Vede i Upanišade
Gajatri mantra
Om bhur bhuvah svah tatsavitur varenjam
bhargo devašja dhimani dhijo jo nah praćodajat
Om meditirajmo na blagoslovljeno Božansko Svjetlo, dostojno divljenja, koje je učvršćeno u našim srcima. Neka Ono rasvijetli sve naše mogućnosti, neka vodi naš intelekt i neka brzo prosvijetli naše razumijevanje.
Vede
Vede su najstariji duhovni zapisi svijeta. Doslovno značenje riječi Veda je znanje – najviše znanje o Bogu i čovjeku. Vede su duhovna istina koju su rišiji primili u meditaciji direktno od Boga putem Dev Vani – Božjeg glasa i prenosili ih dalje sa Učitelja na učenika usmenom predajom. Otuda se Vede također nazivaju i Sruti što znači – ono što je čuveno. Postoje 4 Vede: Rig, Sama, Jađur i Atarva Veda, a rišiji koji su ih primili i dalje prenosili su bili:
Agni Riši – Rig Veda, Vaju Riši – Sama Veda,
Aditi Riši – Jađur Veda, Angiras Riši – Atharva Veda
Vede su usmeno prenošene sve do Mahariši Ved Vjasa koji ih je zapisao. Starost Veda je od samog početka univerzuma, a kaže se da su na Zemlji bar 20 tisuća godina. Rig-Veda i Sama-Veda napisane su u stihovima, Jađur-Veda u prozi, a Atharva-Veda pretežno u prozi i djelomično u stihovima. Vede sadrže sveukupno više od 24.000 mantri. Najstarija i najopsežnija je Rig-Veda sa 10.000 mantri. Himne Rig, Jađur i Sama Vede usmjerene su raznim božanstvima i bogovima prirode, zemlje, vatre, kiše i slično, radi blagoslova koji osiguravaju mir, sreću i blagostanje. Jedan dio Veda također su i pravila za tumačenje vedskih ceremonija i filozofskih rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti. Svaka od četiri Vede sadrži četiri dijela koja se nazivaju Veda Samhite. Svaka Veda obilježena je Mahavakjom (maha – velika, vakja – riječ) koja prenosi suštinu znanja o sjedinjenju Đive – Jastva i Brahmana – Apsoluta, najvišeg Jastva.
PRAĐNJANAM BRAHMA – Rig-Veda i Taittririja-Upanišada
„Brahman je čista svijest“
TAT TVAM ASI – Sama-Veda i Čandogja-Upanišada
„Ti si To" Ti nisi tijelo već Atma.
AHAM BRAHMASMI – Jađur-Veda i Brihad-Aranjaka Upanišada
„Ja sam Brahma“
AJAM ATMA – Atharva-Veda i Mandukja Upanišada
„Ja sam atma“
Četiri sastavna dijela svake Vede
SAMHITA – Zbirka himni i mantri određene Vede
BRAHMANA – Drugi dio svakeVede, brahmane su pravila za pandite, svećenike sa uputama za obrede, žrtvovanja i jagje upućene božanstvima. One sadrže vrlo zanimljive i nadahnjujuće priče, filozofske rasprave i detalje o jagjama.
ARANJAKA – (dolazi od riječi aranja – šuma) šumske rasprave. Aranjake su treći dio svake Vede. One sadrže ezoterično, mistično znanje, većinom bazirano na unutarnjem značenju i djelovanju vedskih ceremonija.
UPANIŠADE – Upanišada doslovno znači „sjesti do Učiteljevih stopala i slušati njegove riječi, učenje“. Upanišade su filozofska i duhovna bit Veda prenoseći najvišu spoznaju o Bogu, duši i svijetu, kao i o bitnosti ceremonija i žrtvovanja. One su uglavnom sastavljene u obliku razgovora između Učitelja i učenika u obliku pitanja i odgovora.
