima i ašram u Rišikešu. Svami Anupgiri i Umrao Giri iz te akhare su bili slavni ratnici. Sadašnji ačarja je Sri Mahamandalešvar Svami Šivendra Puri.

Anand Akhara je ustanovljena u Beraru (država Madhja Pradeš) 855. godine, a njen glavni centar je u Varanasiju, makar ašrame ima i u Haridvaru. Njen ačarja je Mahamandalešvar Devanand Sarasvati.

Niranđani Akhara je ustanovljena u Mandvi (Guđarat) 903. godine. Njen glavni centar je Daranganđ, Allahabad. Imaju prekrasan ašram kod Dam Kothija u Haridvaru. Mansadevi i Vilvakesar hramovi u Haridvaru pripadaju toj akhari. Sadašnji ačarja je Sri Mahamandalešvar Punjanand Giri.

Đuna Akhara se naziva i Bhairav Akhara. Ustanovljena je 1145. godine u Karan Prajagu, Uttarkhand. Njen glavni centar je Mara Hanuman Ghat u Varanasiju, a njen ašram u Haridvaru je blizu Majadevi hrama koji posjeduju. Njihov ačarja je Sri Mahamandalešvar Lokešanand Giri.

Agni Akhara je ustanovljena 1136. godine i njihov je ačarja Sri Mahamandalešvar Svami Prakašanand Maharađ.  

Gore navedenih 7 akhara su od Naga svetaca. Osim toga, postoje dvije akhare Udasin Sampradaje – Bara Udasin Akhara i Udasin Naja Akhara, jedna Nirmal Akhara i tri akhare Vaišnav Bhairagi Sampradaje – Digambar Ani  Akhara, Panč Ani Akhara i Nirmohi Ani Akhara.  

Šahi Snana

Prigodom Šahi Snana (kraljevskog kupanja) Maha Kumbha Mele, Mahamandalešvari, Mahante, Ačarje i poglavari svih tih 13 akhara sudjeluju u lijepo ukrašenoj procesiji do mjesta kupanja.

Inicijacija u Mahamandalešvara
u Alahabadu tijekom Kumbha Mele 2013.

U srijedu 13.02.2013. u Prijag Rađu (Alahabadu) u Indiji, gdje se više od 140 milijuna ljudi kupalo na sjecištu triju svetih rijeka Gange, Jamune i Sarasvati, dva su Hrvata postala mahamandalešvari.

Na Kumbha Meli, poglavari hinduističkog samostana su dvojici Hrvata s tom najvišom inicijacijom u mahamandalešvare iskazali za strance izuzetno rijetku i veliku čast.

Ta je titula jednakovrijedna tituli nadbiskupa u kršćanstvu. Novi mahamandalešvari su Mahamandalešvar Swami Gyaneshwar Puri  i Mahamandalešvar Swami Vivek Puri koji su studirali indijsku mitologiju, povijest, duhovnost i sanskrtski jezik. Mahamandalešvar Swami Vivek Puri je i predsjednik Hinduističke vjerske zajednice Hrvatske.

 

 

 

Linkovi (na engleskom):

Kumbha Mela, 2010

Review of Kumbha Mela, 1998

Festivali

Makar Sankranti 14. 01. 2017.
Vasant Pančami 01. 02. 2017.
Maha Šivaratri     24/25. 02. 2017.
Holi 12. 03. 2017.
Šri Ram Navaratri početa     28. 03. 2017.
Hindu Nova Godina 28. 03. 2017.
Rama Navami       05. 04. 2017.
Hanuman Đajanti   11. 04. 2017.
Guru Purnima 08/09. 07. 2017.
Rakša Bandhan   07. 08. 2017.
Krišna Đajanti − Đanmašthami         15. 08. 2017.
Ganeš Čaturthi       25. 08. 2017.
Pitr Pakša − početak    Pitru Purnima   05. 09. 2017. 
Pitr Pakša − kraj   Sarva Pitru Amavasja  19. 09. 2017.
Jesenski Navaratri − početak    20. 09. 2017.
Jesenski Navaratri − kraj    29. 09. 2017.
Viđaja Dašami − Dasera        30. 09. 2017.
Šarad Purnima   04/05. 10. 2017.
Dipavali − Divali     19. 10. 2017.
Lakšmi Puđa    20. 10. 2017.
Vikram Nova Godina 2074         20. 10. 2017.

Mjesečev kalendar

2017  Godina

Tithi (također možemo naći i kao Thith) je lunarni dan i to  je jedan od najvažnijih aspekata Indijskog almanaha ili Pančange. Većina Hindu festivala i ceremonija se bazira na Tithi kalendaru, a lunarni mjesec sadrži 30 dana.

Opširnije...

Makar Sankranti

Makar Sankranti je jedini festival koji se slavi po solarnom kalendaru i pada 14. 1. Sankranti znači doslovno krenuti sa jednog mjesta na drugo – promijeniti smjer. To je vrijeme kad Sunce mijenja kretanje i kreće prema sjeveru. Prošao je zimski solsticij i dani postaju duži i svjetliji. Taj je period od 6 mjeseci u kojem Sunce putuje prema sjeveru značajan za duhovne aspirante jer znači kretanje prema cilju – Atamgjani. Tako je i veliki Bhišma, legendarni heroj iz Mahabharate djed Pandava koji je ranjen ležao na „postelji od strijela“ čekao taj dan kako bi napokon otišao sa ovog svijeta.

Sunce znači znanje, duhovnost i mudrost, a Makar Sankranti je za one koji teže duhovnom napretku u životu podsjetnik da treba kao Sunce postepeno krenuti od tame ka svijetlu i mudrosti. Okrenuti se od loših navika i krenuti prema svjetlu i rasti u čistoći, mudrosti i duhovnosti.

Dan prije Makaran Sankrantija zove se Bhogi festival. Na taj dan se sve staro, pokvareno, zmazano i uništeno spaljuje. Čiste se kuće i okućnice što ima veliki utjecaj na zdravlje jer od tog dana počinje topli dio godine te se na taj način sprječavaju zaraze. To simbolički čišćenje uma od svih starih i nečistih navika, mišljenja i emocija. Kada slavimo Makarn Sankranti to znači da želimo promjenu u svom životu i spremni smo krenuti prema svijetlu. Na taj se dan tradicionalno i održavaju sanjas dikše.

Vasant Pančami

PictureVasant Pančami je jedan od važnijih praznika u Indiji. To je početak proljeća i festival posvećen Sarasvati, zaštitnici učenja, znanja i mudrosti. Vjeruje se da je to ujedno i njen rođendan. Na taj je dan Brahma stvorio Sarasvati te joj podario vještinu govora i dao joj vinu (indijski instrument) u ruke. Zato su njena imena još i Vina Vandini, sviračica vine i Vani Dajan, primateljica govora. Kao Brahmina pratilja Sarasvati ima još mnogo imena, neka od njih su: Vinapani, Šarada, Vagisvari, Brahmi, Mahavidja itd.

Za Vasant Pančami je važna žuta boja jer ona predstavlja pupanje voćki i drugog bilja te ponovno rađanje. U Indiji se na taj dan odijeva žuta odjeća, rade se slatkiši i druga hrana žute boje (sa šafranom). Hrana se dijeli rođacima i prijateljima, hramovi se ukrašavaju žutim cvijećem, slavi se i poštuje Sarasvati u svim oblicima i kroz razne rituale. Pod njena se stopala na slikama i kipovima stavljaju knjige, muzički instrumenti i slično. Vasant Panćami se smatra izuzetnim za započinjanje učenja, pa se posebno slavi i u školama, na fakultetima i među učenicima. Kaže se da je to najpovoljniji dan da se nešto novo počne učiti.

Još je jedna priča vezana uz taj dan. Gospod Šiva je svojim trećim okom spalio Kamdeva (boga strasti) kojeg su Devasi (Bogovi) poslali da svojom strijelom pogodi Šivu kako bi u njemu probudio strast radi začeća sina dovoljno moćnog da pobijedi demona Tarakasura. Šiva je bio u dubokom samadhiju i jako se razbjesnio kada ga je Kamdev omeo pokušavši ga pogoditi svojom strijelom. Gospod Šiva ga je svojim trećim okom pretvorio u prah. Simboličko značenje te priče je da se u proljeće bude strasti ali naša svijest – Šiva ih treba kontrolirati, a ne postati njenim robom.

Vasant Panćami je praznik koji označava i smjenu godišnjeg doba pa se na taj dan slavi i dolazak proljeća i novi početak života. Bašant (duh proljeća) se na taj  dan ponovno vraća na zemlju. Zato se taj praznik naziva još i Bašant Panćami.

 

 

 

 

 

 

 

Maha Šivaratri

Mahašivaratri znači velika Šivina noć, praznik posvećen Gospodu Šivi i slavi se po lunarnom kalendaru 14. dana tamne polovice mjeseca Falgun (veljača-ožujak). Ceremonija i slavlje se odvijaju u noći s 14. na 15. Jedno od  vjerovanja je da je to dan vjenčanja Šive i Parvati. Osim toga, vjeruje se da je to noć kada je Šiva izveo Tandavu – ples primarne kreacije, održavanja i uništenja. U Linga Purani stoji da je to dan kada se Šiva manifestirao u obliku Lingama.

