Vede i Upanišade

Gajatri mantra

Om bhur bhuvah svah tatsavitur varenjam
bhargo devašja dhimani dhijo jo nah praćodajat

 Om meditirajmo na blagoslovljeno Božansko Svjetlo, dostojno divljenja, koje je učvršćeno u našim srcima. Neka Ono rasvijetli sve naše mogućnosti, neka vodi naš intelekt i neka brzo prosvijetli naše razumijevanje.

Vede

Vede su najstariji duhovni zapisi svijeta. Doslovno značenje riječi Veda  je znanje – najviše znanje o Bogu i čovjeku. Vede su duhovna istina koju su rišiji primili u meditaciji direktno od Boga putem Dev Vani – Božjeg  glasa i prenosili ih dalje sa Učitelja na učenika usmenom predajom. Otuda se Vede također nazivaju i Sruti što znači – ono što je čuveno. Postoje 4 Vede: Rig, Sama, Jađur i Atarva Veda, a rišiji koji su ih primili i dalje prenosili su bili:

         Agni Riši – Rig Veda,                         Vaju Riši – Sama Veda,
        Aditi Riši – Jađur Veda,                     Angiras Riši – Atharva Veda 

Vede su usmeno prenošene sve do Mahariši Ved Vjasa koji ih je zapisao. Starost Veda je od samog početka univerzuma, a kaže se da su na Zemlji  bar 20 tisuća godina. Rig-Veda i Sama-Veda napisane su u stihovima, Jađur-Veda u prozi, a Atharva-Veda pretežno u prozi i djelomično u stihovima. Vede sadrže sveukupno više od 24.000 mantri. Najstarija i najopsežnija je Rig-Veda sa 10.000 mantri. Himne Rig, Jađur i Sama Vede usmjerene su raznim božanstvima i bogovima prirode, zemlje, vatre, kiše i slično,  radi  blagoslova  koji osiguravaju mir, sreću i blagostanje. Jedan dio Veda također su i pravila za tumačenje vedskih ceremonija i filozofskih rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti. Svaka od četiri Vede sadrži četiri dijela koja se nazivaju Veda Samhite. Svaka Veda obilježena je Mahavakjom (maha – velika, vakja – riječ) koja prenosi suštinu znanja o sjedinjenju Đive – Jastva i Brahmana – Apsoluta, najvišeg Jastva.

PRAĐNJANAM BRAHMARig-Veda i Taittririja-Upanišada
Brahman je čista svijest“

TAT TVAM ASI Sama-Veda i Čandogja-Upanišada
„Ti si To"  Ti nisi tijelo već Atma.

AHAM BRAHMASMIJađur-Veda i Brihad-Aranjaka Upanišada
„Ja sam Brahma“

AJAM ATMA Atharva-Veda i Mandukja Upanišada
„Ja sam atma“

Četiri sastavna dijela svake Vede

SAMHITA – Zbirka himni i mantri određene Vede   
BRAHMANA – Drugi dio svakeVede, brahmane su pravila za pandite, svećenike sa uputama za obrede, žrtvovanja i jagje upućene božanstvima. One sadrže vrlo zanimljive i nadahnjujuće priče, filozofske rasprave i detalje o jagjama.  
ARANJAKA – (dolazi od riječi aranja – šuma) šumske rasprave.  Aranjake su treći dio svake Vede. One sadrže ezoterično, mistično znanje, većinom bazirano na unutarnjem značenju i djelovanju vedskih ceremonija.  
UPANIŠADEUpanišada doslovno znači „sjesti do Učiteljevih stopala i slušati njegove riječi, učenje“. Upanišade su filozofska i duhovna bit Veda  prenoseći najvišu spoznaju o Bogu, duši i svijetu, kao i o bitnosti ceremonija i žrtvovanja. One su uglavnom sastavljene u obliku razgovora između Učitelja i učenika u obliku pitanja i odgovora. 