Upanišade
Učenje Upanišada govori kako u cijelom Univerzumu postoji samo jedna jedina stvarnost, a to je Bog. Sve što postoji u Univerzumu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nastaje iz Boga i nestaje ponovno u njemu, u beskrajnom kruženju stvaranja, održavanja i uništavanja. On je Sunce, Mjesec i zvijezde, planete, svako živo biće, svaka živa i neživa tvar i svaka vrlina, svaki porok, sve dobro i sve loše, svaka misao, svaki osjećaj i svako djelo. On je prostor i vrijeme i sve što postoji u Univerzumu. On je vječan u Univerzumu i transcendira ga istodobno. On je neuobličen, vječan, bezgraničan i svemoćan. On je saguna (manifestiran) i nirguna (nemanifestiran). Očituje se u svem stvorenom i neočitovan je kada sve stvoreno nestane u Njemu. Najviše i najčistije načelo Boga je njegovo neočitovano postojanje, kada cijeli Univerzum nestane u Njemu, kada Sunce, Mjesec, zvijezde, planete, sve živo i neživo prestane postojati, a prostor i vrijeme nestanu. Ovaj neočitovani bitak jedina je postojeća stvarnost. Upanišade sadrže jednu od najviših ideja o Bogu i njegovoj vezi s ljudima i Univerzumom. S pravom im se daje najviše mjesto među velikim filozofijama svijeta. Schopenhauer je rekao: „Nijedno učenje na svijetu nije tako ugodno i uzvišeno kao učenje Upanišada. One su mi bile utjeha u životu i bit će mi utjeha u smrti“.
Tradicionalno, postoji 108 najpoznatijih, glavnih Upanišada. Neke od najpoznatijih su Brihad-Aranjaka Upanišada, Čandogja-Upanišada, Taittririja-Upanišada, Kena-Upanišada, Iso-Upanišada, Mundaka-Upanišada, Svetasvatara-Upanišada i Mandukja-Upanišada. Svaka od tih glavnih Upanišada u vezi je s jednom od četiri Veda Samhita. Ideja o jednom neuobličenom, beskonačnom Bogu, kao istinskoj stvarnosti Univerzuma koji je neodvojiv i istodobno onostran, utemeljena je na filozofskim raspravama iz Upanišada. Temelji učenja o besmrtnoj duši, o zakonu karme ili posljedicama odgovarajućih djela te zakonu evolucije živih bića kroz slijed ponovnog rađanja prema njihovoj karmi ili djelima također su u Upanišadama.
Jagja – suština vedske kulture
Jagja dolazi od sanskrtske riječi jađna što znači žrtvovanje, obožavanje. Žrvovanje i predaja kroz služenje, unutarnje i vanjsko jedan je od osnovnih pricipa hinduizma. Jedna od formi toga principa je jagja. Jagja podrazumijeva ceremonijalnu ponudu vatri žitarica, cvijeća, ghija – pročišćenog maslaca, mlijeka, začina, drva… Jagju izvode panditi koji pripremaju prostor, izvode samu žrtvu i pjevaju mantre tj. vedske himne. Da bi se jagja pravilno izvela potrebno ju je izvoditi prema detaljnim i preciznim uputama iz Veda koje panditi uče od ranog djetinstva i čitav svoj život posvećuju učenju Veda i izvođenju vedskih ceremonija. Postoje dvije osnovne vrste jagja, šrauta koje izvode panditi i ceremonija grihja koju u svome domu izvodi muškarac koji je glava domaćinstva, zajedno sa svojom suprugom. Šrauta su više razrađene i bogatije i kompliciranije, a njeni se ciljevi protežu daleko izvan dobrobiti određenog domaćinstva. Šrauta jagja uključuje sudjelovanje četiri pandita. Oni su poznati kao hotr, adhvarju, udgatri i brahmin od kojih svaki obavlja strogo određeni dio ceremonije: jedan priprema mjesto obreda prema uputama vedske nauke o prostoru, vastu-šastre, drugi pjeva mantre, treći vrši sam obred, četvrti nadgleda ispravnost svega navedenog i ispravlja pogreške posebnim mantrama. Izvođenje same jagje se sastoji od četiri osnovna dijela, koja su prisutna u svakoj ceremoniji. U prvom se dijelu stvara (crta, gradi i bogato ukrašava) ognjište koje je ujedno i mandala koja još u ovoj fazi u sebi ne sadrži život ili pran-šakti. U drugom dijelu se taj lik ispunjava životnom energijom, pa se stoga taj nivo naziva prana pratištha. Treći se dio zove upaćar, i to je dio tijekom kojeg se intenzivira i povećava prizvana energija. Četvrti dio se naziva parajan ili praštan, otpuštanje energije, čime jagja dostiže svoju kulminaciju.