Uz Mahašivaratri su vezane mnoge priče i legende,  jedna od najčešće spominjanih je ona o tome kako je gospod Šiva popio otrov da bi spasio svijet i otuda plavi vrat Gospoda Šive – Nil Kant Mahadev kako ga prikazuju na mnogim slikama. Devasi i Asure su miješali ocean kako bi dobili amrit – nektar besmrtnosti. Pri tom su koristili zmiju Vasuki kao konopac za miješanje, bućkanje. Kad je amrit bio skoro gotov, zmija je ispustila smrtonosni otrov iz svojih usta. Otrov je izmakao kontroli i isparavanja su prijetila da će uništiti cijeli svijet i uroniti ga u mrak. Kada su shvatili što se događa, Devasi su otrčali po pomoć i Brahmi i Višnuu, ali im nitko nije mogao pomoći. Naposljetku je Gospod Šiva popio sav otrov kako bi spasio univerzum. Otrov je ostao u njegovom grlu. Makar je bio dovoljno jak da savlada otrov, morao je ostati budan čitavu noć, a bogovi su mu pravili društvo i zabavljali ga pjesmom i plesom kako bi ostao budan. U spomen na to, Šivini posvećenici ostaju budni te noći uz svog Gospoda. Ova priča ima i svoju dublju simboliku. Devasi i Asure predstavljaju razne ljude, dobre i loše. Ocean mlijeka predstavlja savršeni svijet koji je pun mira i sreće za sve. Amrit predstavlja sreću, a otrov je ljudska sebičnost i pohlepa. Šiva je simbol za atmu – jastvo. Ljudi čine razne stvari kako bi postali sretni i u tom procesu često bivaju savladani sebičnošću i pohlepom čime uništavaju trud koji su uložili da bi zadržali mir i sreću. Stoga je jedini način da se postignu mir i sreća i savlada pohlepa i sebičnost – meditacija na atmu, Božansko jastvo. Noću, zato jer je to jedino vrijeme kada je čovjek neometan od materijalnog svijeta.

Druga je priča o lovcu koji je ubijao mnogo ptica u šumi i koji se zatekao navečer u šumi. Da bi se zaštitio od divljih životinja i preživio noć koja ga je našla u njegovom lovu, popeo na drvo po imenu Bilva – bil. Lovac je, da bi ostao budan, trgao list po list i bacao ga na zemlju. Dogodilo se tako da je ispod tog drveta čije je lišće sveto bio Šiva Lingam pa je lovac zapravo čitavu noć radio puđu Šivi. Šiva je bio vrlo zadovoljan lovcem i spasio ga unatoč njegovoj prošlosti i mnogim ubijenim pticama. Ova priča, kao i sve druge ima niz različitih varijanti, ali poanta je ista, bez obzira na grijehe i način života, onaj tko posti, moli i izvodi puđu u noći Šivaratrija zadobiva veliku milost gospoda Šive.U spomen toga, u ceremoniji Mahašivaratrija se nudi i bil lišće.

Dan Mahašivaratrija se po tradiciji provodi u strogom postu, meditaciji i molitvi. Noć se provodi u bdijenju u hramovima i ašramima uz pjevanje mantri, bhađana, meditaciju i abišeku koja se izvodi svaka 3 sata.

 

Abišeka

Postoji više načina, oblika izražavanja predanosti i ljubavi prema Bogu. Puđa je oblik molitve, ritual koji ponekad objedinjuje sva tri načina, fizički – kaja , govorni – vatća pjevanje mantri i bhađana i mentalni  mansa – đapa ili meditacija. Postoji mnogo vrsta puđe, a abišeka je dio puđe Šodašopaćara. Abišeka je proces kupanja, pranja  i to najčešće kupanja božanstva. Za razliku od abišeke, gdje se koristi voda ili nektar, element kojim se izvodi havan je vatra, plamen. Postoji više načina provođenja abišeke, od jednostavnih polijevanja vodom do kupanja u posebno pripremljenom nektaru. Ponekad se u nektar za abišeku dodaje pasta ili prah sandala, ružina vodica ili kokosovo mlijeko, ovisi o tradiciji tog područja. Tijekom abišeke se pjeva mantra i mentalno se moli za blagoslov, u ovom slučaju blagoslov gospoda Šive. Točan način provođenja Mahašivaratri puđe je opisan u Šiva Purani. Abišeka Šiva Lingama je dio te puđe. Abišeka se izvodi nektarom koji se sastoji od mlijeka, jogurta, meda i šećera, vode i ghija. Mlijeko predstavlja blagoslov čistoće i svetosti, jogurt je za blagostanje, med je za slatki govor, šećer za sreću, voda za čistoću i ghi za pobjedu. Tijekom abišeke se pjeva „Om namah Šivaja“ ili Maha mritjunđaj mantra.

 

Holi

Slavljenje praznika Holi je vrlo staro po svom porijeklu i opisuje se još u drevnim spisima, sutrama. U samom korijenu taj praznik je proslava konačne pobjede dobra nad zlom. Doslovno, Holi znači izgaranje, a uz njega kao i uz svaki duhovni praznik, vežu se mnoge legende i sve one imaju zajedničko; zlo na kraju bude pobijeđeno, spaljeno, a dobro slavi pobjedu. Osim priče o Prahladi, tu je i priča o zloj vještici Putani koja je htjela otrovati malog Krišnu svojim otrovnim mlijekom, ali nije uspjela već je izgorjela na lomači. Tu je i pobjeda Gospoda Šive nad Kamdevom, kojeg je spalio svojim trećim okom kad ga je ovaj pokušao prevariti na dan Holija. Slijedeća legenda kaže kako su unučad jedne bake trebala biti žrtvovana ženskom demonu Holiki. Sadui su rekli baki da će ismijavanje savladati Holiku. Tako je ona okupila djecu koja su okružila Holiku i počela ju ismijavati. Ona je pala mrtva na zemlju, a djeca su napravila lomaču i spalila je... i još mnoge druge.

Priča o Prahladu:

Hiryankashipu je bio vrlo moćan demon i kralj. Gospod Vishnu je ubio njegovog mlađeg brata, također demona i Hiryankashipu mu se želio osvetiti i postati kralj sva tri svijeta (neba, zemlje i podzemlja). Da bi postigao svoj cilj više se godina podvrgavao raznim pokorama i na kraju je dobio određenu moć. Misleći da ima moć da pobijedi i Bogove, ego je potpuno zavladao njime, pa je izdao naredbu da se nitko u njegovu kraljevstvu ne smije moliti Bogu, niti spominjati njegovo ime već obožavati samo njega.

No Hiranyakashipu je imao sina po imenu Prahlad koji je od malena bio istinski predan Gospodu Vishnuu i nije se pridržavao očeva zakona. Neprekidno je ponavljao mantru „Jay Sri Hari“. Kad je, nakon brojnih pokušaja da ga preobrati, kralj shvatio da neće uspjeti, odlučio je ubiti Prahlada. Naređivao je jednu za drugom niz najbrutalnijih egzekucija nad Prahladom, no ovaj bi svaki put milošću Višnua prošao neozlijeđen.

Kralj je imao sestru Holiku koja je imala siddhi (moć) da je vatra ne može ozlijediti. Stoga je jednom prilikom, nakon što su propali brojni pokušaji da ubije Prahlada, naredio da Prahlad sjedne Holiki u krilo te da zajedno sjednu na zapaljeni krevet. No, na njegovo iznenađenje, Holika je izgorjela, a Prahlad je izašao iz vatre neozlijeđen. Tako Holi obilježava pobjedu Prahlada, simbol dobra, i poraz Holike, simbol zla. On nosi poruku da se Bog uvijek brine i štiti svoje posvećenike. Bez obzira na sve teškoće koje prolaze, On je taj koji uvijek spašava Bhakte.

Priča završava potpunom pobjedom dobra nad zlom.  Nakon Holikine smrti, kralj je naredio Prahladu da zagrli užareni čelični stup koji je dao prije pripremiti. Dok je prilazio stupu, Prahladu se učinilo da po stupu hoda tisuće mrava i pomislio je da ako oni mogu hodati po stupu, može ga i on zagrliti. Krenuo je zagrliti stup, ispunjen bhakti i povjerenjem u svog Gospoda. Stup se tada prepolovio i iz njega je izišao Narsingh, inkarnacija Vishnua (pola čovjek, pola lav) koji je ulovio i ubio Hirjankashipua. Dio moći koje je Hiryankashipu zadobio svojom sadhanom je bio i blagoslov da ga ne može ubiti ni čovjek ni životinja, ni po danu ni po noći, ni u kući ni vani. Upravo zato se Vishnu inkarnirao kao Narsingh, dostigao ga je i ubio na pragu njegove palače – ni u kući ni vani i u sumrak – ni po danu ni po noći.

Širom Indije se u spomen ove priče uvečer prije praznika Holi dan punog mjeseca pale lomače kako bi zlo izgorilo u njima. Običaj međusobnog zalijevanja bojom ima korijen u Gospodu Krišni, on je bio taj koji je popularizirao tradiciju Holija. Zalijevanje bojom je još jedna od njegovih bezbrojnih Božanskih igara i nestašluka iz djetinjstva sa pratiocima i pratiljama u Vrindavanu.

Kao i svim drugim duhovnim praznicima, inačicu možemo naći gotovo u svakoj tradiciji. Kod nas se otprilike u isto vrijeme slavi Fašnik jedno od imena tog vrlo raširenog praznika u našim krajevima, koji u svojem korijenu ima slično značenje, ismijava se i spaljuje zlo na velikim lomačama, a ljudi se raduju i vesele pobjedi dobra nad zlom.

 

Hanuman Đajanti - rođendan Sri Hanumanđija

Sri Hanuman se poštuje u cijeloj Indiji, pojedinačno ili zajedno sa Sri Ramom. U svakom Raminom hramu postoji lik murti Sri Hanumana. Hanuman je Avatar Gospoda Šive. Njegov otac je Bog vjetrova, a majka je Anđani Devi. Nazivaju ga i drugim imenima: Pavanasuta, Marutsuta, Pavankumar, Bađrangabali i Mahavir.

