Hinduizam

Mnoge su svjetske religije dobile naziv prema prorocima koji su ih osnovali u drevnim vremenima. Kršćanstvo je dobilo ime prema Kristu, Budizam prema Budhi, no riječ Hindu nije izvedena iz imena niti jednog pojedinog proroka. Riječ Hindu je izvedena iz imena rijeke smještene na sjeverozapadu Indije, a koja se zove Sindhu. Sindhu je rijeka koju danas znamo pod imenom Ind. Učenja Hinduizma su znana kao apaurušeja, što znači da nisu temeljena na ličnosti. Ono što ovaj termin doista znači jest da hinduistička religija nije bazirana na ličnosti, nego na principima.Ovo je vrlo bitna izjava  budući da naglašava da je Hinduizam otkriće, a ne izum bilo kojeg pojedinca ili grupe pojedinaca. Kao što znanstvenici ne pronalaze zakone prirode, nego ih otkrivaju, tako rišiji, prenositelji  hinduističke religije, nisu pronalazili duhovne zakone, već ih otkrivali. Hinduizam predstavlja živuću sintezu najrazličitijih religijskih spoznaja i njihovih realizacija koje se baziraju na Božjoj objavi i neposrednom iskustvu manifestacije Božanskog kroz nebrojene oblike, te također kroz neuobličeno, transcendentalno načelo.

Hinduizam se naziva i Vaidika Dharma – religija Veda. On je i način života koji je u skladu sa vječnim duhovnim, etičkim i moralnim zakonima Sat Sanatan Dharme – iskonske duhovnosti i religije.

Sat Sanatan Dharma znači „vječna religija“, „istinska veza sa Božanskim jastvom“, ono što drži društvo i civilizaciju u zajedništvu putem ispravnog življenja. U širem smislu označava upoznavanje sa vječnim zakonima koji upravljaju svime. Potraga za njima i primjena ovih zakona za dobrobit sviju je način prakticiranja religije.  Ona je nedogmatična i univerzalna – poštuje slobodu mišljenja svakog pojedinca, štuje istinu u svim religijama i unutarnje jedinstvo svih živih bića i svega što jest. Sanathan dharma uči čestitom životu u skladu s načelima jame i nijame, kao što su  nenasilje – ahimsa, istina – satja, čistoća – sauća, mudrost, poštenje, samokontrola,  kontrola požude, neosvetoljubivost, neagresivnost, miroljubivost, ljubav prema kreaciji i svim živim bićima te oslobađanje od negativnih osobina kao što su mržnja, ljutnja, pohlepa, ljubomora i ponos. Hinduizam pridaje veliku vrijednost predanosti, poniznosti, milosrđu, nesebičnom služenju, spremnosti na žrtvu i skromnosti, a prakticira obožavanje Božanskog kroz ceremonije puđe, unutarnju kontemplaciju – upasanu i meditaciju – dhjanu, kao i razvijanje Božanskih vrlina. Krajnji cilj je doseći istinsku unutarnju slobodu – mokšu, kroz pobjedu nad neznanjem – avidjom i ostvarivanjem vrhovnog znanja – paravidje koja donosi najvišu, potpunu unutarnju slobodu i  radost. Taj cilj znači i doseći jedinstvo sa našim izvorom – Paramatmom  tj.  postići Samorealizaciju – atamgjanu, spoznaju našeg vlastitog jastva koje je isto što i Apsolut.

Prenositelji Hinduizma

Iako je hinduizam utemeljen na načelima, on također veliki naglasak stavlja na osobe  koje su otkrile i oživjele ta duhovna načela. Oni mogu različito proživljavati i prenositi poruku Hinduizma o čemu govori i sljedeća priča:

Četiri prijatelja su šetala šumom i otkrila visok, kružni zid iza kojega je izgleda bilo mnogo veselja i glazbe. Bili su znatiželjni da vide što je iza zida. Trojica su podignula četvrtog na vrh zida da vidi što se događa. On je bio tako preplavljen utiscima da nije mogao reći prijateljima što je vidio. Jednostavno se popeo preko zida i nestao na drugoj strani. Zatim su dvojica od preostale trojice podignuli trećega na vrh zida. On je, također, postao tako uzbuđen onim što je vidio da je počeo pjevati i plesati na vrhu zida i nakon nekog je vremena i on nestao preko na drugoj strani. Preostala su dva prijatelja također željela pogledati preko zida. Jedan je pomogao drugom da se popne. On je također bio preplavljen onim što je vidio. Nije nestao iza zida, nego se protegnuo preko zida i pomogao četvrtom prijatelju da dođe na vrh tako da i on  može vidjeti na drugu stranu.

Prvi prijatelj, koji je tiho nestao na drugu stranu zida, simbolizira one tihe proroke i pustinjake koji se, nakon što postanu samorealizirani, neprimjetno stope s Bogom. Drugi prijatelj koji je pjevao i plesao pošto je vidio iza zida, predstavlja one svete osobe koje drugima objave svoju viziju Boga, no nisu u mogućnosti prenijeti svoja iskustva. Treći prijatelj koji se raširio po zidu i pomogao posljednjem prijatelju da se popne na zid simbolizira Gurua. Ovaj je treći prijatelj jedinstven jer ima moć ponuditi iskustvo Boga drugima.

Avatar

Riječ avatar znači „onaj koji silazi“.  Avatar je Bog u ljudskom tijelu. Hindusi kažu da Bog dolazi na zemlju u ljudskom obliku uvijek kada je Dharma ugrožena, a  za dobrobit čovječanstva i pomlađivanje duhovnosti.  Avatar ima jedinstvenu sposobnost da duhovno transformira druge, čak samo dodirom ili pogledom.

Guru

Guru znači učitelj. Sanskrtski korijen riječi gu znači neznanje, tamu, a ru znači svjetlost, dakle ova riječ definira ulogu gurua kao onoga koji uklanja tamu, neznanje. Satguru je duhovni, realizirani učitelj koji je mudrost spisa spoznao vlastitim iskustvom i koji može nadahnuti svojim znanjem i zračenjem – to je Brahmaništha Šrotrija znalac Brahmana, Apsoluta.

Sanjasi

Svamionaj koji poznaje, koji je ovladao sobom, to je titula hinduističkih redovnika, sanjasijaSanjasi je onaj tko se odrekao materijalnog svijeta i prihvatio život po duhovnim načelima. Svamiji tradicionalno nose narančastu odjeću, što simbolizira vatru, pročišćenje, provode život težeći za spoznajom Boga i radeći za dobrobit čovječanstva.

Ačarija

Ačarija doslovno znači poseban učitelj koji podučava putem primjera.  Ačarija je također titula rezervirana za poglavare nekih hinduističkih vjerskih sljedbi.

Načini prenošenja znanja u Hinduizmu

Rišiji su u dubokoj meditaciji primili znanja direktno od Boga putem Dev Vani – Božjeg glasa i prenosili ih dalje. Takvo znanje se naziva Sruti ono što je čujeno i to znanje nije bilo zapisivano sve do modernih dana, već je učeno napamet i ponavljano te prenošeno s Učitelja na učenika.Vede i Agame su sruti. Smriti znači sjećanje, znanje koje nije stiglo putem Dev Vanija već iz iskustva i sjećanja,  to je ono što je zapamćeno – tradicija. Šastre su religiozni zapisi, knjige. Vede su najvažnije skripte Hinduizma, one su sam korijen Hinduizma.  Purana doslovno znači star, drevan. To su poučne priče, legende o Bogovima i junacima koje imaju za cilj podučiti ljude moralnom životu. Najpoznatija Purana je Bhagavata koja obrađuje razne inkarnacije Gospoda Višnua, a posebno Gospoda Krišne. Zajedno sa Ramajanom i Mahabharatom, dva najvažnija epa u Hinduizmu, Purane čine ono što se ponekad uzima kao peta Veda.  Bhagavat Gita, dio Mahabharate je sveti spis, jedan od najvažnijih u Hiduizmu. Gospod Krišna daje Arđuni bit učenja Upanišada. Bhagavat Gita podučava kako upražnjavati religiju u svakodnevnom životu.