Detaljnije o vedama i vedangama
![]() |
Ved Vjasa |
Najstariji duhovni zapisi Indije i svijeta nazivaju se VEDE. Veda znači doslovno „znanje" i označuje najviše znanje o Bogu i ljudima. Za hiduse su Vede duhovna istina koju su rišiji primili meditacijom direktno od Boga (DEV VANI – Božji glas) i prenosili ih dalje. Otuda se one također nazivaju i SRUTI što znači "das Gehrte"– ono što je čujeno.
Vede se sastoje iz četiri dijela:
- Himne i mantre za dozivanje raznih božanstava – Samhite
- Pravila za obrede i žrtvovanja kao počasti Bogovima – Brahmane
- Objašnjenja svih pravila – Aranjake
- Filozofska rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti – Upanišade
Postoje 4 Vede: Rig, Sama, Jađur i Atharva Veda.
Svaku od njih je primio Riši koju ju je dalje prenosio: Agni Riši – Rig Veda, Vaju Riši – Sama Veda, Aditi Riši – Jađur Veda, Angiras Riši – Atharva Veda.
Vede su usmeno prenošene sve do Mahariši Ved Vjasa koji ih je zapisao. Starost Veda je od samog početka univerzuma a na zemlji se kaže da su bar 20 tisuća godina. Pretpostavlja se da su Arijevci kada su se premještali iz prvobitne domovine u blizini arktičkog područja u Indiju ponijeli sa sobom većinu tih ranijih zapisa. Oni su se poslije prenijeli na sanskrit – jezik nastao preuređenjem i usavršavanjem originalnoga vedskog jezika Arijevaca.
Riječ sanskrit doslovno znači pročišćen ili preuređen. Pismeni znakovi sanskrita koji su također postojali u vedskom jeziku označeni su kao DEVA-NAGRIK („božanski stanovnici") i vrijede kao simboli koji sadrže božansku energiju. Arijevci koji su došli u Indiju sami su se prozvali „Arijevci", a hindu naziv kako ih sada zovemo, novijeg je podrijetla.
Rig-Veda i Sama-Veda napisane su u stihovima, Jađur-Veda u prozi, a Atharva-Veda pretežno u prozi i djelomično u stihovima. Vede sadrže sveukupno više od 24000 mantri. Najstarija i najopsežnija je Rig-Veda sa 10000 mantri.
Himne Rig i Sama-Veda usmjerene su raznim božanstvima i bogovima prirode kao bogovima Zemlje, Vatre, Kiše itd. i trebale bi proslijediti blagoslov bogova za mir, sreću i blagostanje.
Ceremonije Jađur-Vede služile su istoj svrsi. Jedan dio Veda također su i pravila za tumačenje vedskih ceremonija i filozofskih rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti.
Svaki od četiri Veda sadrži četri dijela i naziva se Veda-samhita
- SAMHITA (zbirka) One su jedne od četri dijela svake Vede kolekcija himna i sadrži određena utvrđena pravila interpretacije.
- BRAHMANE upute za svečenike. One su jedne od četri dijela svake Vede sadrže vrlo zanimljive i nadahnujuće priče kao i duboke filozofske rasprave, kao i detalje o jagjama.
- ARANJAKE (od aranya = šuma) “šumske rasprave“. Treći dio svake Vede. Ti tekstovi sadrže ezoteričko, mistično znanje, večinom bazirano na unutarnjem značenju i djelovanju Vedskih ceremonija.
- UPANIŠADE znače „sjesti pred Učiteljeva stopala i slušati njegove riječi ili učenje“. Upanišade postavljaju filozofsku i duhovnu bit Veda i prenose najvišu spoznaju o Bogu, duši i svijetu, kao i o bitnosti ceremonija i žrtvovanja. One su uglavnom sastavljene u obliku razgovora između učenika i učitelja (pitanja i odgovora).