On je bio živo utjelovljenje snage Raminog imena, Ram-Nam, ideal nesebičnog rada, pravi karma jogi koji je radio dinamično i bez ikakvih želja. Bio je veliki posvećenik i brahmačarji. Služio je Sri Ramu s čistom ljubavlju i predanosti, bez očekivanja plodova svog rada. Živio je da bi služio. Bio je ponizan, hrabar, mudar i posjedovao je sve božanske kvalitete. Učinio bi ono što drugi nisu mogli – prijeći preko oceana samo izgovarajući Ramino ime, zapaliti grad Lanku i donijeti biljku Sanđivini kojom je spašen Lakšmanov život. On je vratio Sri Ramu i Lakšmana iz podzemlja nakon što je ubio Ahiravanu. Nikada nije pričao o svojoj hrabrosti i inteligenciji. Rekao je Ravani: “Ja sam ponizni glasnik Sri Rame. Došao sam ovdje da bi služio Ramu, da bi radio Njegov posao. Po zapovjedi Gospoda Rame, ja sam došao ovdje. I to što sam bez straha, to je milost Gospoda Rame. Ne bojim se smrti. Smrt je dobrodošla, ako dođe dok služim Gospoda Ramu.”

U ovome se vidi kako je Hanumam bio posvećen Gospodu Rami. Nikada nije rekao: “Ja sam hrabri Hanuman. Ja mogu napraviti sve i svašta.”

Nakon povratka Hanumana iz Sri Lanke, Gospod Rama mu je rekao: “Vrlo sam ti zahvalan, o moćni heroju! Izvršio si nadčovječna djela i ne želiš ništa za uzvrat. Sugriva ima ponovo svoje kraljevstvo. Angada je postao princ. Vibhišhana je postao kralj Lanke. A ti nisi nikada ništa tražio. Odbacio si dragocjenu bisernu ogrlicu koju ti je dala Sita. Kako ti mogu izraziti svoju zahvalnost? Zauvijek ću ti biti duboko zahvalan. Podariti ću ti besmrtnost. Svi će te štovati i služiti kao što služe mene. Tvoj lik biti će postavljen na vratima mog hrama i biti ćeš štovan prvi. Gdje god će pričati o meni ili pjevati o mojoj slavi, o tvojoj slavi će se pjevati prije moje. Moći ćeš sve napraviti, čak i ono što ja ne budem mogao učiniti!”

Hanuman nije bio ni najmanje ushićen. Poklonio se svetim stopalima Gospoda Rame.

Gospod Rama ga je upitao: “O moćni heroju, kako si prešao ocean?”

Hanuman je ponizno odgovorio: “Snagom i slavom Tvog imena, moj Gospode.”

Ponovo je Gospod upitao: “Kako si spalio Lanku? Kako si se spasio?”

Hanumanov odgovor je bio: “Tvojom milošću, moj Gospode.”

Takvo utjelovljenje poniznosti je bio Sri Hanuman!

Postoje mnogi koji žele bogatstvo u zamjenu za svoje usluge. Neki ne žele bogatstvo, ali ne mogu odoljeti slavi svojega imena. Ostali ne žele ništa od spomenutog, ali žele pohvalu. Neki ne žele ništa, ali se hvale svojim djelima. Hanuman je bio iznad svega spomenutog. Zbog toga je prepoznat kao ideal Karma Jogija i velikog Bhakte. Njegov život je pun pouka. Svatko treba učiniti najviše što može kako bi slijedio plemeniti primjer Hanumana.

Njegov rođendan pada na Čhaitra Shukla Purnima pun mjesec na prijelazu ožujak-travanj.

Na taj sveti dan štujte Sri Hanumana, postite, čitajte Hanuman Ćhalisu. Provedite cijeli dan u ponavljanju Raminog imena. Šri Hanuman Ćalisa je molitva Hanumanu koju je napisao Tulsidas. Mnogi hindusi mole ovu molitvu svaki dan ili svaki tjedan – obično utorkom ili subotom. Sri Hanuman će biti jako zadovoljan i blagosloviti će vas da uspijete u svim vašim nastojanjima.

Guru Purnima

Guru Purnima je praznik u slavu Gurua, dan kada učenici dolaze na daršan svom Guruu. To je za duhovne aspirante najvažniji praznik u godini kada trebaju biti sa svojim učiteljem, bilo fizički ili mentalno. Na taj dan duhovni tragaoci plodove svoje sadhane predaju Guruu i ujedno započinju “novu godinu” svog duhovnog života sa novom duhovnom šankalpom (odlukom ) uz blagoslov Gurua. Guru Purnima je dan kada je prvi puta došlo svjetlo na planetu Zemlju, ujedno je to i rođendan Bhagavana Sri Ved Vjase koji je zapisao Vede, napisao 18 Purana, Mahabharatu i Srimad Bhagavatu. Guru Purnima se slavi u mjesecu Ašadh (srpanj-kolovoz) hinduističkog lunarnog kalendara. Taj dan započinje u Brahma Murtu, a  duhovni aspiranti ga započinju pjevanjem Guru Gite (dio Skanda Purane koja opjeva slavu Gurua kroz dijalog Šive i Parvati) i molitvom, puđom bilo u ašramima ili svojim domovima. Čitav dan se posti i posvećuje duhovnoj sadhani.

Gurur Brahma Gurur Višnu Gurur Devo Mahešvara
Gurur Šakšat Parabrahma Tasmai Sri Gurave Namah

Guru je Brahma, Višnu i Šiva (Mahešvara)
On je također i Parabrahman, najviše Jastvo, tog Gurudeva pozdravljam.

Rakša bhandan

Rakša bhandan se slavi na dan punog mjeseca – šravana purnima – mjesec kolovozu/rujan. Ovo je dan kada svatko može izabrati brata ili sestru prema kome osjeća blisku vezu i osjećaj pravog bratstva. Brat preuzima doživotnu dužnost zaštite i brige za svoju sestru, a sestra obećava bratu doživotnu ljubav, podršku i razumijevanje. Ova veza se smatra čak jačom od krvne veze.

Na taj dan sestre vežu braći svetu vrpcu – rakhi oko zapešća izražavajući svoju ljubav i naklonost, a za uzvrat brat sestri nudi mali poklon i obećanje da će je štititi i uvijek biti spreman pomoći. Rakša znači zaštitu ili sigurnost, a bandhan znači vezu ili odnos. Rakša bhandan je festival koji simbolizira vezu između braće i sestara kroz sigurnost i zaštitu.

Ovaj  nas dan podsjeća kako je cijeli svijet jedna obitelj. Svi koji žive na ovom planetu trebaju biti naša braća i sestre. Trebamo vezati rakhije međusobnog poštovanja, razumijevanja, zaštite, brige i ljubavi jedni drugima oko zapešća sa bratskim osjećajima zaštite i obgrliti čovječanstvo sa sestrinskom ljubavlju. Sva bi živa bića trebali doživljavati kao našu braću i sestre.

Taj dan ima dugu tradiciju i seže u daleku prošlost.

Jedna od legendi je iz Bhavišja Purane. Tamo se govori o tome kako je bio dug rat između devasa-božanskih bića i asura-demona što u prenesenom značenju znači borbu između naših pozitivnih i negativnih osobina.

Kralj Brutra je bio vođa asura, a  Gospod Indra je predvodio božanska bića.

Devasi su u toj dugotrajnoj bitci bili na izmaku snaga i Gospod Indra je uvidio da će izgubiti. Nije znao što učiniti pa se obratio svom Guruu Brihaspatiju za savjet. U tom ključnom trenutku Guru Brihaspati je savjetovao Gospoda Indru da mu njegova supruga Indrani (Sači) veže oko desnog zapešća rakhi sa mantrom izrečenom za punog mjeseseca – šravana purnime. 

Mantra za Rakša Bandhan

jena baddho balē rāđā dānavendro mahābalah
Tena tvām anubadhnāmi rakšej mā čala mā čala

Značenje mantre:
„Ja vežem za tvoje zapešće ovaj rakhi sa kojim je najjači i plemeniti kralj Bali bio vezan. O rakša nemoj otići, nemoj otići.

Tako je Indrani (Sači) vezala rakhi Gospodu Indri. Snaga te svete vrpce pomogla je Gospodu Indri i devasima da pobjede bez gubitaka. Od tada potjeće i kontinuirano se njeguje tradicija vezivanja rakhija. Danas sestre vežu rakhi sa molitvom Bogu za zaštitu svoje braće.

Druga legenda je o Sati Savitri.

Savitri je bila vrlo lijepa. Jednog ju je dana kralj vidio i zaljubio se u nju na prvi pogled. Zapovjedio joj je da dođe k njemu i ona je odlučila spasiti svoj brak pozivajući se na drevnu tradiciju. Uzela je komadić vrpce i vezala ju kralju oko desnog zapešća govoreći: „Moj cijenjeni kralju, neka ovaj dan bude dan braće i sestara i ovom vrpcom mi smo sada povezani kao brat i sestra. Dužnost je brata štititi sestru i dati joj poklon koji će ju veseliti“. Kralj se posramljeno odrekao svojih želja i obećao Savitri svoju zaštitu.

Od tada žene i djevojke na dan Raksha bandana biraju brata koji će ih štititi i podržavati.

Neka nas ovaj sveti događaj Rakša bandana vodi putem univerzalnog bratstva.

Trebamo shvatiti da je jedinstvo jedini način na koji će svijet i čovječanstvo preživjeti. Samo moral i etička disciplina, istinska ljubav i bratstvo kroz cijeli svijet mogu spasiti zemlju od uništenja i stvoriti održiv i miroljubiv svijet za nas i našu djecu.