Koncept Boga

Jedna od najčešćih grešaka pri tumačenju Hinduizma je da je to politeistička religija. Hinduizam je zapravo pluralistička religija.  Taj naziv označava da svaka osoba ima jedinstven odnos  s Bogom – Brahmanom. Bez obzira na pojavnost, oblik u kojem ga štujemo, Bog je samo jedan. Postoje tri Božanska principa kroz koje se Bog manifestira i to su : Brahma stvarateljski princip, Višnu održavajući princip i Šiva osloboditelj.  Jedna od najvažnijih karakterističnosti Hinduizma je da Boga, Brahmana ne treba tražiti izvan sebe nego u sebi. Krajnji cilj duhovne prakse je ujedinjenje AtmeJastva sa Paramatmom – Apsolutom.

Vjerovanja

Hinduistički vjernici vjeruju ureinkarnaciju (ponovno rađanje) prema zakonu karme (zakon uzroka i posljedice koji sami stvaramo). Dobrim djelima, mislima i riječima stvaramo dobru karmu, a lošim postupcima, mislima i riječima, lošu. Samsara – besmisao je taj krug rađanja i smrti iz kojeg se izlazi kroz mokšu prosvjetljenje, samospoznaju, spajanje Atme s Paramatmom. Jedan od najviših principa je ahimša – nenasilje. Ako vjerujemo da su sva bića izraz Božanskog, da je Bog u svemu i da je Bog sve, tada je nužno da je najviši princip – princip nenasilja.  Iz tog razloga su hinduistički vjernici vegetarijanci.

Samskare – utisci, sakramenti. Postoji 16samskara. Samskare prate čovjeka od začeća pa sve do smrti kod koje je zadnja samskara sprovod.

Šest osnovnih filozofskih pravaca

NJAJA-ŠASTRA

Njezin je osnivač GAUTAMA RIŠI. On je napisao 521 sutru (teze), koje su podijeljene u 5 dijelova sa 10 poglavlja i 80 odlomaka. Njega slijedi veliki broj autora koji razmatraju njegove teze i tumače ideje o tome te dodaju nove ideje. Njaja doslovno znači logika i ne upotrebljava se samo za opisivanje nekog sustava izgrađenoga prema pravilima logike, već i kao sama logička metoda.

Učenje Njaje kaže da je obrazloženje tuge ljudske egzistencije jest u krugu rađanja i smrti. Ponovno rađanje uslijedi zbog djela u prijašnjem životu. Uzrok djela jest u želji za ugodnim iskustvima i izbjegavanju neugodnih, želja i izbjegavanje nastaju neznanjem koje se tiče istinske prirode ljudske duše i njezine veze s tijelom i drugim Stvoriteljevim tvorevinama.

Pravo znanje o biti duše koja se razlikuje od tijela i ostalih tvorevina, uklanja neznanje; nestanak neznanja pretvara želju i izbjegavanje u sreću  Anandu i dalje oslobađanje od karme te tako vodi do prestanka ponovnog rađanja i tuge ljudskog postojanja.

To se znanje može steći s pravih izvora spoznaje:

a) promatranjem,
b) uspoređivanjem,
c) zaključivanjem i
d) Učiteljevim učenjem.

Izvori znanja pružaju podrobno objašnjena pravila induktivne i deduktivne logike, kao i njezinih uzroka i djelovanja. Slijedi 12 predmeta spoznaje:

  • duša koja je različita od ljudskog uma i tijela te svih ostalih tvorevina,
  • intelekt ili budhi, koji je atribut duše, a ne uma,
  • pet osjetilnih organa spoznaje: osjetilo vida, sluha, opipa, njuha i okusa
  • pet osjetilnih objekata: eter, zrak, vatra, voda, zemlja,
  • pet vrsta veza osjetilnih organa sa osjetilnim objektima:
    • slušanje etera ušima
    • osjećanje zraka na koži
    • gledanje vatre očima
    • kušanje vode jezikom
    • mirisanje zemlje nosom
  • Ljudsko tijelo sastavljeno je od 5 osjetilnih objekata: zemlja, voda, vatra, zrak i eter.
  • karma ili djela,
  • pozitivne i negativne posljedice i postupci,
  • želja i izbjegavanje (Raga i Dveša),
  • reinkarnacija,
  • vjera,
  • spoznaja.

Taj sustav indijske filozofije priznaje postojanje Boga kao Stvoritelja Univerzuma koji kao i svi objekti u njemu mora imati Stvoritelja. Glavna tema je spoznaja istinske prirode Atme i njezine različitosti od tijela i drugih tvorevina. Bog ili Paramatma smatra se sveprisutnim i sveprožimajučim. Ta škola postavlja također i jednu detaljističku teoriju atoma i tvari.

VAIŠEŠIKA-ŠASTRA

Kanada riši

Njezin je utemeljitelj KANADA RIŠI. On je napisao 100 sutri koje su raščlanjene u 10 dijelova sa 20 poglavlja. Kao i Gautami i na njegov su rad slijedile brojne rasprave i tumačenja, pri čemu je njegova prvobitna ideja bila proširena i novim idejama nadopunjena. Ime Vaišeshika izvedeno je od
Viseš = razlika i označuje međusobno različite sastavne dijelove ljudske duše i objekata koji se mogu rastaviti.

Kao i Njaja cilj je te filozofije uklanjanje tuge putem oslobođenja od ponovnog rađanja, želja i neznanja, putem prave spoznaje da se duša razlikuje od tijela i drugih tvorevina.

I ta škola priznaje postojanje Boga ili uzvišene duše koja prožima cijeli Univerzum, te usmjerava svoje učenje na ostvarenje istinske biti duše kao različite od svega stvorenoga.

Nasuprot Gautamiju, Kanada se ne bavi toliko mnogo logičnim objašnjenjima, već pokušava objasniti više sa stanovišta znanstvenoga. On kaže da su vrijeme, prostor i duša vječni i da se usredotočenošću uma na dušu može postići oslobođenje kao i sve vrste natprirodnih moći i znanja o stvarnosti i svim svjetovnim stvarima i događanjima.

SANKHJA-SASTRA

Kapila Aćarja

Njezin utemeljitelj je KAPILA-AĆARJA, iako je njegovo izvorno djelo izgubljeno. Riječ Sankhja znači broj. Ta filozofija obrađuje 25 elemenata. Prema tom sustavu savladavanje tuge svakodnevice ovisi o poznavanju 25 elemenata Univerzuma i bitnoj razlici između dvaju elemenata: Puruše ili duše i Prakriti ili prirode. Slijed razmišljanja je sljedeći:

Ako smo sposobni analizirati sastavne dijelove Univerzuma, spoznajemo da je naše pravo Ja, duša, bitno različito od ostalog svijeta uključujući tijelo i um, a ako promotrimo prirodne tijekove cijelog Univerzuma, postat ćemo automatski sasvim ravnodušni prema tjelesnim i psihičkim bolestima, onima što su uzrok teškoća ljudske egzistencije. Prema Sankhja sastri postoje dvije vječne istine:

  1. duša ili Purusha, ona koja je svjesni, vječni i sveprožeti promatrač Univerzuma,
  2. priroda ili Prakriti, uzrok stvaranja.

U prirodi postoje tri gune:

  1. Sattva predstavlja čistoću, vrlinu, sklad, ritam i dobrotu,
  2. Rađas predstavlja želje, pohlepu, sebičnost i egocentričnost,
  3. Tamas je simbol za neznanje, glupost, tamu i tromost.