Upanišade

Učenje Upanišada govori kako u cijelom Univerzumu postoji samo jedna jedina stvarnost, a to je Bog. Sve što postoji u Univerzumu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nastaje iz Boga i nestaje ponovno u njemu, u beskrajnom kruženju stvaranja, održavanja i uništavanja. On je Sunce, Mjesec i zvijezde, planete, svako živo biće, svaka živa i neživa tvar i svaka vrlina, svaki porok, sve dobro i sve loše, svaka misao, svaki osjećaj i svako djelo. On je prostor i vrijeme i sve što postoji u Univerzumu. On je vječan u Univerzumu i transcendira ga istodobno. On je neuobličen, vječan, bezgraničan i svemoćan. On je saguna (manifestiran) i nirguna (nemanifestiran). Očituje se u svem stvorenom i neočitovan je kada sve stvoreno nestane u Njemu. Najviše i najčistije načelo Boga je njegovo neočitovano postojanje, kada cijeli Univerzum nestane u Njemu, kada Sunce, Mjesec, zvijezde, planete, sve živo i neživo prestane postojati, a prostor i vrijeme nestanu. Ovaj neočitovani bitak jedina je postojeća stvarnost. Upanišade sadrže jednu od najviših ideja o Bogu i njegovoj vezi s ljudima i Univerzumom. S pravom im se daje najviše mjesto među velikim filozofijama svijeta. Schopenhauer je rekao: „Nijedno učenje na svijetu nije tako ugodno i uzvišeno kao učenje Upanišada. One su mi bile utjeha u životu i bit će mi utjeha u smrti“.

Tradicionalno, postoji 108 najpoznatijih, glavnih Upanišada. Neke od najpoznatijih su Brihad-Aranjaka Upanišada, Čandogja-Upanišada, Taittririja-Upanišada, Kena-Upanišada, Iso-Upanišada, Mundaka-Upanišada, Svetasvatara-Upanišada i Mandukja-Upanišada. Svaka od tih glavnih Upanišada u vezi je s jednom od četiri Veda Samhita. Ideja o jednom neuobličenom, beskonačnom Bogu, kao istinskoj stvarnosti Univerzuma koji je neodvojiv i istodobno onostran, utemeljena je na filozofskim raspravama iz Upanišada. Temelji učenja o besmrtnoj duši, o zakonu karme ili posljedicama odgovarajućih djela te zakonu evolucije živih bića kroz slijed ponovnog rađanja prema njihovoj karmi ili djelima također su u Upanišadama.

 

Jagja – suština vedske kulture

Jagja dolazi od sanskrtske riječi jađna što znači žrtvovanje, obožavanje. Žrvovanje i predaja kroz služenje, unutarnje i vanjsko jedan je od osnovnih pricipa hinduizma. Jedna od formi toga principa je jagja. Jagja podrazumijeva ceremonijalnu ponudu vatri  žitarica, cvijeća, ghija – pročišćenog maslaca, mlijeka, začina, drva… Jagju izvode panditi koji pripremaju prostor, izvode samu žrtvu i pjevaju mantre tj. vedske himne. Da bi se jagja pravilno izvela potrebno ju je izvoditi prema detaljnim i preciznim uputama iz Veda koje panditi uče od ranog djetinstva i čitav svoj život posvećuju učenju Veda i izvođenju vedskih ceremonija. Postoje dvije osnovne vrste  jagja,  šrauta koje izvode panditi i ceremonija grihja koju u svome domu izvodi muškarac koji je glava domaćinstva, zajedno sa svojom suprugom.  Šrauta su više razrađene i bogatije i kompliciranije, a njeni se ciljevi protežu daleko izvan dobrobiti određenog domaćinstva. Šrauta jagja uključuje sudjelovanje četiri pandita. Oni su poznati kao hotr, adhvarju, udgatri i brahmin od kojih svaki obavlja strogo određeni dio ceremonije: jedan priprema mjesto obreda prema uputama vedske nauke o prostoru, vastu-šastre, drugi pjeva mantre, treći vrši sam obred, četvrti nadgleda ispravnost svega navedenog i ispravlja pogreške posebnim mantrama. Izvođenje same jagje se sastoji od četiri osnovna dijela, koja su prisutna u svakoj ceremoniji. U prvom se dijelu stvara (crta, gradi i bogato ukrašava) ognjište koje je ujedno i mandala koja još u ovoj fazi u sebi ne sadrži život ili pran-šakti. U drugom dijelu se taj lik ispunjava životnom energijom, pa se stoga taj nivo naziva prana pratištha. Treći se dio zove upaćar, i to je dio tijekom kojeg se intenzivira i povećava prizvana energija. Četvrti dio se naziva parajan ili praštan, otpuštanje energije, čime jagja dostiže svoju kulminaciju.