 

Ganeš Čaturthi

Ganeš Čaturthi se slavi četvrtog dana svijetle polovice mjeseca Bhadrapad (kolovoz-rujan) to je rođendan Sri Ganeša veliki blagdan koji se slavi širom svijeta. Široka je lepeza običaja i načina slavljenja, no kao i za svaki praznik štuje se božanstvo kojem je posvećen taj dan uz molitve, meditacije, puđe, specijalan prašad, cvijeće i satsang.

Sri Ganeša je sin Gospoda Šive i Parvati, jedan od najpoznatijih i najomiljenijih među svim Bogovima on je Gospod uspjeha i onaj koji uklanja sve prepreke. Sri Ganeša je zaštitnik obrazovanja, znanja, mudrosti i bogatstva. Ako se Sri Ganeši sa ljubavlju moli prije bilo kakvog početka, njegov će blagoslov ukloniti sve prepreke na putu i donijeti blagostanje i sreću. Za duhovne tragaoce koji ga štuju sa povjerenjem i predanošću on uklanja sve prepreke na duhovnom putu.

Sri Ganešina slonovska glava označava mudrost, a njegova surla predstavlja OM. Postoji više varijanti i prikaza što Ganeša drži u rukama. Najčešće u ruci drži štap (ankuš – štap koji koriste voditelji slonova) s kojim tjera čovječanstvo naprijed na putu prema vječnom. Ankuš isto tako predstavlja oruđe s kojim se naš um drži pod kontrolom.

Sjekira u njegovoj ruci siječe sve prepreke na putu, a omčom Ganeša nježno hvata i zadržava na ispravnom putu one koji krenu stranputicom. Štoviše, makar je Gospod Ganeša poznat kao onaj koji uklanja prepreke, on stvara prepreke na put bhakte koji skrenu sa puta koji ih vodi od cilja.

Slomljena kljova koju ponekad drži poput olovke u ruci je simbol žrtve koju je učinio za  pisanje Mahabharate. Ganeša nije htio prekinuti Maharišija Ved Vjasu u njegovom recitiranju Mahabharate kad mu je puknula olovka s kojom je zapisivao što je riši govorio, pa je otkinuo komad svoje kljove i nastavio pisati. Mala (brojanica) sugerira da potraga za znanjem i prosvjetljenjem treba biti kontinuirana i neprekidna, a slatkiši (ladu) ukazuju na to da je cilj svega otkriti slatkoću atme. Njegovo prijevozno sredstvo je miš, što predstavlja savladavanje ega kako bi mudrost (Ganeša) napredovala. Osim toga miš predstavlja propadanje na jedva vidljiv način (sitno nevidljivo grickanje) koje Ganeša također drži pod kontrolom.

Postoji velik broj priča o Sri Ganešu, gotovo sve skrivaju dublje simboličko značenje i poduku o životu, duhovnosti i dharmi pa ih trebačitati sa pažnjom.

Priča o rođenju Sri Ganeša iz Šiva Purane

Ovo je jedna od mnogih priča o tome kako je rođen Ganeša. Parvati je u odsustvu Gospoda Šive napravila sina od gline i udahnula mu život kako bi je čuvao dok se kupa jer dok je Šiva bio odsutan, nije bilo nikoga da je čuva. Rekla je Ganeši da nikoga ne pušta u kuću bez njene dozvole. Kada se Šiva vratio, razljutilo ga je što mu netko ispred kuće prijeći put do Parvati i u bijesu je ne znajući tko je on, Ganeši odsjekao glavu svojim trišulom (trozubcem). Parvati je bila neutješna pa je Šiva, da bi je smirio, oživio Ganeša tako što je poslao svoju vojsku (Gane) da donesu glavu bilo kojeg bića kojeg nađu da spava okrenut prema sjeveru. Gane su pronašle umirućeg slona kako spava i donijele njegovu glavu, a Šiva je oživio Ganeša i učinio ga vođom (pati) svoje vojske. Od tuda Ganešino ime Ganapati (vođa Šivine vojske). Šiva mu je također tom prilikom podario blagoslov da će ga ljudi zazivati prije bilo kakvih poduhvata u životu.

Priča o Ganeši i Kartikeji

Ganeša i njegov brat Subramunja (Kartikeja) su se jednom prepirali koji je od njih dvojice stariji. Došli su do Šive kako bi on konačno odlučio u tom sporu. Šiva je rekao da će onaj tko obiđe cijeli svijet i vrti se prvi dobiti pravo starijeg sina. Kartikeja je brzo zajahao svog pauna i krenuo oko svijeta. Ganeša je ostao miran, polagano je i s ljubavlju i poštivanjem napravio krug oko Šive i Parvati. Objasnio je ocu Šivi: „Ti si čitav svijet, bez tebe ništa ne postoji, kroz tebe se manifestira ovaj čitav svijet i ako obiđem oko tebe, obišao sam čitav svijet. Tako je Ganeša, zbog svoje mudrosti dobio titulu starijeg sina. Od tuda još jedan razlog zašto mu kao vozilo nije potrebno ništa više od miša. 

Ganeša i Čandradev

Jednom je Ganeša, na svoj rođendan – Ganeš Čaturthi, nakon što je primio od mnogih posvećenika ogromnu količinu prašada slatkiša (Bog ne može odbiti ono što mu bhakta s ljubavlju ponudi), kako bi olakšao težinu u trbuhu i probavio slatkiše, zajahao svoga miša i krenuo jahati. Bila je to prekrasna noć sjajnog mjeseca. Odjednom se niotkuda pojavila zmija, uplašila miša koji je poskočio i zbacio sa sebe Ganeša. Ganešin trbuh pun slatkiša je tako udario u zemlju da je prsnuo i sve su se slastice razletile uokolo. Ganeša se nije ljutio na zmiju nego ju je uzeo i stavio oko pojasa kao remen da zadrži njegov trbuh zatvorenim. Zajahao je ponovno miša i nastavio put. Čandradev, Mjesec, je vidio čitavu zgodu i grohotom se nepristojno nasmijao. Ganeša se razljutio na takvo ponašanje, raspolovio mjesec na pola i prokleo ga da će svatko tko na taj dan pogleda u mjesec imati lošu sreću. Čandradev je zamolio Ganeša da bude milostiv, no kako se kletva nikada ne može potpuno poništiti, Ganeša ju je smanjio na način da mjesec svakih 15 dana raste i opada te je samo kratko vrijeme potpun. To objašnjava mjesečeve mjene, a običaj da se na dan Ganeš Čaturthi ne gleda mjesec je ostao do danas. 

Pouka ove priče i ne gledanja u mjesec je da se od današnjeg dana nadalje odlučimo kloniti društva onih koji nemaju vjeru i koji ismijavaju Boga ili našeg učitelja (kusang) kao što se mjesec rugao Ganešu. 

Đai Ganeš, Đai Ganeš, Đai Ganeš Deva,
Mata đaki Parvati, Pita Mahadeva


Ek dant dajavant, čar bhuđa dhari
Mathe par tilak sohe, muse ki savari
Pan čadhe, ful čadhe, aur čadhe meva
Ladduan ka bhog lage, sant kare seva


Đai Ganeš, Đai Ganeš, Đai Ganeš Deva,
Mata đaki Parvati, Pita Mahadeva


Andhan ko ankh det, kodhin ko kaja
Banđhan ko putra det, nirdhan ko maja
Surja šam šaran aje, safal kiđe seva


Đai Ganeš, Đai Ganeš, Đai Ganeš Deva,
Mata đaki Parvati, Pita Mahadeva

 

Recept za slatkiš KAĐU KATLI (brfi od indijskih orašćića)

Sastojci:
250 g neprženih indijskih oraščića
125 g
šećera
oko ½ dcl vode

Indijske oraščiće sameljemo (najbolje u mlinčiću za kavu i to sve dok ne postanu poput tijesta). Skuhamo sirup od šećera i vode (par minuta da se dobro rastopi). Šećer ne pržimo prije dodavanja vode jer brfiji moraju ostati skoro bijeli. U sirup dodamo samljevene indijske oraščiće i miješamo dok se smjesa ne prožme i dobro zgusne. Smjesu izvaljamo na debljinu oko pola centimetra (najbolje upotrebiti prozirnu foliju kao podlogu i preko tijesta kako se ono ne bi ljepila za podlogu i valjak. Umjesto folije možemo nauljiti valjak i podlogu). Ako imamo, na tijesto se po vrhu rasporede listići jestive srebrne folije. Ta je folija, osim ukrasa, izrazito učinkovita kao zaštita od kvarenja svih slatkiša. Iz tijesta izrezujemo rombiće koje lagano ohladimo. Brfiji od indijskih oraščića su najfiniji i najcjenjeniji, ali mogu se raditi i od mješavine indijskih oraščića i oguljenih badema ili samo od badema.

Navaratri

Navaratri u prijevodu doslovno znači devet noći. Ovaj se festival slavi dva puta godišnje, jednom početkom ljeta – Ram Navaratri kada se slavi Gospod Rama i drugi put početkom zime – Durga Navaratri kad se slavi Božanska majka.

Navaratri se dijeli na tri dijela po tri dana. Prva tri dana posvećena su Durgi koja uništava svu našu nečistoću i nedostatke. Slijedeća tri dana posvećena su Lakšmi, aspektu Božanske majke kao davateljici spiritualnog blagostanja. Zadnja tri dana posvećena su štovanju Sarasvati, aspekta Božanske majke kao božice mudrosti. Za potpun uspjeh u životu, trebamo blagoslov sva tri aspekta Božanske majke. U Indiji se tradicionalno proslavlja Navaratri tako da se prva tri dana na oltar stavlja slika Durge, druga tri dana slika Lakšmi i zadnja tri dana slika Sarasvati. Tih se dana posti (mlijeko i voće) moli Božanskoj majci u sva tri njena aspekta.