Sve stvoreno vraća se na te tri prirodne sile. One su od postanka u ravnoteži. Iz njih se najprije razvija 5 elemenata, a u daljnjem tijeku i sva živa i neživa bića kroz povezanost Puruše duše s tri gune (osobine). Prakriti, priroda, neuobličeno je stanje potpune ravnoteže tih triju guna. Stvaranje znači preobrazbu prirode ili Prakriti kroz proces evolucije iz neuobličenog u uobličeno stanje pri čemu razvoj napreduje korak po korak, od suptilnih tvari prema grubljima. Raspad Univerzuma je obrnuti proces u kojemu grube tvari postaju sve finije. Prvo je dakle nastalo ono najfinije, najsuptilnije od svega čime se objašnjava nadmoć Sattve nad preostalima trima gunama. Prvostvoreni predmet naziva se Mahat. To je prijelaz između neuobličene prirode i uobličenog svijeta, a označuje se također kao buddhi ili upravljački um stvaranja. Taj prvobitni um nije individualan već univerzalan. Stvaranje se stoga razvija od Mahate, univerzalnog uma prema Ahamkari, egu ili odvojenoj individui. Prakriti se pretvorila u Mahat, a Mahat u Ahamkaru. Zatim se pojavljuju razum i 5 elemenata koji su se očitovali jedan za drugim, od najfinijega (etera) prema najgrubljemu (zemlja). Prakriti je neočitovana, Mahat je poluočitovana, pet elemenata je očitovano. Ahamkara, razum i čula su očitovani, ali ne u materijalnom smislu kao ostali objekti Univerzuma.

Prema tom filozofskom smjeru, Prakriti, priroda je uzrok stvaranja, a Puruša, duša samo promatrač tog procesa. On svojom povezanošću s prirodom sudjeluje u stvaranju živih bića i tvari.

Slijedi 25 elemenata Sankhya filozofije:

  • Puruša (duša),
  • Prakriti (priroda),
  • Mahat (univerzalni um),
  • Ahamkara (ego),
  • 11 indrija ili osjetilnih organa:
    • razum, 
    • pet osjetila spoznaje Gjana indriji:
      – vid,
      – sluh,
      – opip,
      – njuh/miris,
      – okus,
    • pet osjetila djela karma indriji:
      – jezik – govor,
      – djelo – ruke,
      – micanje – noge,
      – genitalije – rađanje,
      – rektum – izlučivanje,
  • 5 Bhuta  elementi opažanja:
    • eter,
    • zrak,
    • vatra,
    • voda,
    • zemlja,
  • 5 Tanmantri  vrste opažanja osjetilnih objekata osjetilnim organima:
    • zvuk etera ušima,
    • dodir zraka kožom,
    • izgled vatre očima,
    • okus vode jezikom,
    • miris zemlje nosom.

Puruša, Prakriti, Mahat i Ahamkara, 11 Indrija, 5 Bhuta i 5 Tanmantri čine 25 elemenata toga filozofskog sustava. Puruša je među njima, živa, svjesna, vječna, beskrajna, nepromjenjiva, promatrač i uživatelj stvaranja, a nije njegov Stvoritelj. Ona je iznad triju guna, Sattve, Rajasa i Tamasa. Prakriti je također vječna i neograničena, sadrži kako materijalno tako i živo te stvara Univerzum putem povezanosti s Purušom.

Ljudsko se tijelo sastoji od dva omotača:

  1. tijelo suptilnih tvari koje se sastoji od Mahata, Ahamkare, 11 Indrija i 5 Tanmantri,
  2. tijelo grubih tvari sastavljeno od 5 Bhuta – zemlje, vode, vatre, zraka i etera.

Kao ni duša tako ni tijelo finih tvari ne umire, već ide zajedno s Atmom iz tijela u tijelo. Samo tvarno tijelo umire, što znači da se ponovno rastvara u pet elemenata od kojih je i nastalo.

Tri gune u Sankhja sustavu imaju vrlo veliku ulogu. Prije stvaranja u Prakriti vlada stanje potpune ravnoteže među gunama. Poslije stvaranja te su osobine ili sile izražene u ljudima u različitim sastavima. Prema povezanosti tih triju osobina postoje različiti karakteri. Ako prevladava Sattva govorimo o dobru karakteru, a u lošega karaktera prevladava Tamas. Sastav triju guna ovisi o svijesti svake pojedinačne individue.

25 elemenata Sankhja i Joga filozofije:

PURUŠA – JASTVO, ATMA

  • PRAKRITI – priroda
  • PURUŠA – prožima sve.
  • PRAKRITI AVJAKTA – Kaos,
  • MAHAT – Univerzalna inteligencija,
  • AHAMKARA – Rađanje individualnoga, ego,
  • MANAS – Središnji osjetilni organ ili um

MANAS vodi INDRIJE – osjetila kroz osjetilnu podsvijest.
INDRIJI, organi spoznaje i djela imaju kvalitetu Rađasa.

5 osjetila spoznaje su GJANA-INDRIJI:

  1. Sluh – Šrotra-uši
  2. Opip – Tvača-koža
  3. Vid – Čakšu-oči
  4. Okus – Đihva-jezik
  5. Miris – Ghrana-nos

5 osjetila djela su KARMA-INDRIJI:

  • Govor – vani-usta
  • Hvatanje – pani-ruke
  • Pokret – pad-noge
  • Reprodukcija – upastha-reproduktivni organi
  • Organi za izlučivanje – guda-organi zlučivanja i spolni organi

5 MAHA-BHUTHA – elemenata grubih tvari imaju kvalitetu tamasa:

  •  Akaša – eter
  •  Vaju – zrak
  •  Teđas – vatra
  •  Apas – voda
  •  Prithvi – zemlja

5 TANMANTRI – subtilni elementi, imaju Sattva kvalitetu:

  • Šabda – zvuk
  • Sparša – dodir
  • Rupa – oblik
  • Rasa – okus
  • Gandha – miris

JOGA-ŠASTRA PATANJALIJA

Taj je sustav utemeljio RIŠI PATANJALI, koji je napisao 194 Sutri podijeljenih u četiri dijela. Osim na 25 elemenata koje je opisala Sankhya škola odnosi se još i na Boga. Patanjali priznaje nužnost poznavanja tih elemenata, ali izlazi i izvan toga. Prema njegovu učenju odvajanje duše od prirode, koje je nužno za oslobođenje od tuge, moguće je pomoću tehnika joge kao što su koncentracija i meditacija, koje on točno opisuje u svojim sutrama. Patanjali istražuje različita stanja duha nakon prevladavanja jedne od triju guna:

  • dobro ili sattvično,
  • mješovito ili rajastično,
  • loše ili tamastično,

koje su prisutne u svakoj individui. Opisuje tehnike koje se mogu postići koncentracijom i umirenjem duha, kao i prepreke koje se pri tome pojavljuju, postupne korake duhovnog razvoja i njihovo djelovanje na putu samospoznaje. Patanjali definira Jogu kao tehniku za nadziranje zaposlenosti uma. On nas uči da nije moguće umiriti um prije no što ga zajedno s njegovim aktivnostima ne dovedemo pod nadzor koji je pretpostavka za oslobođenje. Na putu do postizanja tog nadzora uma mnogo je prepreka, npr. bolest, ponos, gubitak volje, nemarnost, nesposobnost koncentracije, neznanje, pohlepa, depresija itd. Sljedbenik njegova učenja treba svakodnevno vježbati koncentraciju i meditaciju na Božje vrline, za postizanje željenog cilja. Patanjali također navodi 2 vrlo korisna oruđa kojima se mogu savladati prepreke na tom putu. Abhjas ili stalna vježba koncentracije ne zapažajući poteškoće ili Vairagja, neprekidna vježba ravnodušnosti prema plodovima rada i neodustajanje od strpljivosti unatoč neuspjesima. Patanjali daje točne opise i upute za postizanje nadzora uma pomoću reguliranja i konačno zadržavanje daha, zatim pravila življenja, pravilnog meditiranja, tehnika reguliranja daha, različitih objekata koncentracije, npr. Bog, srčana, čeona ili tjemena čakra (Anahata, Agja, Sahasrara). On također opisuje očekivanja i djelovanja vježbi koncentracije i meditacije. Patanjali izvješćuje o brojnim natprirodnim moćima koje se mogu postići koncentracijom i meditacijom, npr. poznavanje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, čitanje misli, vladanje osjećajima gladi i žeđi, spoznaja istinskog Ja itd., do konačnog postizanja oslobođenja Atme. Patanjali pritom upozorava na davanje prevelike važnosti nastajanju tih natprirodnih ili psihičkih moći. Sebično ih primjenjujući sprečavamo oslobođenje – jedini cilj istinske predanosti.