Učenje Upanišada kaže da u cijelom Univerzumu postoji samo jedna jedina stvarnost, a to je Bog. Sve što postoji u kozmosu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nastaje iz njega i nestaje ponovno u njemu, u beskrajnom kruženju stvaranja, održavanja i uništavanja. On je Sunce, Mjesec i zvijezde, planete, svako živo biće, svaka živa i neživa tvar i svaka vrlina, svaki porok, sve dobro i sve loše, svaka misao, svaki osjećaj i svako djelo. On je prostor i vrijeme i sve što postoji u Univerzumu. On je vječan u Univerzumu i transcendira ga istodobno. On je neuobličen, vječan, bezgraničan i svemoćan. On je manifestiran i nemanifestiran. On se očituje u svom stvoritelju i neočitovan je kada sve stvoreno nestane u njemu. Najviše i najčistije načelo Boga je njegovo neočitovano postojanje, kada cijeli kozmos nestane u njemu, kada Sunce, Mjesec, zvijezde, planete, sve živo i neživo prestane postojati, a prostor i vrijeme nestanu. Ovaj neočitovani bitak jedina je postojeća stvarnost. Upanišade sadrže jednu od najviših ideja o Bogu i njegovoj vezi s ljudima i Univerzumom. S pravom im se daje najviše mjesto među velikim religijskim filozofijama svijeta. Stoga je veliki filozof Schopenhauer rekao: „Nijedno učenje na svijetu nije tako ugodno i uzvišeno kao učenje Upanišada. One su mi bile utjeha u životu i bit će mi utjeha u smrti“.
Postoji 108 najpoznatijih Upanishada (npr. Brihad-Aranjaka Upanišada, Čandogja-Upanišada, Taittririja-Upanišada, Kena-Upanišada, Iso-Upanišada, Mundaka-Upanišada, Svetasvatara-Upanišada, Mandukja-Upanišada). Svaka od tih glavnih Upanišada u vezi je s jednom od četiri Veda Samhita. Ideja o jednom neuobličenom, beskonačnom Bogu, kao istinskoj stvarnosti Univerzuma koji je neodvojiv i istodobno onostran, utemeljena je na filozofskim rasprava iz Upanišada. Temelji učenja o besmrtnoj duši, o zakonu karme ili posljedicama odgovarajućih djela te zakonu evolucije živih bića kroz slijed ponovnog rađanja prema njihovoj karmi ili djelima također su u Upanišadama. Upanišade potječu iz različitih vrsta nadahnuća; postoje svjesne jezične razlike u obradi tema iz kojih su slijedeći različite filozofske škole nastala važna učenja i filozofije. Ipak sve te filozovske škole i pravci bez iznimke priznaju nesumnjivi autoritet Veda i Upanishada.
Tematski Vede možemo podijeliti u dva dijela:
- GJANA-KANDA obuhvaća GJANA (znanje) i VIGJANA (znanost) teme: Taj dio obuhvaća teorijske i filozofske zapise Aranjake i Upanišade, koji prenose univerzalno duhovno znanje ne ograničavajući se na neki određeni božanski pojam ili neko posebno božanstvo, kao znanje o duhovnim načelima i kozmičkim zakonima te o utjecaju i vladanju Tattvi, elemenata i kozmičkih načela.
- KARMA-KANDA obuhvaća teme o KARMAMA (djelima) i UPASANAMA (žrtvama): Taj dio bavi se praksom. Obuhvaća himne, molitve i mantre ,Samhite i Brahmane, običaje i ceremonije. Karma kanda razrađuje izvođenje ANUŠTANA (određeni slijed vježbi i tehnika) i TAPASJA (grubost, svladavanje i poteškoće).
Svaka Veda obilježena je nekom MAHA-VAKJOM (maha = velika, vakja = riječ). MAHA-VAKJA treba prenijeti znanje o sjedinjenju ĐIVE (Jastvo pojedinca) i BRAHMANA (najviše Jastvo):
- PRAĐNJANAM BRAHMA (Rig-Veda ili Aitareja-Upanišada)
„BRAHMAN JE ČISTA SVIJEST“
Pod sviješću ovdje se misli na savršenu, čistu božansku svjetlost, jedinstvo s Bogom - TAT TVAM ASI (Sama-Veda ili Chandogja-Upanishada)
(„BOŽANSKO NAČELO (Tattva) JE ISTINA, A) TO SI TI (Brahman). „
Ti nisi tijelo itd., već Atma. - AHAM BRAHMASMI (Yajur-Veda ili Brihad-Aranjaka Upanišada)
„JA SAM BRAHMAN“
To znači Jivatma (individualno Jastvo) i Paramatma (univerzalno Jastvo) su jedno. - AJAM ATMABRAHMA (Atharva-Veda ili Mandukja-Upanišada)
„OVA ATMA JE BRAHMAN“.