Desetog dana proljetnog Navaratrija se slavi Ram Navami, rođendan Gospoda Rame. Gospod Rama rođen je devetog dana mjeseca Čitra, stoga se slavi njegov rođendan kao “navami” – 9. Indijski matematičari i filozofi smatraju broj devet magičnim brojem. Devet je glavnih oblika božice Durge i devet puteva bhakti – predanosti.

Deseti dan jesenskog Navaratrija poznat je kao Viđaja Dasami, dan velike pobjede i on je jedan od povoljnih dana u Hindu godini kada djeca počinju sa usvajanjem novih vještina. Das i hara znače desetoglavog Ravanu koji ima snagu deset slonova, hara znači da je Ravana izgubio bitku od Gospoda Rame. Dvadeset dana nakon toga je Divali, kada se Gospod Rama vratio u Ajodju.

Kao i svi Hindu festivali, Navaratri ima više različitih objašnjenja, značenja, priča i tradicija. Više o hindu praznicima možete saznati iz knjige Svami Šivanande www.dlshq.org/download/hindufest.htm

Šarad Purnima

Šarad Purnima je puni mjesec koji pada u mjesecu ašvin po indijskom lunarnom kalendaru, i to je obično deseti puni mjesec u godini. Na taj je dan mjesec najsjajniji, a vjeruje se da njegove  zrake te noći zrače na Zemlju nektar – amrit. Zbog toga se na taj dan u domovima i hramovima posebno priprema kir – slatkiš od riže i mlijeka koji se potom nudi Bogu, uz pratnju zvona i pjevanja mantri i molitvi. Kir se tijekom te noći, između 21 sat i ponoći izlaže mjesečini, kako bi upio nektar koji dolazi s Mjesečevim zrakama, a slijedeće se jutro dijeli posvećenicima kao prašad – posvećena hrana. Za taj se prašad smatra da posjeduje mnoge dobre, ljekovite kvalitete i da daje smirenost umu. Također, vjeruje se da se ispunjava svaka želja koju zaželimo prije nego pojedemo kir.

Na Šarad Purnimu se također slavi i žetveni praznik posvećen Lakšmi, Božici napretka i blagostanja  u materijalnom, ali i u duhovnom obliku. Kaže se da, te posebne noći, Lakšmi obilazi Zemlju i traži – Ko đaagarti Tko je budan kako bi onima koji su budni podarila blagostanje. U duhovnom smislu onom bhakti koji je budan i ne dozvoljava da u njegovo srce uđu svjetovne želje i maja u obliku sna, duhovno blagostanje dolazi samo. Na poljima se nekad kuhao kir u velikim posudama od prve riže požete u to doba, a riža i mlijeko koji bi iskipili na zemlju donosili su poseban blagoslov polju i zemlji.

Šarad Purnima predstavlja i božansku noć Ras-lile, kada su prije 5.000 godina Radha i Krišna otkrili vrhunsko blaženstvo nebrojenim Gopijama u Vrindavanu. Ras-lila je povjesno prikazana kao ples Gospoda Krišne sa svojim gopijima i gopama tijekom noći Šarad Purnime, na obali rijeke Jamune. Kaže se da je tada Krišna plesao sa svojih 14.000 posvećenika, a svaki od njih je mislio da Gospod pleše samo sa njim. Taj ples označava neodoljivu privlačnost Atme i Paramatme, privlačnost koja nije usporediva ni s privlačnošću između magneta i željeza niti s kretanjem rijeke prema oceanu. Gospod Krišnaje na taj ples pozvao svoje posvećenike, i oni su se, usprkos društvenim normama koje su nalagale drugačije, tome odmah odazvali. Poziv Boga nije poput poziva ljudi, nije nalik ni pozivu kojim majka zove svoje djete, čak ni pozivu kojim voljeni zaziva svoju voljenu. Božji je poziv ljudskoj duši puno jači od svega što se može zamisliti. Tijekom Ras-lile, govore spisi, vrijeme je bilo stalo, zvijezde su se prestale pomicati, i nestao je svaki osjećaj pojedinačnosti i individualnosti...  To je ples Atme s Paramatmom.

Recept za Šarad Purnima Kir

Sastojci:

1 litra mlijeka
1 žlica riže (obične bijele, koja se lako raspada ili basmati)
4 žlice šećera
10 indijskih oraščića
10 oguljenih badema
prstohvat šafrana
prstohvat kardamoma

Oraščiće i bademe nasjeckamo ili sameljemo nagrubo. Mlijeko stavimo kuhati te u njega umješamo rižu, šećer, šafran, kardamom i oraščiće. Kuhamo na laganoj vatri i povremeno promiješamo. Kir je kuhan kad se riža gotovo potpuno raspadne, a ukupna količina svede na ½ litre ili 3 decilitra. Prema kraju, kir miješamo neprestalno da se ne uhvati za dno. Kad se ohladi, khir će postati još gušći (kao puding). U kir koji stavljamo na mjesečinu, prema tradiciji se stavlja i očišćeni zlatnik.

Divali

Divali je jedan od najvećih hinduističkih praznika, to je praznik svjetla koji slavi pobjedu svjetla nad duhovnom tamom. „Dipavali“ doslovno znači niz uljanica (dija).
Divali se slavi 20 dana nakon praznika Dasera, po lunarnom kalendaru, na 13. dan mjeseca Asvin (listopad-studeni). To je dan amavasje – mladog mjeseca.

Opširnije...

Mantre

Ganeś Gajatri mantra - गणेश   गायत्री   मन्त्रः

 

  ॐ एकदन्ताय विद्धमहे

  वक्रतुण्डाय धीमहि

  तन्नो दन्ति प्रचोदयात्॥

 Om ekadantāja vidmahe

vakratūndāja dhīmahi

tanno dantī praćodajāt

 

 Posvećujemo naše misli prema Gospodu sa jednom kljovom. Razmišljamo o njemu, onome koji ima zakrivljenu surlu.

Neka nas onaj sa jednom kljovom izvede na pravi put

 

 Maha Mritjun Đaja Mantra - महामृत्युंजय मन्त्र

    

 ॐ त्र्यम्बकं यजामहे सुगन्धिंम् पुष्टिवर्धनम् ।

उर्वारुकमिव बन्धनान् मृत्योर्मुक्षीय मामृतात् ।।

 Om trjambakaṁ jađāmahe sugandhiṁ pušṭi-vardhanam ǀ

 urvārukam-iva bandhanān mṛtjormukšīja māmṛtāt ǁ

OM Klanjamo se i obožavamo te o Trooki, o Šiva. Ti si slatki miris života koji nas njeguje i jača. Kao kad se, u pravo vrijeme, zrela dinja oslobodi stapke (uz pomoć vrtlara), tako nas oslobodi vezanosti i smrti, i daj nam oslobođenje i besmrtnost.

 Maha Mritjun Đaja mantra je stih iz Rig Vede (RV 7.59.12), a spominje se i u Jađur Vedi u dijelu imena “Shri Rudra Prashnaha” (Rudrino pitanje) iz Taittirija Upanišade. Osim ovdje, ovu mantru možemo naći u još mnogo svetih spisa. Maha na sanskritu znači velik, mritju znači smrt, a đaja je pobjeda. Maha Mritjun Đaja mantra vodi do besmrtnosti, pobjede nad smrću kroz mokšu (oslobođenje iz kruga rađanja i smrti). Zato je ona poznata i kao “mokša mantra”. Na putu do krajnje slobode,mokše, ova mantra uklanja strah od smrti, prepreke u životu i štiti.

 Karpura Gauram mantra - कर्पूरगौरं  मन्त्रः

 

 कर्पूरगौरं करुणावतारम् |

संसारसारं भुजगेन्द्रहारम् ||

सदा वसन्तं हृदयारविन्दे |

भवं भवानि सहितं नमामि ||

 Karpura gauram karunāvatāram |

Samsāra sāram bhuđagendra hāram ||

Sada vasantam hridajāravinde |

Bhavan Bhavāni sahitam namami ||

 

 Čisto bijel nalik na kamfor, inkarnacija milosrđa, esencija egzistiranja svijeta, čiji je vijenac kralj zmija

Onaj koji uvijek boravi u lotosu srca Njemu se klanjam, Śivi i Šakti zajedno

 

Śānti pāth – Īśa Upanišada

oriondeep

  

 

 

 

 

 

 

 

ॐ पूर्णमदः पूर्णमिदं पूर्णात्पुर्णमुदच्यते  ।

 पूर्णश्य   पूर्णमादाय पूर्णमेवावशिष्यते ॥

ॐ शान्तिः शान्तिः शान्तिः   ॥

Om pūrnamadah pūrnamidam pūrnat pūrnamudaćjate

pūrnasja pūrnamadāja pūrnamevā   vaśišjate

Om śāntih  śāntih śāntih  

 

Bog je savršen i svijet je savršen. Jer samo savršeno nastaje iz Savršenog.

I svaki djelić Savršenstva i sam je savršen. Koliko god da oduzmemo od Savršenstva,

ono će uvijek ostatio Savršenstvo.

Om mir, mir, mir

 

 


 

Vede i Upanišade

Gajatri mantra

Om bhur bhuvah svah tatsavitur varenjam
bhargo devašja dhimani dhijo jo nah praćodajat

 Om meditirajmo na blagoslovljeno Božansko Svjetlo, dostojno divljenja, koje je učvršćeno u našim srcima. Neka Ono rasvijetli sve naše mogućnosti, neka vodi naš intelekt i neka brzo prosvijetli naše razumijevanje.