Patanjali opisuje stanje svijesti koje se postiže koncentracijom i meditacijom kako slijedi:

  • mir uma koncentracijom na određeni objekt,
  • ili viši stupanj kada je aktivnost uma djelomice usmjerena i potpuno pod nadzorom.

Samo to posljednje stanje uma vodi k stvarnom odvajanju duše od prirode, što i jest ljudski cilj – oslobođenje.

MIMANSA-ŠASTRA

RIŠI ĐAIMINI napisao je više od tisuću Sutri koje su podijeljene u 12 poglavlja. Prema njegovoj filozofiji jedini put za prevladavanje tuge jest ispravno izvođenje obreda opisanih u Vedama. Vede su za njega nepromjenjiva istina i autoritet. Izvođenje vedskih obreda ne očekujući njihove plodove, vodi, prema njegovu učenju, do oslobođenja od ponovnog rađanja. Zato se taj filozofski sustav bavi tumačenjem obrednih pravila i objašnjava njihovo točno izvođenje. Kao i u Njaji ovdje se također raspravlja o izvorima istinskog znanja (to su vlastiti nadzor, slušanje drugih, istovremeno zaključivanje i učenje metoda). Kao i Vaišešika i tu se nalaze tekstovi o različitim vrstama i osobinama stvari, njihovim funkcijama, sličnostima i razlikama. Kao i u prethodnim sustavima razgovara se o duši, umu, tijelu, elementima i osjetilima. Pritom se posebno mjesto pridaje zvuku, onoj nepogrešivoj stvarnosti zvuka predstavljenoj riječima Veda koje su temelj toga filozofskog sustava. Ta škola također priznaje zakone karme i ponovnog rađanja, a Bog se ne spominje kao u Sankhji. Nade za oslobođenje polažu se u predanom izvođenju vedskih obreda, koji se izvode s duhovnom sviješću o dužnostima i bez traženja nagrada zauzvrat. Oslobođenje ovdje znači svjesnu savršenu sreću putem spoznaje istinskog Jastva.

VEDANTA-ŠASTRA

Veda = Vede, anta = kraj.
Vedanta ima dva značenja:

  1. dostupno znanje o vedama,
  2. bit Veda.

VEDANTA je također kraj ili savršenstvo znanja. Tu filozofsku školu utemeljio je VED-VJAS, koji je napisao 555 Sutri podijeljenih u 4 poglavlja. Prema njegovu učenju, za ljude postoji jedina mogućnost oslobođenja od tuge postojanja, a to je istinsko znanje o Bogu, o čovjeku, o Univerzumu itd., kao što je razloženo u Vedama i Upanišadama. Vedanta škola dijeli se u 3 podskupine, prema njihovu shvaćanju, veze između Boga i Univerzuma:

  1. apsolutno jedinstvo ili ADVAITA,
  2. relativno jedinstvo ili VIŠISTA-ADVAITA,
  3. dvojnost ili DVAITA.

ADVAITA

ili apsolutno jedinstvo priznaje Boga kao jedinu stvarnost kozmosa i promatra sve stvoreno kao nestvarno. Ništa drugo ne postoji doli beskrajni Brahman. Stvaranje je samo prava bit našeg neznanja, a ta će nam zabluda postati jasna istog časa kad nestane neznanje. ŠANKARAĆARJA, koji je živio u 8. st. bio je jedan od najznačajnijih predstavnika te filozofije. On je iznio bit Vedanta filozofije u svom dijelu "VIVEKA ĆUDAMANI" (znači: Dragocjenost razlikovanja).

VIŠISTA-ADVAITA

ili relativno jedinstvo prihvaća Boga kao krajnju stvarnost, ali priznaje još i dva načela kao istinu: um i istinu – iako se oni čine kao dva aspekta jednoga. RAMANUJA iz 13. st. bio je glavni predstavnik tog smjera.

DVAITA

ili dvojnost postulira raskol između Boga i Univerzuma. Ta škola zastupa stajalište da koliko god ljudska duša želi doći blizu Bogu, nikada se s njim ne može sjediniti te da su um i priroda stvarnosti odvojene od Boga. MADHURA-AĆARJA (14. st.) bio je veliki filozof te škole.

Zapisi Advaite odlikuju se briljantnom logikom i dokazivanjem. Relativno jedinstvo je vrsta kompromisa između idealne logike i ograničene ljudske spoznaje, a dualistički je smjer izraz predanosti Bogu. Unatoč postojanju razlika, sva se tri smjera pridržavaju osnovnog učenja Veda i Upanishada.
Vedanta filozofija je posljednja i najrasprostranjenija od 6 indijskih filozofskih sustava. Ved Vjasa poriče učenje Sankhje da se stvaranje događa kroz Prakriti (prirodu) i njezinu povezanost s Purušom (dušom). Pozivanjem na Vede i Upanishade on tu podvlači da je Univerzum stvorio Bog iz njega samoga u ime pomoći Njegovoj božanskoj maji.
Mnogi su filozofi pisali rasprave i tumačenje Vedante. Najznačajniji od njih je ŠANKARAĆARJA koji zastupa teoriju apsolutnog jedinstva, dakle Advaite. Za njega postoji samo jedna istina – Bog. Cijeli Univerzum i stvaranje nestvarni su i pokazuju se kao istinski samo kroz božansku maju ili iluziju. Stvaranje svijeta od strane Boga i iz njega samoga može se usporediti s paučinom za koju pauk sam proizvodi materijal u svom tijelu. Naša zabluda odnosno realnost Univerzuma jest u našem neznanju, kao što čovjek u zabludi smatra da je komad užeta koji leži na zemlji zmija ili da je voda zrcalo.

Spoznaja jedinstva Boga sa kreacijom može se postići trima tehnikama:

  1. proučavanjem ili slušanjem svetih spisa,
  2. meditacijom na činjenice u tome sadržane,
  3. samadhijem ili duhovnim čišćenjem kojim se na koncu dozna ili spozna istina.

Osim toga Vedanta daje točne upute za pročišćavanje uma, koje omogućuju spoznaju najviše istine o Bogu i Univerzumu, a pridržavajući ih se postiže se oslobođenje.

Simboli

Om

OM je prvotni zvuk iz kojeg je sve nastalo, esencija čitavog Univerzuma, Apsolut. Sastavljen je od 3 zvuka A-U-M koji predstavljaju prošlost, sadašnjost i budućnost, odnosno tri Božanska principa – Brahmu, Višnua i Šivu.

Yoga in Daily Life YouTube

Opširnije...

Sanjasa

Riječ Sanjasa na sanskritu znači odricanje. Sanjasi, svami, je onaj tko je primio sanjas dikšu i postao dio svetog reda sanjasija. Sanjasiji nose titulu svami ili u slučaju žena, svamini ili sadhvi. Svami doslovno znači muž, gospodar, vlasnik. U ovom slučaju to znači onaj koji je ovladao samim sobom.

Odricanje

Odricanje kao pojam treba pravilno shvatiti. Ovdje se radi o sanskritskoj riječi tjaga koja se prevodi kao napuštanje, puštanje, odricanje, odvajanje, odvezivanje. Pritom taj proces ne donosi bol, čežnju ili bilo kakav osjećaj nedostatka. Odvezivanje u ovom slučaju donosi beskrajnu sreću kao kad plod prirodno otpadne sa drveta, nitko ga nije na silu otrgnuo. Tjagi je onaj koji se odvezao u prirodnom procesu rasta svijesti, onaj koji u zagrljaju maje (nestvarnost, iluzija) ne vidi više ništa privlačno. I pri tom za njega nema razlike da li se radi o lijepim trenucima i uživanju ili patnji i bolu, maja, iluzija je za njega ista. No u tome postoji i daljnja dimenzija, biti tjagi znači odreći se svega, baš svega, ne samo dosadašnjeg načina života, odjeće i okruženja, biti tjagi znači potpuno se odreći svojeg malog ja i rastočiti se u Božanskom. 