Detaljnije o vedama i vedangama

Ved Vjasa

Najstariji duhovni zapisi Indije i svijeta nazivaju se VEDE. Veda znači doslovno „znanje" i označuje najviše znanje o Bogu i ljudima. Za hiduse su Vede duhovna istina koju su rišiji primili meditacijom direktno od Boga (DEV VANI – Božji glas) i prenosili ih dalje. Otuda se one također nazivaju i SRUTI što znači "das Gehrte"– ono što je čujeno.

Vede se sastoje iz četiri dijela:

  1. Himne i mantre za dozivanje raznih božanstava – Samhite
  2. Pravila za obrede i žrtvovanja kao počasti Bogovima – Brahmane
  3. Objašnjenja svih pravila – Aranjake
  4. Filozofska rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti – Upanišade

Postoje 4 Vede: Rig, Sama, Jađur i Atharva Veda.

Svaku od njih je primio Riši koju ju je dalje prenosio: Agni Riši – Rig Veda, Vaju Riši – Sama Veda, Aditi Riši – Jađur Veda, Angiras Riši – Atharva Veda.

Vede su usmeno prenošene sve do Mahariši Ved Vjasa koji ih je zapisao. Starost Veda je od samog početka univerzuma a na zemlji se kaže da su bar 20 tisuća godina. Pretpostavlja se da su Arijevci kada su se premještali iz prvobitne domovine u blizini arktičkog područja u Indiju ponijeli sa sobom većinu tih ranijih zapisa. Oni su se poslije prenijeli na sanskrit – jezik nastao preuređenjem i usavršavanjem originalnoga vedskog jezika Arijevaca.

Riječ sanskrit doslovno znači pročišćen ili preuređen. Pismeni znakovi sanskrita koji su također postojali u vedskom jeziku označeni su kao DEVA-NAGRIK („božanski stanovnici") i vrijede kao simboli koji sadrže božansku energiju. Arijevci koji su došli u Indiju sami su se prozvali „Arijevci", a hindu naziv kako ih sada zovemo, novijeg je podrijetla.

Rig-Veda i Sama-Veda napisane su u stihovima, Jađur-Veda u prozi, a Atharva-Veda pretežno u prozi i djelomično u stihovima. Vede sadrže sveukupno više od 24000 mantri. Najstarija i najopsežnija je Rig-Veda sa 10000 mantri.

Himne Rig i Sama-Veda usmjerene su raznim božanstvima i bogovima prirode kao bogovima Zemlje, Vatre, Kiše itd. i trebale bi proslijediti blagoslov bogova za mir, sreću i blagostanje.

Ceremonije Jađur-Vede služile su istoj svrsi. Jedan dio Veda također su i pravila za tumačenje vedskih ceremonija i filozofskih rasprava o Bogu, duši i životu poslije smrti.

Svaki od četiri Veda sadrži četri dijela i naziva se Veda-samhita

  • SAMHITA (zbirka) One su jedne od četri dijela svake Vede  kolekcija himna i sadrži određena utvrđena pravila interpretacije.  
  • BRAHMANE upute za svečenike. One su jedne od četri dijela svake Vede sadrže vrlo zanimljive i nadahnujuće priče kao i duboke filozofske rasprave, kao i detalje o jagjama.
  • ARANJAKE (od aranya = šuma) “šumske rasprave“. Treći dio svake Vede. Ti tekstovi sadrže ezoteričko, mistično znanje, večinom bazirano na unutarnjem značenju i djelovanju Vedskih ceremonija.
  • UPANIŠADE znače „sjesti pred Učiteljeva stopala i slušati njegove riječi ili učenje“. Upanišade postavljaju filozofsku i duhovnu bit Veda i prenose najvišu spoznaju o Bogu, duši i svijetu, kao i o bitnosti ceremonija i žrtvovanja. One su uglavnom sastavljene u obliku razgovora između učenika i učitelja (pitanja i odgovora).