Vede

Vede su najstariji duhovni zapisi svijeta. Doslovno značenje riječi Veda  je znanje – najviše znanje o Bogu i čovjeku. Vede su duhovna istina koju su rišiji primili u meditaciji direktno od Boga putem Dev Vani – Božjeg  glasa i prenosili ih dalje sa Učitelja na učenika usmenom predajom. Otuda se Vede također nazivaju i Sruti što znači – ono što je čuveno. Postoje 4 Vede: Rig, Sama, Jađur i Atarva Veda, a rišiji koji su ih primili i dalje prenosili su bili:

         Agni Riši – Rig Veda,                         Vaju Riši – Sama Veda,
        Aditi Riši – Jađur Veda,                     Angiras Riši – Atharva Veda 

Vede su usmeno prenošene sve do Mahariši Ved Vjasa koji ih je zapisao. Starost Veda je od samog početka univerzuma, a kaže se da su na Zemlji  bar 20 tisuća godina. Rig-Veda i Sama-Veda napisane su u stihovima, Jađur-Veda u prozi, a Atharva-Veda pretežno u prozi i djelomično u stihovima. Vede sadrže sveukupno više od 24.000 mantri. Najstarija i najopsežnija je Rig-Veda sa 10.000 mantri. Himne Rig, Jađur i Sama Vede usmjerene su raznim božanstvima i bogovima prirode, zemlje, vatre, kiše i slično,  radi  blagoslova  koji osiguravaju mir, sreću i blagostanje. Jedan dio Veda također su i pravila za tumačenje vedskih ceremonija i filozofskih rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti. Svaka od četiri Vede sadrži četiri dijela koja se nazivaju Veda Samhite. Svaka Veda obilježena je Mahavakjom (maha – velika, vakja – riječ) koja prenosi suštinu znanja o sjedinjenju Đive – Jastva i Brahmana – Apsoluta, najvišeg Jastva.

PRAĐNJANAM BRAHMARig-Veda i Taittririja-Upanišada
Brahman je čista svijest“

TAT TVAM ASI Sama-Veda i Čandogja-Upanišada
„Ti si To"  Ti nisi tijelo već Atma.

AHAM BRAHMASMIJađur-Veda i Brihad-Aranjaka Upanišada
„Ja sam Brahma“

AJAM ATMA Atharva-Veda i Mandukja Upanišada
„Ja sam atma“

Četiri sastavna dijela svake Vede

SAMHITA – Zbirka himni i mantri određene Vede   
BRAHMANA – Drugi dio svakeVede, brahmane su pravila za pandite, svećenike sa uputama za obrede, žrtvovanja i jagje upućene božanstvima. One sadrže vrlo zanimljive i nadahnjujuće priče, filozofske rasprave i detalje o jagjama.  
ARANJAKA – (dolazi od riječi aranja – šuma) šumske rasprave.  Aranjake su treći dio svake Vede. One sadrže ezoterično, mistično znanje, većinom bazirano na unutarnjem značenju i djelovanju vedskih ceremonija.  
UPANIŠADEUpanišada doslovno znači „sjesti do Učiteljevih stopala i slušati njegove riječi, učenje“. Upanišade su filozofska i duhovna bit Veda  prenoseći najvišu spoznaju o Bogu, duši i svijetu, kao i o bitnosti ceremonija i žrtvovanja. One su uglavnom sastavljene u obliku razgovora između Učitelja i učenika u obliku pitanja i odgovora. 

Upanišade

Učenje Upanišada govori kako u cijelom Univerzumu postoji samo jedna jedina stvarnost, a to je Bog. Sve što postoji u Univerzumu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nastaje iz Boga i nestaje ponovno u njemu, u beskrajnom kruženju stvaranja, održavanja i uništavanja. On je Sunce, Mjesec i zvijezde, planete, svako živo biće, svaka živa i neživa tvar i svaka vrlina, svaki porok, sve dobro i sve loše, svaka misao, svaki osjećaj i svako djelo. On je prostor i vrijeme i sve što postoji u Univerzumu. On je vječan u Univerzumu i transcendira ga istodobno. On je neuobličen, vječan, bezgraničan i svemoćan. On je saguna (manifestiran) i nirguna (nemanifestiran). Očituje se u svem stvorenom i neočitovan je kada sve stvoreno nestane u Njemu. Najviše i najčistije načelo Boga je njegovo neočitovano postojanje, kada cijeli Univerzum nestane u Njemu, kada Sunce, Mjesec, zvijezde, planete, sve živo i neživo prestane postojati, a prostor i vrijeme nestanu. Ovaj neočitovani bitak jedina je postojeća stvarnost. Upanišade sadrže jednu od najviših ideja o Bogu i njegovoj vezi s ljudima i Univerzumom. S pravom im se daje najviše mjesto među velikim filozofijama svijeta. Schopenhauer je rekao: „Nijedno učenje na svijetu nije tako ugodno i uzvišeno kao učenje Upanišada. One su mi bile utjeha u životu i bit će mi utjeha u smrti“.

Tradicionalno, postoji 108 najpoznatijih, glavnih Upanišada. Neke od najpoznatijih su Brihad-Aranjaka Upanišada, Čandogja-Upanišada, Taittririja-Upanišada, Kena-Upanišada, Iso-Upanišada, Mundaka-Upanišada, Svetasvatara-Upanišada i Mandukja-Upanišada. Svaka od tih glavnih Upanišada u vezi je s jednom od četiri Veda Samhita. Ideja o jednom neuobličenom, beskonačnom Bogu, kao istinskoj stvarnosti Univerzuma koji je neodvojiv i istodobno onostran, utemeljena je na filozofskim raspravama iz Upanišada. Temelji učenja o besmrtnoj duši, o zakonu karme ili posljedicama odgovarajućih djela te zakonu evolucije živih bića kroz slijed ponovnog rađanja prema njihovoj karmi ili djelima također su u Upanišadama.

 

Jagja – suština vedske kulture

Jagja dolazi od sanskrtske riječi jađna što znači žrtvovanje, obožavanje. Žrvovanje i predaja kroz služenje, unutarnje i vanjsko jedan je od osnovnih pricipa hinduizma. Jedna od formi toga principa je jagja. Jagja podrazumijeva ceremonijalnu ponudu vatri  žitarica, cvijeća, ghija – pročišćenog maslaca, mlijeka, začina, drva… Jagju izvode panditi koji pripremaju prostor, izvode samu žrtvu i pjevaju mantre tj. vedske himne. Da bi se jagja pravilno izvela potrebno ju je izvoditi prema detaljnim i preciznim uputama iz Veda koje panditi uče od ranog djetinstva i čitav svoj život posvećuju učenju Veda i izvođenju vedskih ceremonija. Postoje dvije osnovne vrste  jagja,  šrauta koje izvode panditi i ceremonija grihja koju u svome domu izvodi muškarac koji je glava domaćinstva, zajedno sa svojom suprugom.  Šrauta su više razrađene i bogatije i kompliciranije, a njeni se ciljevi protežu daleko izvan dobrobiti određenog domaćinstva. Šrauta jagja uključuje sudjelovanje četiri pandita. Oni su poznati kao hotr, adhvarju, udgatri i brahmin od kojih svaki obavlja strogo određeni dio ceremonije: jedan priprema mjesto obreda prema uputama vedske nauke o prostoru, vastu-šastre, drugi pjeva mantre, treći vrši sam obred, četvrti nadgleda ispravnost svega navedenog i ispravlja pogreške posebnim mantrama. Izvođenje same jagje se sastoji od četiri osnovna dijela, koja su prisutna u svakoj ceremoniji. U prvom se dijelu stvara (crta, gradi i bogato ukrašava) ognjište koje je ujedno i mandala koja još u ovoj fazi u sebi ne sadrži život ili pran-šakti. U drugom dijelu se taj lik ispunjava životnom energijom, pa se stoga taj nivo naziva prana pratištha. Treći se dio zove upaćar, i to je dio tijekom kojeg se intenzivira i povećava prizvana energija. Četvrti dio se naziva parajan ili praštan, otpuštanje energije, čime jagja dostiže svoju kulminaciju.

Detaljnije o vedama i vedangama

Ved Vjasa

Najstariji duhovni zapisi Indije i svijeta nazivaju se VEDE. Veda znači doslovno „znanje" i označuje najviše znanje o Bogu i ljudima. Za hiduse su Vede duhovna istina koju su rišiji primili meditacijom direktno od Boga (DEV VANI – Božji glas) i prenosili ih dalje. Otuda se one također nazivaju i SRUTI što znači "das Gehrte"– ono što je čujeno.

Vede se sastoje iz četiri dijela:

  1. Himne i mantre za dozivanje raznih božanstava – Samhite
  2. Pravila za obrede i žrtvovanja kao počasti Bogovima – Brahmane
  3. Objašnjenja svih pravila – Aranjake
  4. Filozofska rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti – Upanišade

Postoje 4 Vede: Rig, Sama, Jađur i Atharva Veda.

Svaku od njih je primio Riši koju ju je dalje prenosio: Agni Riši – Rig Veda, Vaju Riši – Sama Veda, Aditi Riši – Jađur Veda, Angiras Riši – Atharva Veda.

Vede su usmeno prenošene sve do Mahariši Ved Vjasa koji ih je zapisao. Starost Veda je od samog početka univerzuma a na zemlji se kaže da su bar 20 tisuća godina. Pretpostavlja se da su Arijevci kada su se premještali iz prvobitne domovine u blizini arktičkog područja u Indiju ponijeli sa sobom većinu tih ranijih zapisa. Oni su se poslije prenijeli na sanskrit – jezik nastao preuređenjem i usavršavanjem originalnoga vedskog jezika Arijevaca.

Riječ sanskrit doslovno znači pročišćen ili preuređen. Pismeni znakovi sanskrita koji su također postojali u vedskom jeziku označeni su kao DEVA-NAGRIK („božanski stanovnici") i vrijede kao simboli koji sadrže božansku energiju. Arijevci koji su došli u Indiju sami su se prozvali „Arijevci", a hindu naziv kako ih sada zovemo, novijeg je podrijetla.