Vairagja ima korijen u dvije riječi: vai – osušiti, presušiti i raga što znači boja, strast, osjećaji, interesi, vezanost. Netko je vairagi kada za njega sve svjetovne strasti i vezanost presuše, istope se.

Sanjasa i religija

Najbliže i najčešće spominjano objašnjenje je da je sanjasi hinuistički redovnik, a ne svećenik – pandit, no s druge strane, možemo reći da je to pojednostavljeno i ne odgovara do kraja istini jer sanjasi u suštini ne pripada niti jednoj religiji i istovremeno pripada svim religijama. Kaže se da sanjasa počinje tamo gdje formalna religija sa svojim ograničenjima završava. Za sanjasija sve su crkve, hramovi, sinagoge i džamije, tradicije i rituali jednako bliski i jednako strani. On je u potrazi za realizacijom istine direktno, sljedeći upute svog Gurua.

Tradicija sanjase

U tradiciji Sat Sanathan Dharme postoje dva životna puta. Put obiteljskog čovjeka koji ostvaruje svoju obiteljsku Dharmu, vodeći obiteljski život ispunjen Sat Sanathan Dharmom i duhovnošću, on je stup društva u kojem živi. Sanjasa je isto tako život u skladu sa Dharmom, ali Sanjas Dharmom. Sanjas dharma je život po načelu odricanja, potpunog odricanja od načina življenja obiteljskog čovjeka, dužnosti i obaveza obiteljskog života, uključujući i položaj u društvu, ambicije, bogatstvo i obiteljske veze. Umjesto toga sve svoje vrijeme sanjasi je posvetio meditaciji, svojoj jogijskoj sadhani, životu u ašramu, pomaganju drugima, traganju za Bogom i prenošenju svjetla duhovnosti obiteljskim ljudima.

Tradicija sanjase je dio svih svjetskih tradicija i društava i ne postoji niti jedna kultura koja nema sanjasije – ljude koji su ostavili svjetovnost i posvetili se potpuno višem duhovnom životu i pomaganju drugima u duhovnom napretku. Kroz vrijeme i na raznim mjestima su ih različito nazivali – sveci, mudraci, mistici, isposnici, redovnici,pustinjaci, filozofi…

Adi  Šankaračarja

Sam Gospod Šiva se smatra arhetipom sanjasija. On je poznat i kao Tjagešvar – Gospod sanjasija i jogija, onih koji se odriču. U novije vrijeme Adi Šankaračarja je uveo reforme sanjase i oformio sustav koji se i danas poštuje u Indiji. On je izgradio deset redova (desnami – deset imena) sanjase. Iako postoje različitosti u pravilima sanjase od reda do reda, bit i smisao su uvijek isti. Dašanami Sampradajaili Dasanami, doslovno znači – tradicija deset imena. To je redovnička tradicija ekadand ili onih koji su se odrekli svjetovnih stvari i lutaju, ne noseći ništa osim jednog potpornja, štapa znanja. To je tradicija Advaita Vedanta, koju je utemeljio Adi Šankaračarja. Ona je drugačija od tridandi-sanjase, Vaišnava sanjasija, koji nose tridand (tri  potpornja). Tridandi sanjasiji nose  svetu nit kao znak prihvaćanja odricanja. Svako bez obzira na spol, klasu, kastu, dob može dobiti sanjasu u ekadand red dašanami tradicije.

Tradicija Ekadand bila je ustanovljena u pradavna vremena ali zbog propadanja izazvanog Budizmom koji je i samo ogranak ekadande, Adi Šankaračarija je u 8. stoljeću naše ere uspostavio četiri matha – stupa koja su temelj održanja Sat Sanatan Dharme sve do današnjih dana.

Onaj tko dobije sanjasu u ekadand tradiciji dobije i jedno od deset imena povezanih sa sampradajom – tradicijom svoje škole.

  • Sarasvati
  • Tirtha
  • Aranja
  • Bharati
  • Ašrama
  • Giri
  • Parvat
  • Sagar
  • Vana
  • Puri

 

  • Sarasvati, Puri i Bharati su povezani sa Šringeri Šarada Pithom važnim Advaita mathom smještenom u Sringeriju. Tvrdi se da je to prvi od četri matha koja je osnovao Adi Šankaračarija.
  • Tirtha i Ašramasu povezani sa Dvaraka Pithom ili Dvaraka mathom koji je smješten u priobalnom gradu Dvarici u Guđaratu. To je mjesto hodočašća posvećeno Gospodu Krišni. Poznato i kao zapadni math i Kalika Math
  • Giri, Parvati Sagar povezani su sa Đotir mathom – država Uttarančal
  • Vana i Aranja su povezani sa Govardhan mathom – istočnim mathom koji je smješten u gradu Puri u Orisi.

Sanjas dikša

Gotovo sve duhovne filozofije kažu da prvo moraš umrijeti kako bi se ponovno rodio. Tako i prilikom sanjas dikše – inicijacije u sanjasu posvećenik simbolično dobiva nov život nakon što završi sve životne samskare. U Hinduizmu postoji 16 samskara koje svaki hindus treba obaviti, a zadnja, 16-ta je ceremonija pogreba, pri tom, kao što obično biva pri ulasku u novi život, sanjasi dobiva i novo ime i narančastu odjeću koju nose sanjasiji. Jedino inicirani sanjasi može inicirati nekoga u sanjasu, a obred, kao i 16 samskara, obično predvode panditi. U obrednoj vatri sanjasi spaljuje sve svoje dosadašnje karme i svjetovne vezanosti, postaje slobodan od svjetovnog života i obavezuje se na život po načelima sanjas dharme. Duhovni učitelj, Guru, zna kada je vrijeme da učenik postane sanjasi, kao što seljak zna kada je pravi čas da ubere plod sa stabla. Tek kada je vairagja potpuno zrela i svjetovnost nema više nikakvu privlačnost u očima posvećenika, on je spreman za sanjas dikšu. Narančasta odjeća koju sanjasiji nose je simbol vatre, pročišćenja, ali ujedno ta ista vatra će spaliti i samog sanjasija ako skrene sa puta i ne poštuje sanjas dharmu. Tako da je put sanjase najviši i lijep, ali istovremeno i vrlo zahtjevan i pun izazova.

Prilikom sanjas dikše, budući sanjasi daje nekoliko zavjeta, zavjet odricanja što uključuje odricanje od ega, odricanje od svjetovnih blaga i jednostavnost. Drugi je zavjet poslušnost, posvećenik daje obećanje da će slijediti tradiciju sanjas dharme i Guruvakju, riječ Gurua i prihvaća poslušnost svojoj Parampari – duhovnoj lozi iz koje dolazi. Treći je zavjet čistoće, čistoće u umu, osjećajima, djelima i riječima. U tom je djelu sadržana iahimsa – nepovrjeđivanje, osnovni princip Hinduizma. Svami, sanjasi, dobivši novi život od svog Gurua ne pripada više nikome, jer su sve veze svjetovnog života prestale, ali istovremeno pripada svima, cijelom svijetu. Njegov je zadatak širenje Božanske riječi i služenje čovječanstvu.