Svjetlost same duše je Bog ili Brahman.
Vedange – 6 udova veda
Naknadno priključeno, odnosno pridodano Vedama su 6 VEDANGI „Udovi Veda“ (pomoćna djela, tumačenja):
- NIRUKTA (etimologija) objašnjenja riječi, napisao Jaskačarja
- VJAKARANA (gramatika)
- ĐJOTISH (astrologija, vedski kalendar)
- ČHANDAS (metrika) pjevanja, stihovi
- ŠIKŠA (fonetika) učenje jezika, pravila naglaska (postoji 60 šikši, najvažnije potječu od Panini i Manduki),
- KALPA: ceremonije, obredni red
Kalpasutre
Kalpa kao jedna od šest disciplina ili pomoćnih vedskih znanosti izložena je kao i sve ostale u obliku sutri. Sutra je stil izlaganja, a onda i cijelo djelo, doslovno znači nit ili konac, u ovom slučaju kratko pravilo ili izreka. Radi se dakle se o nizanju, tkanju kratkih pravila, a kalpasutre su pravila o ceremonijama. Postoje tri vrste kalpasutri:
Srauta sutre, opisuju svečane ceremonije i ognjene žrtve koje izvode svećenici sa pomoćnicima, prerađene su iz Srutija ili Veda.
Grihja sutre (griha = kuća) koje se bave ceremonijama koje izvode domaćini, dakle osobe iz svjetovnog života.
Dharmasutre koje sadrže pravila i zapovijedi za društveni, politički, javni i vjerski život. Riječ dharma doslovno znači „nešto što sjedinjuje“. Ona ima i drugih značenja, između ostaloga znači i vjera. Iz ovih djela kasnije se razvija indijsko pravo i etika (dharmašastra).
Dharmašastre
Porastom broja stanovnika i time povezanom složenošću društvenih, gospodarskih i političkih problema nestala je praksa usmenog prenošenja ceremonija. Postupno su Srauta sutre i Grihja sutre otišle u zaborav. O Dharmasutrama koje sadrže društvene, gospodarske, političke i religijske propise vodit će se i dalje briga. Dogodile su se mnoge promjene u javnim i privatnim običajima i u načinu njihove primjene, koje su imale odjeka u kasnijim Dharmasutrama. Ali, na kraju su nastali novi zapisi na te teme. Bile su napisane u stihovima i nazvane su Dharmašastrama. Neke su od njih preuređene Dharmasutre, koje su odgovarale zahtjevima vremena i porastu broja stanovnika.
Najvažnija i najstarija dharmašastra je Manavadharmašastra ili Manusmrti (Manuov zakonik).
Vede su i riznica najranije arijevske kulture. Preko njih dobivamo pregled njihova društvenog uređenja i načina života, običaja, umjetnosti i znanosti.
Astronomija i Astrologija
Za svoje podrijetlo trebaju zahvaliti promatranju zvijezda i kretanja planeta, koji su se zadržali u Vedama zbog točnog utvrđivanja vremena izvođenja ceremonija.
Geometrija
Temelj joj je u opisivanju i podrobnijim mjerenjima za linije i likove koje su se pripremale na žrtvenom oltaru.
Gramatika
Temelj joj je iz potrebe utvrđivanja pravila izgovora recitacija, ceremonijalnih himni i mantri.
Purane
Riječ Purana doslovno znači „star, drevan“. To su poučne priče, legende o Bogovima i junacima koje imaju za cilj podučiti ljude moralnom životu. One su također pripisane Mahariši Vedvjasi. Ima ih mnogo, a najvažnije su Mahapurane. Najpoznatija Mahapurana je Bhagavata koja obrađuje 10 inkarnacija (avatara) Gospoda Višnua, a posebno onu Gospoda Krišne. Zajedno sa Ramajanom i Mahabharatom (dva najvažnija epa u Hinduizmu), Purane čine ono što se ponekad uzima kao peta Veda.