Rig-Veda i Sama-Veda napisane su u stihovima, Jađur-Veda u prozi, a Atharva-Veda pretežno u prozi i djelomično u stihovima. Vede sadrže sveukupno više od 24000 mantri. Najstarija i najopsežnija je Rig-Veda sa 10000 mantri.

Himne Rig i Sama-Veda usmjerene su raznim božanstvima i bogovima prirode kao bogovima Zemlje, Vatre, Kiše itd. i trebale bi proslijediti blagoslov bogova za mir, sreću i blagostanje.

Ceremonije Jađur-Vede služile su istoj svrsi. Jedan dio Veda također su i pravila za tumačenje vedskih ceremonija i filozofskih rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti.

Svaki od četiri Veda sadrži četri dijela i naziva se Veda-samhita

  • SAMHITA (zbirka) One su jedne od četri dijela svake Vede  kolekcija himna i sadrži određena utvrđena pravila interpretacije.  
  • BRAHMANE upute za svečenike. One su jedne od četri dijela svake Vede sadrže vrlo zanimljive i nadahnujuće priče kao i duboke filozofske rasprave, kao i detalje o jagjama.
  • ARANJAKE (od aranya = šuma) “šumske rasprave“. Treći dio svake Vede. Ti tekstovi sadrže ezoteričko, mistično znanje, večinom bazirano na unutarnjem značenju i djelovanju Vedskih ceremonija.
  • UPANIŠADE znače „sjesti pred Učiteljeva stopala i slušati njegove riječi ili učenje“. Upanišade postavljaju filozofsku i duhovnu bit Veda i prenose najvišu spoznaju o Bogu, duši i svijetu, kao i o bitnosti ceremonija i žrtvovanja. One su uglavnom sastavljene u obliku razgovora između učenika i učitelja (pitanja i odgovora).

Učenje Upanišada kaže da u cijelom Univerzumu postoji samo jedna jedina stvarnost, a to je Bog. Sve što postoji u kozmosu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nastaje iz njega i nestaje ponovno u njemu, u beskrajnom kruženju stvaranja, održavanja i uništavanja. On je Sunce, Mjesec i zvijezde, planete, svako živo biće, svaka živa i neživa tvar i svaka vrlina, svaki porok, sve dobro i sve loše, svaka misao, svaki osjećaj i svako djelo. On je prostor i vrijeme i sve što postoji u Univerzumu. On je vječan u Univerzumu i transcendira ga istodobno. On je neuobličen, vječan, bezgraničan i svemoćan. On je manifestiran i nemanifestiran. On se očituje u svom stvoritelju i neočitovan je kada sve stvoreno nestane u njemu. Najviše i najčistije načelo Boga je njegovo neočitovano postojanje, kada cijeli kozmos nestane u njemu, kada Sunce, Mjesec, zvijezde, planete, sve živo i neživo prestane postojati, a prostor i vrijeme nestanu. Ovaj neočitovani bitak jedina je postojeća stvarnost. Upanišade sadrže jednu od najviših ideja o Bogu i njegovoj vezi s ljudima i Univerzumom. S pravom im se daje najviše mjesto među velikim religijskim filozofijama svijeta. Stoga je veliki filozof Schopenhauer rekao: „Nijedno učenje na svijetu nije tako ugodno i uzvišeno kao učenje Upanišada. One su mi bile utjeha u životu i bit će mi utjeha u smrti“.

Postoji 108 najpoznatijih Upanishada (npr. Brihad-Aranjaka Upanišada, Čandogja-Upanišada, Taittririja-Upanišada, Kena-Upanišada, Iso-Upanišada, Mundaka-Upanišada, Svetasvatara-Upanišada, Mandukja-Upanišada). Svaka od tih glavnih Upanišada u vezi je s jednom od četiri Veda Samhita. Ideja o jednom neuobličenom, beskonačnom Bogu, kao istinskoj stvarnosti Univerzuma koji je neodvojiv i istodobno onostran, utemeljena je na filozofskim rasprava iz Upanišada. Temelji učenja o besmrtnoj duši, o zakonu karme ili posljedicama odgovarajućih djela te zakonu evolucije živih bića kroz slijed ponovnog rađanja prema njihovoj karmi ili djelima također su u Upanišadama. Upanišade potječu iz različitih vrsta nadahnuća; postoje svjesne jezične razlike u obradi tema iz kojih su slijedeći različite filozofske škole nastala važna učenja i filozofije. Ipak sve te filozovske škole i pravci bez iznimke priznaju nesumnjivi autoritet Veda i Upanishada.

Tematski Vede možemo podijeliti u dva dijela:

  • GJANA-KANDA obuhvaća GJANA (znanje) i VIGJANA (znanost) teme: Taj dio obuhvaća teorijske i filozofske zapise Aranjake i Upanišade, koji prenose univerzalno duhovno znanje ne ograničavajući se na neki određeni božanski pojam ili neko posebno božanstvo, kao znanje o duhovnim načelima i kozmičkim zakonima te o utjecaju i vladanju Tattvi, elemenata i kozmičkih načela.
  • KARMA-KANDA obuhvaća teme o KARMAMA (djelima) i UPASANAMA (žrtvama): Taj dio bavi se praksom. Obuhvaća himne, molitve i mantre ,Samhite  i Brahmane, običaje i ceremonije. Karma kanda razrađuje izvođenje ANUŠTANA (određeni slijed vježbi i tehnika) i TAPASJA (grubost, svladavanje i poteškoće).

Svaka Veda obilježena je nekom MAHA-VAKJOM (maha = velika, vakja = riječ). MAHA-VAKJA treba prenijeti znanje o sjedinjenju ĐIVE (Jastvo pojedinca) i BRAHMANA (najviše Jastvo):

  1. PRAĐNJANAM BRAHMA (Rig-Veda ili Aitareja-Upanišada)
    BRAHMAN JE ČISTA SVIJEST
    Pod sviješću ovdje se misli na savršenu, čistu božansku svjetlost, jedinstvo s Bogom
  2. TAT TVAM ASI (Sama-Veda ili Chandogja-Upanishada)
    („BOŽANSKO NAČELO (Tattva) JE ISTINA, A) TO SI TI (Brahman). „
    Ti nisi tijelo itd., već Atma.
  3. AHAM BRAHMASMI (Yajur-Veda ili Brihad-Aranjaka Upanišada)
    „JA SAM BRAHMAN“
    To znači Jivatma (individualno Jastvo) i Paramatma (univerzalno Jastvo) su jedno.
  4. AJAM ATMABRAHMA (Atharva-Veda ili Mandukja-Upanišada)
    „OVA ATMA JE BRAHMAN“.
    Svjetlost same duše je Bog ili Brahman.

Vedange – 6 udova veda

Naknadno priključeno, odnosno pridodano Vedama su 6 VEDANGI „Udovi Veda“ (pomoćna djela, tumačenja):

  1. NIRUKTA (etimologija) objašnjenja riječi, napisao Jaskačarja
  2. VJAKARANA (gramatika)
  3. ĐJOTISH (astrologija, vedski kalendar)
  4. ČHANDAS (metrika) pjevanja, stihovi
  5. ŠIKŠA (fonetika) učenje jezika, pravila naglaska (postoji 60 šikši, najvažnije potječu od Panini i Manduki),
  6. KALPA: ceremonije, obredni red

Kalpasutre

Kalpa kao  jedna od šest disciplina ili pomoćnih vedskih znanosti izložena je kao i sve ostale u obliku sutri. Sutra je stil izlaganja, a onda i cijelo djelo,  doslovno znači nit ili konac, u ovom slučaju kratko pravilo ili izreka. Radi se dakle se o nizanju, tkanju kratkih pravila, a kalpasutre su pravila o ceremonijama. Postoje tri vrste kalpasutri:

Srauta sutre, opisuju svečane ceremonije i ognjene žrtve koje izvode svećenici sa pomoćnicima, prerađene su iz Srutija ili Veda.

Grihja sutre (griha = kuća) koje se bave ceremonijama koje izvode domaćini, dakle osobe iz svjetovnog života.

Dharmasutre koje sadrže pravila i zapovijedi za društveni, politički, javni i vjerski život. Riječ dharma doslovno znači „nešto što sjedinjuje“. Ona ima i drugih značenja, između ostaloga znači i vjera. Iz ovih djela kasnije se razvija indijsko pravo i etika (dharmašastra).

Dharmašastre 

Porastom broja stanovnika i time povezanom složenošću društvenih, gospodarskih i političkih problema nestala je praksa usmenog prenošenja ceremonija. Postupno su Srauta sutre i Grihja sutre otišle u zaborav. O Dharmasutrama koje sadrže društvene, gospodarske, političke i religijske propise vodit će se i dalje briga. Dogodile su se mnoge promjene u javnim i privatnim običajima i u načinu njihove primjene, koje su imale odjeka u kasnijim Dharmasutrama. Ali, na kraju su nastali novi zapisi na te teme. Bile su napisane u stihovima i nazvane su Dharmašastrama. Neke su od njih preuređene Dharmasutre, koje su odgovarale zahtjevima vremena i porastu broja stanovnika.

Najvažnija i najstarija dharmašastra je Manavadharmašastra ili Manusmrti (Manuov zakonik).

Vede su i riznica najranije arijevske kulture. Preko njih dobivamo pregled njihova društvenog uređenja i načina života, običaja, umjetnosti i znanosti.

Astronomija i Astrologija

Za svoje podrijetlo trebaju zahvaliti promatranju zvijezda i kretanja planeta, koji su se zadržali u Vedama zbog točnog utvrđivanja vremena izvođenja ceremonija.