 

Ašram i satsang

Ašram

Ašram prema Vedskoj tradiciji i učenju Veda doslovno znači (a-dobrodošli, šram-raditi) mjesto gdje ste dobrodošli nešto raditi za druge i za sebe. Ašram tako označava mjesto gdje se radi na sebi u duhovnom smislu. To je mjesto duhovne aktivnosti kroz svakodnevno prakticiranje joge u svim njenim oblicima jednako, prakticiranje karma joge, bhakti joge, gjan joge i rađa joge uz način života koji omogućava potpuno posvećivanje tom zadatku. Ašram je mjesto gdje ćete naći utočište bez ikakve diskriminacije i gde ste uvijek dobrodošli. Ašram je utočište. Smisao života u ašramu je smisao joge, prosvjetljenje i mokša. U ašramu obično žive sanjasiji i aspiranti koji  žele i imaju mogućnost potpuno posvetiti jedan period svog života duhovnosti. Smisao postojanja ašrama je i taj da predstavlja mjesto duhovnog okupljanja za ljude koji ne žive u ašramu nego vode svjetovan život. Ašrami su, slobodno možemo reći, svjetionici i luke na burnom moru samsare. U ašramu, na satsanzima, obnavlja se duhovna snaga kako bi i u svakodnevnom životu čovjek mogao ostati usredotočen na Sat Sanatan Dharmu i Boga te kako bi lakše prepoznao i izbjegao zamke maje – svjetovnosti. Ašrami osim redovnih satsanga i organiziranih aktivnosti joge za zajednicu često imaju i gurukule (škole u kojoj učenici stanuju i osim svjetovnih znanja prakticiraju i duhovne vještine), Gosale (mjesta za stare i bolesne životinje o kojima se brine) i slično. U stara vremena ašrami su stanovnicima kraja gdje je ašram smješten predstavljali glavnu točku okupljanja, mjesta sigurnosti, mjesta gdje su učenici i mještani dolazili svom učitelju-Guruu na daršan i po savjet, mjesta gdje su mogli dobiti svaku vrstu pomoći i smjernice za svoj život. Isti taj smisao imaju ašrami i danas.

Osim toga značenja, ašram označava i četiri razdoblja života u skladu sa Sanatan Dharmom:

  • Brahmačarija ašram (dob do 25 godina) je doba učeništva i celibata, kada se posvećujemo učenju, učenju duhovnih disciplina i svjetovnih znanja.
  • Grahasta ašram (od 25 – 50 godina) je vrijeme za stvaranje obitelji i domaćinski način života. Vrijeme je to kada se duhovne aktivnosti provode uz svjetovan život i kroz pomaganje drugima.
  • Vanaprastha ašram (od 50 – 75 godina) je vrijeme da se čovjek više posveti duhovnosti, a zajednici i svojoj okolini predstavlja uzor, savjetnika i prenositelja tradicije i kulture na mlađe naraštaje.
  • Sanjasa ašram (od 75 godina nadalje) je vrijeme za potpuno povlaćenje od svijeta, prestaju sva svjetovna zaduženja i pozicije. Sanjasa se kao životni put može izabrati u bilo kojem životnom dobu.

Pravila ponašanja u ašramu

Ašram je mjesto duhovnosti, mira i unutarnje radosti. To je mjesto duhovnog rada – kako unutarnjeg tako i vanjskog. Stoga u ašramu treba njegovati i održavati atmosferu svetosti, sklada, razumijevanja, jedinstva, nesebičnosti i služenja. U ašramu nisu prikladni razgovori niti aktivnosti u suprotnosti s duhovnim principima i ahimsom (sveobuhvatnim nenasiljem). Ašram svake duhovne škole ima i svoj poseban kodeks, no postoje i neka opća pravila. U ašramu nije preporučljivo razgovorati o svjetovnim temama, politici, neozbiljno ponašanje, kritiziranje, ogovaranje, dolazak u neprikladnoj odjeći ili dolazak u neodgovarajuće vrijeme (za vrijeme, meditacije, molitve, drugih programa i noćnog odmora). Odjeća u kojoj se dolazi u ašram treba poticati duhovnu atmosferu i biti čista, a neke škole imaju i svoje „uniforme“ koje treba shvatiti kao npr. kimono u borilačkim vještinama – to je odjeća kojom odajete poštovanje ašramu, svojoj školi, učitelju i na kraju sebi samima i svima oko vas.

Satsang

Satsang je doslovno „susret sa istinom“. Sat na sanskritu znači istina, a sanga je društvo. Satsang predstavlja susret sa najvišom istinom i prosvijetljenim Guruom. Satsang je jedan od devet dijelova bhakti joge prema Naradinim Bhakti sutrama, a nasuprot satsangu (dobro društvo u kojem njegujemo svoju duhovnost i bhakti, a vodi nas Uttana – naprijed u duhovnoj evoluciji) postoji i kusang (loše društvo, Patana –  koje nas vodi u propadanje u duhovnoj evoluciji). Rečeno je da je satsang toliko važan da samo jedna riječ sa satsanga može spasiti život, a o tome postoji i bezbroj priča i bhađana

Oltar

Oltar je mjesto gdje „stanuje“ Bog. Oltar i predmeti na njemu su mjesto gdje možemo fizički izraziti naše obožavanje, molitve i predanosti Svevišnjem, univerzalnoj istini, u kojem god obliku ga štovali. To je središnje mjesto svakog hrama, ašrama, ali i domova ljudi. Prema našem poimanju Boga, na oltaru će se naći određene slike i predmeti.

Oltar je jedno od mjesta gdje se izvodi puđa. Puđa je čin kojim štujemo Gospoda kroz pjevanje mantri, molitve i određene rituale. Puđa je za bhaktu direktan odnos sa Bogom i Guruom. Postoje puno oblika i vrsta puđe, no zajedničko im je jedno, to je čin štovanja Svevišnjeg u nekom od njegovih aspekata. Jedna od najčešćih je Guru puđa, puđa koja nije određena čvrstim pravilima ceremonija. Sljedeći predmeti će se naći na oltaru hinduizma (ovdje nema pravila i nije nužno da svaki oltar sadržava sve navedeno):

Slike i fotografije – Na oltaru su obično slike svetaca i božanstava. Posvećenici, bhakte, na oltaru imaju fotografiju vlastitog Gurua i loze prosvijetljenih učitelja, Guru Parampare kojoj on pripada.

Trozubac – oružje i jedan od simbola gospoda Šive. Tri zupca simboliziraju tri Božanske šakti (snage). Iććha šakti – snagu volje, krija šakti – snagu djelovanja i gjan šakti – snagu mudrosti. Ujedno predstavljaju i tri glavna nadija – idu, pingalu i šušumnu.

Uljanica – Uljanica je jedini predmet koji je obavezan na svakom oltaru. Svjetlo simbolizira znanje, a tama neznanje. Svjetlo razgoni tamu kao što znanje razgoni neznanje, bez truda, samom prisutnošću. Gospod je princip znanja, Ćetanija, svijest, inteligencija koja je izvor svog znanja. Ruku onoga koji pali uljanicu se poštuje kao Gospoda samog. Znanje je trajno unutarnje bogatstvo kojim se postižu sva dostignuća. Tako palimo uljanicu kao simbol najvećeg poštovanja prema znanju, najvećem od sveg bogatstva. Uljanica, posuda, se smatra ženskim principom dok je plamen muški princip. Upaljena uljanica je jedinstvo ta dva principa, simbol prosvjetljenja. Guru svojim plamenom samorealiziranog pali, prenosi svjetlo  na svoje učenike koji su neupaljene svjetiljke.

Agarbati (mirisni štapići) – Miris je „hrana“ Bogovima, ali i Rakšasima (demonima). Tako lijepi mirisi ugađaju, dozivaju dobru energiju, dok mirisi krvi i alkohola, prizivaju Rakšase. Mirisi pročišćavaju i mijenjaju energiju okoline.

Zvono (Ghanta)Ghanta se koristi upuđama za prizivanje Bogova. Zvonjenje zvona proizvodi poseban zvuk koji predstavlja poštovanje i pozdrav. To je zvuk Oma – univerzalno ime Gospoda. Taj povoljan zvuk kao i mirisi pročišćava okolinu i našu unutrašnjost. Također zvuk zvona otklanja bilo kakve nepovoljne zvukove ili galamu koja iritira i koja bi mogla ometati puđu i božansku atmosferu te unutarnji mir. Molitva ili bilo koja vrsta službe je nepotpuna bez zvuka zvona.

Kamfor (karpuras) – Karpuras ima jedinstveno mjesto u hinduističkim ritualima i tradicionalnoj puđi. On je čist, bijele boje i kad gori daje određenu nijansu plamena te izgara u potpunosti bez ostatka. Paljenje kamfora pred Bogom simbolizira paljenje iluzija, ega sa vatrom istinskog znanja. Na taj način se stapamo sa Bogom ne ostavljajući nikakav „ostatak“.