Učenje Upanišada kaže da u cijelom Univerzumu postoji samo jedna jedina stvarnost, a to je Bog. Sve što postoji u kozmosu u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti nastaje iz njega i nestaje ponovno u njemu, u beskrajnom kruženju stvaranja, održavanja i uništavanja. On je Sunce, Mjesec i zvijezde, planete, svako živo biće, svaka živa i neživa tvar i svaka vrlina, svaki porok, sve dobro i sve loše, svaka misao, svaki osjećaj i svako djelo. On je prostor i vrijeme i sve što postoji u Univerzumu. On je vječan u Univerzumu i transcendira ga istodobno. On je neuobličen, vječan, bezgraničan i svemoćan. On je manifestiran i nemanifestiran. On se očituje u svom stvoritelju i neočitovan je kada sve stvoreno nestane u njemu. Najviše i najčistije načelo Boga je njegovo neočitovano postojanje, kada cijeli kozmos nestane u njemu, kada Sunce, Mjesec, zvijezde, planete, sve živo i neživo prestane postojati, a prostor i vrijeme nestanu. Ovaj neočitovani bitak jedina je postojeća stvarnost. Upanišade sadrže jednu od najviših ideja o Bogu i njegovoj vezi s ljudima i Univerzumom. S pravom im se daje najviše mjesto među velikim religijskim filozofijama svijeta. Stoga je veliki filozof Schopenhauer rekao: „Nijedno učenje na svijetu nije tako ugodno i uzvišeno kao učenje Upanišada. One su mi bile utjeha u životu i bit će mi utjeha u smrti“.

Postoji 108 najpoznatijih Upanishada (npr. Brihad-Aranjaka Upanišada, Čandogja-Upanišada, Taittririja-Upanišada, Kena-Upanišada, Iso-Upanišada, Mundaka-Upanišada, Svetasvatara-Upanišada, Mandukja-Upanišada). Svaka od tih glavnih Upanišada u vezi je s jednom od četiri Veda Samhita. Ideja o jednom neuobličenom, beskonačnom Bogu, kao istinskoj stvarnosti Univerzuma koji je neodvojiv i istodobno onostran, utemeljena je na filozofskim rasprava iz Upanišada. Temelji učenja o besmrtnoj duši, o zakonu karme ili posljedicama odgovarajućih djela te zakonu evolucije živih bića kroz slijed ponovnog rađanja prema njihovoj karmi ili djelima također su u Upanišadama. Upanišade potječu iz različitih vrsta nadahnuća; postoje svjesne jezične razlike u obradi tema iz kojih su slijedeći različite filozofske škole nastala važna učenja i filozofije. Ipak sve te filozovske škole i pravci bez iznimke priznaju nesumnjivi autoritet Veda i Upanishada.

Tematski Vede možemo podijeliti u dva dijela:

  • GJANA-KANDA obuhvaća GJANA (znanje) i VIGJANA (znanost) teme: Taj dio obuhvaća teorijske i filozofske zapise Aranjake i Upanišade, koji prenose univerzalno duhovno znanje ne ograničavajući se na neki određeni božanski pojam ili neko posebno božanstvo, kao znanje o duhovnim načelima i kozmičkim zakonima te o utjecaju i vladanju Tattvi, elemenata i kozmičkih načela.
  • KARMA-KANDA obuhvaća teme o KARMAMA (djelima) i UPASANAMA (žrtvama): Taj dio bavi se praksom. Obuhvaća himne, molitve i mantre ,Samhite  i Brahmane, običaje i ceremonije. Karma kanda razrađuje izvođenje ANUŠTANA (određeni slijed vježbi i tehnika) i TAPASJA (grubost, svladavanje i poteškoće).

Svaka Veda obilježena je nekom MAHA-VAKJOM (maha = velika, vakja = riječ). MAHA-VAKJA treba prenijeti znanje o sjedinjenju ĐIVE (Jastvo pojedinca) i BRAHMANA (najviše Jastvo):

  1. PRAĐNJANAM BRAHMA (Rig-Veda ili Aitareja-Upanišada)
    BRAHMAN JE ČISTA SVIJEST
    Pod sviješću ovdje se misli na savršenu, čistu božansku svjetlost, jedinstvo s Bogom
  2. TAT TVAM ASI (Sama-Veda ili Chandogja-Upanishada)
    („BOŽANSKO NAČELO (Tattva) JE ISTINA, A) TO SI TI (Brahman). „
    Ti nisi tijelo itd., već Atma.
  3. AHAM BRAHMASMI (Yajur-Veda ili Brihad-Aranjaka Upanišada)
    „JA SAM BRAHMAN“
    To znači Jivatma (individualno Jastvo) i Paramatma (univerzalno Jastvo) su jedno.
  4. AJAM ATMABRAHMA (Atharva-Veda ili Mandukja-Upanišada)
    „OVA ATMA JE BRAHMAN“.
    Svjetlost same duše je Bog ili Brahman.