Smriti
Smriti znači sjećanje. U daljnjem smislu tako će se označavati religijski zapisi i zakonici, koje su po sjećanju zapisali rišiji i bramini onako kako su ih primili od svojih učitelja. Nije pritom riječ, kao kod srutija, o znanju neposredno prenesenom od Boga putem Dev Vanija, već o prenošenom znanju kasnije zapisanom to je ono što je zapamćeno – tradicija. Također, kao i svi drugi zapisi indijske filozofije, priznaju autoritet Veda i Upanišada, a odnose se na učenje o Bogu, stvaranju Univerzuma itd. U njima se obrađuje praktična primjena tih visoko filozofskih ideja u svakodnevnom životu, u društvenom, političkom, ekonomskom i religijskom smislu. Oni preuzimaju obrede opisane u Vedama, ali ih prilagođuju promjenama društvenih okolnosti. Ti zapisi odražavaju svakodnevni život postvedskog hindua od rođenja do smrti. Oni prikazuju društvene okolnosti u kojima je on živio i usku povezanost svakodnevice i vjere. Oni povezuju vjerske obrede s dnevnim obvezama i radnjama od trenutka ustajanja ujutro do odlaska na počinak navečer. Postoji 80 Smritija od kojih Manusmrti ili Manavadharmašastra (manuov zakonik) vrijedi kao najstariji i najvažniji. Bez obzira na neke male razlike, oni se slažu u biti njihova učenja i mogu se kratko obilježiti kao što slijedi:
- Vjeruj u Vede kao u Božju riječ.
- Čitaj i proučavaj ili te postupaj u skladu s tamo propisanim pravilima, u skladu s postojećim društvenim uređenjem.
- Živi prema učenju svetih spisa u svakom času svog života.
- Misli na Boga kada ujutro ustaješ, misli na Njega pri svemu što činiš u svakom trenutku dana i misli na Njega kad navečer pođeš na počinak. Misli na Njega kada jedeš i piješ, za vrijeme svojih dnevnih obveza koje imaš u društvu – kao svećenik, sudac, ministar, vladar, vojnik, umjetnik, trgovac itd. Misli na njega u sreći i u nesreći, pri rođenju i pri smrti i pri svakom vjerskom obredu u svojoj kući.
- Živi sa susjedima, prijateljima i rođacima prema najvišim moralnim i vjerskim zapovijedima. Izvodi ona žrtvovanja koja su za tvoj položaj propisana.
- Ne ženi se iz sažaljenja, već na sreću zajednice i obitelji. Brak promatraj kao sakrament i svetu instituciju, a ne kao čisti ugovor.
- Ispunjavaj svoje obveze prema kralju i domovini, prema susjedima, pretpostavljenima i podređenima.
- Postigni dobrobit u onome u čemu spoznaš najviše etičke ideale svetih spisa za svoj svakodnevni život.
SMRITI se dijele u dvije skupine:
- prozne izreke i teze nazvane KALPASUTRAMA,
- izreke u stihovima nazvane DHARMASHASTRAMA.
Bhagavad Gita
Čežnja za spoznajom Boga ukorijenjena je u ljudskoj duši i da bi se zadovoljio duboki zahtjev za tom duhovnom spoznajom, razvile su se od početka čovječanstva mnoge religije i učenja, koji su generacijama prenošeni određenim pravilima življenja kao što su postavljene i vjerski obredi i molitve, koji bi trebali dovesti do spoznaje Boga. Bhagavad Gita je prepoznala velike slabosti religioznih knjiga i zapisa, misli i dogmi koje su osmislili ljudi i utemeljila svoje religijske postulate koji se ne temelje na božanskom podrijetlu, već na logici, razumu, etici, moralu i filozofskim osnovama o životu i djelu. Gita nam razjašnjava da nema prečica niti protekcije na putu prema spoznaji Boga i da se najviši cilj može postići samo pravilnim i neumornim stremljenjem ka tome, dakle djelima i razvijanjem razuma i moći prosuđivanja kao i nepokolebljivim vjerovanjem i predanošću. Svako učenje i svaka molitva moraju se potvrditi kroz naš um i mudrost, i zatim se odlučiti za njihovu primjenu na duhovnom putu. Sve te filozofske škole ili sustavi priznaju autoritet Veda ili vedskog učenja kao i besmrtnost duše, zakone karme i ponovnog rađanja te evolucije ljudi kroz mnogobrojne živote do konačne samorealizacije. Neki od njih vjeruju u bezgranični potencijal ljudske duše i mogućnost postizanja natprirodnih moći npr. vidovitost itd. Međutim, primjena takvih moći ne odobrava se, osim kada ona služi sveukupnoj sreći čovječanstva.