Geometrija

Temelj joj je u opisivanju i podrobnijim mjerenjima za linije i likove koje su se pripremale na žrtvenom oltaru.

Gramatika

Temelj joj je iz potrebe utvrđivanja pravila izgovora recitacija, ceremonijalnih himni i mantri.

Purane

Riječ Purana doslovno znači „star, drevan“. To su poučne priče, legende o Bogovima i junacima koje imaju za cilj podučiti ljude moralnom životu. One su također pripisane Mahariši Vedvjasi. Ima ih mnogo, a najvažnije su Mahapurane. Najpoznatija Mahapurana je Bhagavata koja obrađuje 10 inkarnacija (avatara) Gospoda Višnua, a posebno onu Gospoda Krišne. Zajedno sa Ramajanom i Mahabharatom (dva najvažnija epa u Hinduizmu), Purane čine ono što se ponekad uzima kao peta Veda.

Smriti

Smriti znači sjećanje. U daljnjem smislu tako će se označavati religijski zapisi i zakonici, koje su po sjećanju zapisali rišiji i bramini onako kako su ih primili od svojih učitelja. Nije pritom riječ, kao kod srutija, o znanju neposredno prenesenom od Boga putem Dev Vanija, već o prenošenom znanju kasnije zapisanom to je ono što je zapamćeno – tradicija. Također, kao i svi drugi zapisi indijske filozofije, priznaju autoritet Veda i Upanišada, a odnose se na učenje o Bogu, stvaranju Univerzuma itd. U njima se obrađuje praktična primjena tih visoko filozofskih ideja u svakodnevnom životu, u društvenom, političkom, ekonomskom i religijskom smislu. Oni preuzimaju obrede opisane u Vedama, ali ih prilagođuju promjenama društvenih okolnosti. Ti zapisi odražavaju svakodnevni život postvedskog hindua od rođenja do smrti. Oni prikazuju društvene okolnosti u kojima je on živio i usku povezanost svakodnevice i vjere. Oni povezuju vjerske obrede s dnevnim obvezama i radnjama od trenutka ustajanja ujutro do odlaska na počinak navečer. Postoji 80 Smritija od kojih Manusmrti ili Manavadharmašastra (manuov zakonik) vrijedi kao najstariji i najvažniji. Bez obzira na neke male razlike, oni se slažu u biti njihova učenja i mogu se kratko obilježiti kao što slijedi:

  • Vjeruj u Vede kao u Božju riječ.
  • Čitaj i proučavaj ili te postupaj u skladu s tamo propisanim pravilima, u skladu s postojećim društvenim uređenjem.
  • Živi prema učenju svetih spisa u svakom času svog života.
  • Misli na Boga kada ujutro ustaješ, misli na Njega pri svemu što činiš u svakom trenutku dana i misli na Njega kad navečer pođeš na počinak. Misli na Njega kada jedeš i piješ, za vrijeme svojih dnevnih obveza koje imaš u društvu – kao svećenik, sudac, ministar, vladar, vojnik, umjetnik, trgovac itd. Misli na njega u sreći i u nesreći, pri rođenju i pri smrti i pri svakom vjerskom obredu u svojoj kući.
  • Živi sa susjedima, prijateljima i rođacima prema najvišim moralnim i vjerskim zapovijedima. Izvodi ona žrtvovanja koja su za tvoj položaj propisana.
  • Ne ženi se iz sažaljenja, već na sreću zajednice i obitelji. Brak promatraj kao sakrament i svetu instituciju, a ne kao čisti ugovor.
  • Ispunjavaj svoje obveze prema kralju i domovini, prema susjedima, pretpostavljenima i podređenima.
  • Postigni dobrobit u onome u čemu spoznaš najviše etičke ideale svetih spisa za svoj svakodnevni život.

SMRITI se dijele u dvije skupine:

  1. prozne izreke i teze nazvane KALPASUTRAMA,
  2. izreke u stihovima nazvane DHARMASHASTRAMA.

Bhagavad Gita

Čežnja za spoznajom Boga ukorijenjena je u ljudskoj duši i da bi se zadovoljio duboki zahtjev za tom duhovnom spoznajom, razvile su se od početka čovječanstva mnoge religije i učenja, koji su generacijama prenošeni određenim pravilima življenja kao što su postavljene i vjerski obredi i molitve, koji bi trebali dovesti do spoznaje Boga. Bhagavad Gita je prepoznala velike slabosti religioznih knjiga i zapisa, misli i dogmi koje su osmislili ljudi i utemeljila svoje religijske postulate koji se ne temelje na božanskom podrijetlu, već na logici, razumu, etici, moralu i filozofskim osnovama o životu i djelu. Gita nam razjašnjava da nema prečica niti protekcije na putu prema spoznaji Boga i da se najviši cilj može postići samo pravilnim i neumornim stremljenjem ka tome, dakle djelima i razvijanjem razuma i moći prosuđivanja kao i nepokolebljivim vjerovanjem i predanošću. Svako učenje i svaka molitva moraju se potvrditi kroz naš um i mudrost, i zatim se odlučiti za njihovu primjenu na duhovnom putu. Sve te filozofske škole ili sustavi priznaju autoritet Veda ili vedskog učenja kao i besmrtnost duše, zakone karme i ponovnog rađanja te evolucije ljudi kroz mnogobrojne živote do konačne samorealizacije. Neki od njih vjeruju u bezgranični potencijal ljudske duše i mogućnost postizanja natprirodnih moći npr. vidovitost itd. Međutim, primjena takvih moći ne odobrava se, osim kada ona služi sveukupnoj sreći čovječanstva.

Daljnji sveti spisi:

  • 80 Smritija,
  • 18 Purana.

 Prema klasičnom učenju postoji 14 Vidya (svetih spisa):

  • 4 Vede,
  • 6 Vedanga,
  • Purane,
  • Mimansa Šastre,
  • Njaja Šastra,
  • Dharmasutre (zakon).

Vedsko računanje vremena

VEDSKE JEDINICE EKVIVALENT U LJUDSKIM GODINAMA

Satja Juga 1 milijun 728 tisuća ljudskih godina 1.728.000

Treta Juga 1 milijun 296 tisuća ljudskih godina 1.296.000

Dvapara Juga 864 tisuća ljudskih godina 864.000

Kali Juga 432 tisuće ljudskih godina 432.000

Maha Juga = sve 4 Juge 4 milijuna 320 tisuća ljudskih godina 4.320.000

Manvantra = 71 Maha Juga 306 milijuna 720 tisuća ljudskih godina 306.720.000

Sandhi Kala = 4 Čarane 1 milijun 728 tisuća ljudskih godina 1.728.000

Manu = 1 Manvantra + 1 Sandhi Kala 308 milijuna 448 tisuća ljudskih godina 308.448.000

1 Kalpa = 1000 Maha Juga 4 milijarde 320 milijuna ljudskih godina 4.320 106

1 Brahmin dan = 2 Kalpe (dan i noć) 8 milijardi 640 milijuna ljudskih godina 8.640 106

1 Brahmin mjesec 259 milijardi 200 milijuna ljudskih godina 259.200 106

1 Brahmina godina 3 trilijuna 110 milijardi 400 milijuna ljudskih godina 3.110.400 106

1 Brahmin život = 100 Brahminih godina 311 trilijuna 40 milijardi ljudskih godina 311.040 106

 JEDINICE DEVA (BOŽANSTVA) EKVIVALENT

1 dan Deva 1 ljudska godina (360 dana)

1 mjesec Deva 30 ljudskih godina

1 godina Deva 360 ljudskih godina

1 Maha Juga 12.000 godina Deva

MALE VEDSKE JEDINICE EKVIVALENT U SEKUNDAMA I MINUTAMA

1 Paramanu najmanja vedska jedinica = oko 13 mikrosekundi (13 milijunti dio sekunde)

1 Anu = 2 Paramanu oko 26 mikrosekundi

1 Trasarenu = 6 Anu oko 0,16milisekunde

1 Truti= 3 Trasarenu oko 0,47 milisekunde

1 Vedha = 100 Truti oko 47 milisekundi

1 Lava = 3 Vedhe oko 14 stotnina sekunde(0,14)

1 Muhurta 48 minuta (2880sec)

 VELIKE VEDSKE JEDINICE EKVIVALENT U LJUDSKIM GODINAMA

1 Brahmin život 1 treptaj Višnua (1 treptaj oka je oko 2,5 sec)

1 Višnuov dan 1 kvintilijun 119 kvadrilijuna 744 trilijuna ljudskih g. 1.119.744 1012

1 Višnuov mjesec 33 kvintilijuna 592 kvadrilijuna 320 trilijuna ljudskih g. 33.592.320 1012

1 Višnuova godina 403 kvintilijuna 107 kvadrilijuna 840 trilijuna ljudskih g.403.107.840 1012

1 Višnuov život = 100 Višnu god. 40 sekstilijuna 310 kvintilijuna 784 kvadrilijuna ljudskih  g. 40.310.784 1015

1 Višnuov život = 1 treptaj Rudre

100 Rudrinih godina =1 Brahma Vrat

1 Brahma Vrat = 1 kreacija (oko 5.240 oktilijuna ljudskih g.) cca 5.240 1027

 

Mi smo sada u prvom Vratu. Do sada je prošlo 6 Manvantri, a sada smo u sedmoj Manvantri.
U ovoj je Manvantri prošlo već 27 Maha Juga (oko 1,96 milijardi ljudskih godina)
Ujedno smo sada u prvom Čaranu Kali Juge što znači da je prošlo 5.100 godina Kali Juge i preostaje još 426.890 godina

 

Zanimljivo je da su najstariji trag života na zemlji koji su naučnici do sada otkrili  star je 1,9 milijardi godina