Vedange – 6 udova veda

Naknadno priključeno, odnosno pridodano Vedama su 6 VEDANGI „Udovi Veda“ (pomoćna djela, tumačenja):

  1. NIRUKTA (etimologija) objašnjenja riječi, napisao Jaskačarja
  2. VJAKARANA (gramatika)
  3. ĐJOTISH (astrologija, vedski kalendar)
  4. ČHANDAS (metrika) pjevanja, stihovi
  5. ŠIKŠA (fonetika) učenje jezika, pravila naglaska (postoji 60 šikši, najvažnije potječu od Panini i Manduki),
  6. KALPA: ceremonije, obredni red

Kalpasutre

Kalpa kao  jedna od šest disciplina ili pomoćnih vedskih znanosti izložena je kao i sve ostale u obliku sutri. Sutra je stil izlaganja, a onda i cijelo djelo,  doslovno znači nit ili konac, u ovom slučaju kratko pravilo ili izreka. Radi se dakle se o nizanju, tkanju kratkih pravila, a kalpasutre su pravila o ceremonijama. Postoje tri vrste kalpasutri:

Srauta sutre, opisuju svečane ceremonije i ognjene žrtve koje izvode svećenici sa pomoćnicima, prerađene su iz Srutija ili Veda.

Grihja sutre (griha = kuća) koje se bave ceremonijama koje izvode domaćini, dakle osobe iz svjetovnog života.

Dharmasutre koje sadrže pravila i zapovijedi za društveni, politički, javni i vjerski život. Riječ dharma doslovno znači „nešto što sjedinjuje“. Ona ima i drugih značenja, između ostaloga znači i vjera. Iz ovih djela kasnije se razvija indijsko pravo i etika (dharmašastra).

Dharmašastre 

Porastom broja stanovnika i time povezanom složenošću društvenih, gospodarskih i političkih problema nestala je praksa usmenog prenošenja ceremonija. Postupno su Srauta sutre i Grihja sutre otišle u zaborav. O Dharmasutrama koje sadrže društvene, gospodarske, političke i religijske propise vodit će se i dalje briga. Dogodile su se mnoge promjene u javnim i privatnim običajima i u načinu njihove primjene, koje su imale odjeka u kasnijim Dharmasutrama. Ali, na kraju su nastali novi zapisi na te teme. Bile su napisane u stihovima i nazvane su Dharmašastrama. Neke su od njih preuređene Dharmasutre, koje su odgovarale zahtjevima vremena i porastu broja stanovnika.

Najvažnija i najstarija dharmašastra je Manavadharmašastra ili Manusmrti (Manuov zakonik).

Vede su i riznica najranije arijevske kulture. Preko njih dobivamo pregled njihova društvenog uređenja i načina života, običaja, umjetnosti i znanosti.

Astronomija i Astrologija

Za svoje podrijetlo trebaju zahvaliti promatranju zvijezda i kretanja planeta, koji su se zadržali u Vedama zbog točnog utvrđivanja vremena izvođenja ceremonija.

Geometrija

Temelj joj je u opisivanju i podrobnijim mjerenjima za linije i likove koje su se pripremale na žrtvenom oltaru.

Gramatika

Temelj joj je iz potrebe utvrđivanja pravila izgovora recitacija, ceremonijalnih himni i mantri.

Purane

Riječ Purana doslovno znači „star, drevan“. To su poučne priče, legende o Bogovima i junacima koje imaju za cilj podučiti ljude moralnom životu. One su također pripisane Mahariši Vedvjasi. Ima ih mnogo, a najvažnije su Mahapurane. Najpoznatija Mahapurana je Bhagavata koja obrađuje 10 inkarnacija (avatara) Gospoda Višnua, a posebno onu Gospoda Krišne. Zajedno sa Ramajanom i Mahabharatom (dva najvažnija epa u Hinduizmu), Purane čine ono što se ponekad uzima kao peta Veda.