Daljnji sveti spisi:
- 80 Smritija,
- 18 Purana.
Prema klasičnom učenju postoji 14 Vidya (svetih spisa):
- 4 Vede,
- 6 Vedanga,
- Purane,
- Mimansa Šastre,
- Njaja Šastra,
- Dharmasutre (zakon).
Vedsko računanje vremena
VEDSKE JEDINICE EKVIVALENT U LJUDSKIM GODINAMA
Satja Juga 1 milijun 728 tisuća ljudskih godina 1.728.000
Treta Juga 1 milijun 296 tisuća ljudskih godina 1.296.000
Dvapara Juga 864 tisuća ljudskih godina 864.000
Kali Juga 432 tisuće ljudskih godina 432.000
Maha Juga = sve 4 Juge 4 milijuna 320 tisuća ljudskih godina 4.320.000
Manvantra = 71 Maha Juga 306 milijuna 720 tisuća ljudskih godina 306.720.000
Sandhi Kala = 4 Čarane 1 milijun 728 tisuća ljudskih godina 1.728.000
Manu = 1 Manvantra + 1 Sandhi Kala 308 milijuna 448 tisuća ljudskih godina 308.448.000
1 Kalpa = 1000 Maha Juga 4 milijarde 320 milijuna ljudskih godina 4.320 106
1 Brahmin dan = 2 Kalpe (dan i noć) 8 milijardi 640 milijuna ljudskih godina 8.640 106
1 Brahmin mjesec 259 milijardi 200 milijuna ljudskih godina 259.200 106
1 Brahmina godina 3 trilijuna 110 milijardi 400 milijuna ljudskih godina 3.110.400 106
1 Brahmin život = 100 Brahminih godina 311 trilijuna 40 milijardi ljudskih godina 311.040 106
JEDINICE DEVA (BOŽANSTVA) EKVIVALENT
1 dan Deva 1 ljudska godina (360 dana)
1 mjesec Deva 30 ljudskih godina
1 godina Deva 360 ljudskih godina
1 Maha Juga 12.000 godina Deva
MALE VEDSKE JEDINICE EKVIVALENT U SEKUNDAMA I MINUTAMA
1 Paramanu najmanja vedska jedinica = oko 13 mikrosekundi (13 milijunti dio sekunde)
1 Anu = 2 Paramanu oko 26 mikrosekundi
1 Trasarenu = 6 Anu oko 0,16milisekunde
1 Truti= 3 Trasarenu oko 0,47 milisekunde
1 Vedha = 100 Truti oko 47 milisekundi
1 Lava = 3 Vedhe oko 14 stotnina sekunde(0,14)
1 Muhurta 48 minuta (2880sec)
VELIKE VEDSKE JEDINICE EKVIVALENT U LJUDSKIM GODINAMA
1 Brahmin život 1 treptaj Višnua (1 treptaj oka je oko 2,5 sec)
1 Višnuov dan 1 kvintilijun 119 kvadrilijuna 744 trilijuna ljudskih g. 1.119.744 1012
1 Višnuov mjesec 33 kvintilijuna 592 kvadrilijuna 320 trilijuna ljudskih g. 33.592.320 1012
1 Višnuova godina 403 kvintilijuna 107 kvadrilijuna 840 trilijuna ljudskih g.403.107.840 1012
1 Višnuov život = 100 Višnu god. 40 sekstilijuna 310 kvintilijuna 784 kvadrilijuna ljudskih g. 40.310.784 1015
1 Višnuov život = 1 treptaj Rudre
100 Rudrinih godina =1 Brahma Vrat
1 Brahma Vrat = 1 kreacija (oko 5.240 oktilijuna ljudskih g.) cca 5.240 1027
Mi smo sada u prvom Vratu. Do sada je prošlo 6 Manvantri, a sada smo u sedmoj Manvantri.
U ovoj je Manvantri prošlo već 27 Maha Juga (oko 1,96 milijardi ljudskih godina)
Ujedno smo sada u prvom Čaranu Kali Juge što znači da je prošlo 5.100 godina Kali Juge i preostaje još 426.890 godina
Zanimljivo je da su najstariji trag života na zemlji koji su naučnici do sada otkrili star je 1,9 milijardi godina