Riža Akšat znači neslomljeno rižino zrno bez ljuske koje se nudi radi blagostanja. Ujedno simbolizira snagu i postojanost mozga i simbol je mira. Zrno riže bez ljuske je sjeme koje ne može proklijati i simbolički znači zadnje rođenje, izlazak iz kruga rađanja i smrti kroz prosvjetljenje. Nuđenjem takvog rižinog zrnja u puđi potvrđujemo svoje stremljenje ka tome da živimo načinom života kojim ćemo postići prosvjetljenje.

Školjka – U Vedama je napisano Nada rupa Parabrahma – Oblik Najvišeg je zvuk. Šankha (školjka) simbolizira svojim zvukom čistoću i početak, ona pročišćava okolinu od svega lošega, negativne energije i bolesti. Zvuk i vibracija  školjke je zvuk Oma. Stvaranje zvuka puhanjem u školjku označava blagoslov za početak i kraj. Kada školjku prislonimo uhu, u njoj ćemo čuti zvuk Oma bez ikakvog našeg sudjelovanja i radnje, tako je i zvuk Oma potaknuo kreaciju iz totalnog mirovanja šunjakaše (uspavana potencijalna energija, praznina, latentna mogućnost). Kreacija je započela time što se Božanska svijest očitovala kroz taj prvi zvuk, zvuk Oma. U zvuku Oma Božanska šakti je ujedinjena u svoja tri elementa – Brahma, Višnu i Šiva.

Prašad Prašad je još jedna od stvari ponuđena na oltaru. To je naša ponuda Gospodu i najčešće je prašad sladak. Prašad može biti voće, orašasti plodovi, kristalizirani šećer, razne slastice. Nakon što je hrana ponuđena Bogu kroz mantre i molitvu, ona postaje prašad, tako da svaki naš obrok postaje prašad ako ga pripremimo s ljubavlju i prvo ponudimo Bogu na oltaru uz molitvu pa tek onda podijelimo sa drugima. Takva hrana je nektar i lijek za svakoga.

Na oltaru se još mogu naći Šiva Lingam (predstavlja Šivu, čistu svijest, Purušu), kipovi ili slike Ganeša, Lakšmi, Sarasvati... Cvijeće je također nezaobilazni dio ponude na oltaru, a cvjetne male i latice osim što također nude miris, ukrašavaju fotografije svetaca i simboliziraju našu ljubav i predanost.

Kumbha Mela

Susret svih naših osjetila, uma, svijesti, Atme i Đive je Kumba Mela.
Posuda (Kumbh) je naše tijelo. U nama je stalna borba između Deva (božanskih osobina) i asura (demonskih kvaliteta), a što će prevladati ovisi o nama".

Paramhans Svami Mahešvaranada,
Zagreb, 22.6.2010, predavanje “Kumbha Mela”

Kumbha Mela je masovno hodočašće na kojem sudjeluju milijuni ljudi. Događa se svakih 12 godina na 4 lokacije koje se izmjenjuju: Prajag (Ilahabad) gdje se spajaju rijeke Ganga, Jamuna i Sarasvati, Haridvar na Gangi, Uđain na rijeci Kšipri i Nasik na rijeci Godavari. Ardh Kumbha Mela se održava svakih 6 godina u Haridvaru i Prajagu, a Purna (potpuna) Kumbha Mela se uvijek održava u Prajagu svakih 12 godina. Maha Kumbha Mela (velika Kumbha Mela) dolazi nakon svakih 12 Purna Kumbha Mela (svakih 144 godine) i održava se također u Prajagu (Maha Kumbha Mela je bila 2001. godine, na njoj je sudjelovalo oko 60 miliona ljudi, čineći tako najveće okupljanje ljudi na svijetu).

Porijeklo naziva Kumbha Mele

Prema drevnim tekstovima iz Purana, devasi i asure (bogovi i demoni) su miješali ocean kako bi dobili amrit (nektar besmrtnosti). Nakon što su skoro uništili svijet ipak su dobili posudu nektara, no tada je počela užasna borba oko toga kome će nektar pripasti. Tijekom te borbe, Đajanta, Indrin sin je nosio kumbhu amrita (riječ kumbha znači posuda) i iz nje su četiri kapi pale na zemlju i to u Prajagu, Uđainu, Nasiku i Haridvaru. Tragajući za „nektarom besmrtnosti“ odnosno samorealizacijom i oslobođenjem duhovni tragaoci posjećuju ta četiri mjesta, a pri posebnim konstelacijama na njima se održavaju Mele (mela znači okupljanje).

Obredno kupanje i okupljanje svetaca 

Kupanje u svetim rijekama tijekom Kumbha Mele smatra se vrlo značajnim dijelom života svake duhovne osobe jer donosičistoću tijela i duše i vodi ka oslobođenju. Majci Gangi se predaju svi grijesi da ih pročisti, ali na dar joj se nude i dobra djela i molitve. Osim toga, na Kumbha Melama se već tisućama godina, na tim istim mjestima, okupljaju sveci i prosvijetljeni učitelji. Jedinstvena je to prilika kada se na jednom mjestu u isto vrijeme nađu Mahatme, Paramhanse, prosvjetljeni učitelji, sadhui… i tako već tisućama godina. Kaže se da svako zrno pijeska na Kumbha Meli nosi neizmjeran blagoslov jer ga je dotaknulo stopalo sveca, zrak koji se udiše nosi blagoslov jer je vjetar ga donio sa tijela nekog sveca. Mjesta su to gdje legende i priče nisu daleki i nedostižni već postaju život i svakodnevnica, a tradicije i religije se stapaju u jedno, ono iz čega su proizašle, Sat Sanatan Dharmu. Kumbha Mela je duhovnim tragaocima taj trenutak kada duhovni život dobiva još jednu dimenziju sreće i ispunjenja koji daju poticaj za nastavak putovanja prema cilju – Atma Gjani.

Haridvar

Prema hinduističkoj mitologiji Haridvar je jedno od sedam najsvetijih mjesta jer se vjeruje da su Bogovi u Haridvaru ostavili tragove svojih stopala. U starim spisima nazivan i Majapur, Gangadvar i Mokšadvar, Haridvar uvijek ostaje najvažnijim mjestom hodočašća za Hinduse.

Haridvar leži u podnožju Himalajskog područja Šivalik, a legenda kaže da je Gospod Šiva poslao Gangu da utaži žeđ ljudima tako što ju je ispleo iz svoje uvezane kose (punđe) pa se ona spustila u polja Haridvara. Odavde Ganga nastavlja prema istoku i jugu kroz Ilahabad (Prajag), Varanasi, Patnu i Kalkutu sve do Ganga Sagara, gdje se spaja s oceanom.

Tijekom čitave godine posvećenici i vjernici iz cijelog svijeta dolaze u Haridvar radi hodočašća, izvode puđe, molitve i obredna kupanja.

No, posebna prigoda za hodočašće i ono počemu je Haridvar poznat su Kumbh i Ardh Kumbh Mela  koje se održavaju svakih 12 godina solarnog ciklusa. Tada se milioni posvećenika i posjetitelja uranjaju u najsvetiju indijsku rijeku kako bi postigli oslobođenje. Uz to jedan od najljepših prizora u to vrijeme je pjevanje Aarti (molitve) na Har ki Pauri ghatu (ghatovi su ulazi/prilazi/stepenice na Gangu) sa stotinama sudionika i uljanicama koje plutaju niz Gangu.

Prajag (Illahabad)

Originalno ime ovoga grada je Prajag, kako ga i danas zove večina hindusa. Prajag znači sveto mjesto spajanja dvije ili više rijeka, ušće. U Iilahabadu se spajaju sve tri svete rijeke Indije Ganga, Jamuna i Sarasvati i to se smatra najsvetijim od svih ušća u Indiji. Prajag je drugi grad po starosti u Indiji, a nazivaju ga i Thirti Rađ (kralj svih mjesta hodočašća). Mjesto na kojem se sreću sve tri rijeke se naziva Sangam (ujedinjenje) i to je središnje mjesto za hodočasnike, na Sangamu se za vrijeme Kumbha Mele okupljaju milioni ljudi te ono postaje mali grad unutar grada. Vjeruje se da je ašram velikog sveca Bharadvaje u kojem su Gospod Rama, Sita i Lakšman bili za vrijeme svog progonstva bio smješten na Sangamu.