Smriti

Smriti znači sjećanje. U daljnjem smislu tako će se označavati religijski zapisi i zakonici, koje su po sjećanju zapisali rišiji i bramini onako kako su ih primili od svojih učitelja. Nije pritom riječ, kao kod srutija, o znanju neposredno prenesenom od Boga putem Dev Vanija, već o prenošenom znanju kasnije zapisanom to je ono što je zapamćeno – tradicija. Također, kao i svi drugi zapisi indijske filozofije, priznaju autoritet Veda i Upanišada, a odnose se na učenje o Bogu, stvaranju Univerzuma itd. U njima se obrađuje praktična primjena tih visoko filozofskih ideja u svakodnevnom životu, u društvenom, političkom, ekonomskom i religijskom smislu. Oni preuzimaju obrede opisane u Vedama, ali ih prilagođuju promjenama društvenih okolnosti. Ti zapisi odražavaju svakodnevni život postvedskog hindua od rođenja do smrti. Oni prikazuju društvene okolnosti u kojima je on živio i usku povezanost svakodnevice i vjere. Oni povezuju vjerske obrede s dnevnim obvezama i radnjama od trenutka ustajanja ujutro do odlaska na počinak navečer. Postoji 80 Smritija od kojih Manusmrti ili Manavadharmašastra (manuov zakonik) vrijedi kao najstariji i najvažniji. Bez obzira na neke male razlike, oni se slažu u biti njihova učenja i mogu se kratko obilježiti kao što slijedi:

  • Vjeruj u Vede kao u Božju riječ.
  • Čitaj i proučavaj ili te postupaj u skladu s tamo propisanim pravilima, u skladu s postojećim društvenim uređenjem.
  • Živi prema učenju svetih spisa u svakom času svog života.
  • Misli na Boga kada ujutro ustaješ, misli na Njega pri svemu što činiš u svakom trenutku dana i misli na Njega kad navečer pođeš na počinak. Misli na Njega kada jedeš i piješ, za vrijeme svojih dnevnih obveza koje imaš u društvu – kao svećenik, sudac, ministar, vladar, vojnik, umjetnik, trgovac itd. Misli na njega u sreći i u nesreći, pri rođenju i pri smrti i pri svakom vjerskom obredu u svojoj kući.
  • Živi sa susjedima, prijateljima i rođacima prema najvišim moralnim i vjerskim zapovijedima. Izvodi ona žrtvovanja koja su za tvoj položaj propisana.
  • Ne ženi se iz sažaljenja, već na sreću zajednice i obitelji. Brak promatraj kao sakrament i svetu instituciju, a ne kao čisti ugovor.
  • Ispunjavaj svoje obveze prema kralju i domovini, prema susjedima, pretpostavljenima i podređenima.
  • Postigni dobrobit u onome u čemu spoznaš najviše etičke ideale svetih spisa za svoj svakodnevni život.

SMRITI se dijele u dvije skupine:

  1. prozne izreke i teze nazvane KALPASUTRAMA,
  2. izreke u stihovima nazvane DHARMASHASTRAMA.

Bhagavad Gita

Čežnja za spoznajom Boga ukorijenjena je u ljudskoj duši i da bi se zadovoljio duboki zahtjev za tom duhovnom spoznajom, razvile su se od početka čovječanstva mnoge religije i učenja, koji su generacijama prenošeni određenim pravilima življenja kao što su postavljene i vjerski obredi i molitve, koji bi trebali dovesti do spoznaje Boga. Bhagavad Gita je prepoznala velike slabosti religioznih knjiga i zapisa, misli i dogmi koje su osmislili ljudi i utemeljila svoje religijske postulate koji se ne temelje na božanskom podrijetlu, već na logici, razumu, etici, moralu i filozofskim osnovama o životu i djelu. Gita nam razjašnjava da nema prečica niti protekcije na putu prema spoznaji Boga i da se najviši cilj može postići samo pravilnim i neumornim stremljenjem ka tome, dakle djelima i razvijanjem razuma i moći prosuđivanja kao i nepokolebljivim vjerovanjem i predanošću. Svako učenje i svaka molitva moraju se potvrditi kroz naš um i mudrost, i zatim se odlučiti za njihovu primjenu na duhovnom putu. Sve te filozofske škole ili sustavi priznaju autoritet Veda ili vedskog učenja kao i besmrtnost duše, zakone karme i ponovnog rađanja te evolucije ljudi kroz mnogobrojne živote do konačne samorealizacije. Neki od njih vjeruju u bezgranični potencijal ljudske duše i mogućnost postizanja natprirodnih moći npr. vidovitost itd. Međutim, primjena takvih moći ne odobrava se, osim kada ona služi sveukupnoj sreći čovječanstva.

Daljnji sveti spisi:

  • 80 Smritija,
  • 18 Purana.

 Prema klasičnom učenju postoji 14 Vidya (svetih spisa):

  • 4 Vede,
  • 6 Vedanga,
  • Purane,
  • Mimansa Šastre,
  • Njaja Šastra,
  • Dharmasutre (zakon).

Vedsko računanje vremena

VEDSKE JEDINICE EKVIVALENT U LJUDSKIM GODINAMA

Satja Juga 1 milijun 728 tisuća ljudskih godina 1.728.000

Treta Juga 1 milijun 296 tisuća ljudskih godina 1.296.000

Dvapara Juga 864 tisuća ljudskih godina 864.000

Kali Juga 432 tisuće ljudskih godina 432.000

Maha Juga = sve 4 Juge 4 milijuna 320 tisuća ljudskih godina 4.320.000

Manvantra = 71 Maha Juga 306 milijuna 720 tisuća ljudskih godina 306.720.000

Sandhi Kala = 4 Čarane 1 milijun 728 tisuća ljudskih godina 1.728.000

Manu = 1 Manvantra + 1 Sandhi Kala 308 milijuna 448 tisuća ljudskih godina 308.448.000

1 Kalpa = 1000 Maha Juga 4 milijarde 320 milijuna ljudskih godina 4.320 106

1 Brahmin dan = 2 Kalpe (dan i noć) 8 milijardi 640 milijuna ljudskih godina 8.640 106

1 Brahmin mjesec 259 milijardi 200 milijuna ljudskih godina 259.200 106

1 Brahmina godina 3 trilijuna 110 milijardi 400 milijuna ljudskih godina 3.110.400 106

1 Brahmin život = 100 Brahminih godina 311 trilijuna 40 milijardi ljudskih godina 311.040 106

 JEDINICE DEVA (BOŽANSTVA) EKVIVALENT

1 dan Deva 1 ljudska godina (360 dana)

1 mjesec Deva 30 ljudskih godina

1 godina Deva 360 ljudskih godina

1 Maha Juga 12.000 godina Deva

MALE VEDSKE JEDINICE EKVIVALENT U SEKUNDAMA I MINUTAMA

1 Paramanu najmanja vedska jedinica = oko 13 mikrosekundi (13 milijunti dio sekunde)

1 Anu = 2 Paramanu oko 26 mikrosekundi

1 Trasarenu = 6 Anu oko 0,16milisekunde

1 Truti= 3 Trasarenu oko 0,47 milisekunde

1 Vedha = 100 Truti oko 47 milisekundi

1 Lava = 3 Vedhe oko 14 stotnina sekunde(0,14)

1 Muhurta 48 minuta (2880sec)

 VELIKE VEDSKE JEDINICE EKVIVALENT U LJUDSKIM GODINAMA

1 Brahmin život 1 treptaj Višnua (1 treptaj oka je oko 2,5 sec)

1 Višnuov dan 1 kvintilijun 119 kvadrilijuna 744 trilijuna ljudskih g. 1.119.744 1012

1 Višnuov mjesec 33 kvintilijuna 592 kvadrilijuna 320 trilijuna ljudskih g. 33.592.320 1012

1 Višnuova godina 403 kvintilijuna 107 kvadrilijuna 840 trilijuna ljudskih g.403.107.840 1012

1 Višnuov život = 100 Višnu god. 40 sekstilijuna 310 kvintilijuna 784 kvadrilijuna ljudskih  g. 40.310.784 1015

1 Višnuov život = 1 treptaj Rudre

100 Rudrinih godina =1 Brahma Vrat

1 Brahma Vrat = 1 kreacija (oko 5.240 oktilijuna ljudskih g.) cca 5.240 1027

 

Mi smo sada u prvom Vratu. Do sada je prošlo 6 Manvantri, a sada smo u sedmoj Manvantri.
U ovoj je Manvantri prošlo već 27 Maha Juga (oko 1,96 milijardi ljudskih godina)
Ujedno smo sada u prvom Čaranu Kali Juge što znači da je prošlo 5.100 godina Kali Juge i preostaje još 426.890 godina

 

Zanimljivo je da su najstariji trag života na zemlji koji su naučnici do sada otkrili  star je 1,9 milijardi godina