Adi Šankar i njegova četiri učenika 

Adi Šankar je imao četiri glavna učenika koji su se zvali Padampad, Hastamalak, Surešvar i Trotak. On je i osnovao 4 pitha (pith doslovno znači stolica, ovdje ima značenje loze (kao duhovna loza, obiteljska loza itd.): Đjotir Math (Math je manastirski red, samostan) na sjeveru, Šringeri Math na jugu, Govardhan Math u mjestu Đagannath Puri na istoku i Sarada Math na zapadu, a svakog od svojih četiri učenika je postavio za poglavara jednog matha. Učenici Hastamalaka (Govardhan Math, Đagannath Puri) pišu "Van" i "Aranja" u nastavku svojih imena. Učenici Surešvara (Đjotir Math, Badri Math) nose nastavak svojim imenima "Giri", "Parvat" i "Sagar", a Trotakovi učenici (Šringeri Math) pišu "Puri", "Bharthi" i "Sarasvati" iza svojih imena. Tako su svi sanjasiji uzimali jedno od tih prezimena što je izrodilo instituciju Dasnami (10 imena) među sanjasijima. Dasnami redovnici su podijeljeni u dvije kategorije, oni koji nose spise – Šastradari i oni koji drže oružje – Astradhari. 

Akhare i povijest nastanka akhara

Sanatan Dharma i mladi sadhui

Tijekom invazije Mahmud Gazurija, Mohammad Ghorija i Taimura, tisuće hinduističkih hramova su bili sravnjeni sa zemljom, a milijuni hindusa ubijeni. Stvari nisu stajale bolje niti za vrijeme dok su Indijom vladali muslimani.
Spoznavši opasnosti od teroriziranja i progona sljedbenika Sanatan Dharme od fanatika i agresora ostalih vjeroispovijesti, AdiŠankara je shvatio da samo duhovna snaga nije dovoljna. Nastojao je da mlađi sadhui steknu i mišićnu snagu kroz fizičke vježbe te da steknu vještinu rukovanja oružjem. Mathovi u kojima su se vježbale takve vještine su postali poznati kao “akhare” (dolsovno: mjesto za hrvanje). 

Adi Šankara je savjetovao akharama da se odupru silom, ako je to potrebno, progonu hindusa i oskvrnuću njihovih svetišta. Tijekom muslimanske invazije i muslimanskog vladanja, te su akhare bile barijera od napada na hinuduse, njihova svetišta i institucije. Mnogo puta su naoružani članovi akhara hrabro pružili otpor progonu hindusa i oskvrnuću svetišta. Nerijetko su vladari tražili pomoć od Naga vojnika u svojim ratovima. Oni su slavno izvojevali mnoge bitke, a brojna snaga određenih akhara je dosezala i do 40.000 ljudi. Nakon indijske neovisnosti, akhare su izgubile svoj vojni karakter, a njihovi sveci su se snažno posvetili propovijedanju i promicanju vječnih vrijednosti drevne indijske kulture i filozofije. 

13 Akhara 

Postoji 13 akhara u Haridvaru i svaka od njih, pod vodstvom visoko cijenjenog sveca, ima brojne Mahamandalešvare. Većina njih ima svoje vlastite ašrame i učenike i izvan Haridvara.

Atal Akhara, najstarija ustanovljena je 646. godine u Gondvani. Ta je akhara oživljena 1704. godine i njeno glavno sjedište je u Patanu, makar postoji i ašram u Kankhalu. Sadašnji poglavar akhare je Ačarja Sri Mahamandalešvar Mangalanand Giri.

Maha Nirvani Akhara je izdanak Atal Akhare. Sedam sadhua Atal Akhare je na to što im je uskraćen Gađanandđijev prašad otišlo i započelo tapas na Gangasagaru. Imali su daršan Kapil Munija i sa njegovim su blagoslovom ustanovili akharu 748. godine blizu Nil Dhara u Haridvaru. 1260. godine 22 000 Naga svetaca pod vodstvom svog srčanog vođe Mahanta Bhavand Girija, oslobodili su Kankhal od muslimanskih osvajača i sadašnja akhara je točno na tom mjestu gdje su oni postavili svoju prvu zastavu. Ova akhara posjeduje hram Dakšesvar, a njen sadašnji poglavar je Ačarja Sri Mahamandalešvar Višvadevanand.

Avahan Akhara  je ustanovljena 646. godine i reorganizirana 1603. godine. Glavno sjedište ove akhare je Dasamegh Ghat u Varanasiju (Benares). Ima i ašram u Rišikešu. Svami Anupgiri i Umrao Giri iz te akhare su bili slavni ratnici. Sadašnji ačarja je Sri Mahamandalešvar Svami Šivendra Puri.

Anand Akhara je ustanovljena u Beraru (država Madhja Pradeš) 855. godine, a njen glavni centar je u Varanasiju, makar ašrame ima i u Haridvaru. Njen ačarja je Mahamandalešvar Devanand Sarasvati.

Niranđani Akhara je ustanovljena u Mandvi (Guđarat) 903. godine. Njen glavni centar je Daranganđ, Allahabad. Imaju prekrasan ašram kod Dam Kothija u Haridvaru. Mansadevi i Vilvakesar hramovi u Haridvaru pripadaju toj akhari. Sadašnji ačarja je Sri Mahamandalešvar Punjanand Giri.

Đuna Akhara se naziva i Bhairav Akhara. Ustanovljena je 1145. godine u Karan Prajagu, Uttarkhand. Njen glavni centar je Mara Hanuman Ghat u Varanasiju, a njen ašram u Haridvaru je blizu Majadevi hrama koji posjeduju. Njihov ačarja je Sri Mahamandalešvar Lokešanand Giri.

Agni Akhara je ustanovljena 1136. godine i njihov je ačarja Sri Mahamandalešvar Svami Prakašanand Maharađ.  

Gore navedenih 7 akhara su od Naga svetaca. Osim toga, postoje dvije akhare Udasin Sampradaje – Bara Udasin Akhara i Udasin Naja Akhara, jedna Nirmal Akhara i tri akhare Vaišnav Bhairagi Sampradaje – Digambar Ani  Akhara, Panč Ani Akhara i Nirmohi Ani Akhara.  

Šahi Snana

Prigodom Šahi Snana (kraljevskog kupanja) Maha Kumbha Mele, Mahamandalešvari, Mahante, Ačarje i poglavari svih tih 13 akhara sudjeluju u lijepo ukrašenoj procesiji do mjesta kupanja.

Inicijacija u Mahamandalešvara
u Alahabadu tijekom Kumbha Mele 2013.

U srijedu 13.02.2013. u Prijag Rađu (Alahabadu) u Indiji, gdje se više od 140 milijuna ljudi kupalo na sjecištu triju svetih rijeka Gange, Jamune i Sarasvati, dva su Hrvata postala mahamandalešvari.

Na Kumbha Meli, poglavari hinduističkog samostana su dvojici Hrvata s tom najvišom inicijacijom u mahamandalešvare iskazali za strance izuzetno rijetku i veliku čast.

Ta je titula jednakovrijedna tituli nadbiskupa u kršćanstvu. Novi mahamandalešvari su Mahamandalešvar Swami Gyaneshwar Puri  i Mahamandalešvar Swami Vivek Puri koji su studirali indijsku mitologiju, povijest, duhovnost i sanskrtski jezik. Mahamandalešvar Swami Vivek Puri je i predsjednik Hinduističke vjerske zajednice Hrvatske.

 

 

 

Linkovi (na engleskom):

Kumbha Mela, 2010

Review of Kumbha Mela, 1998